Odgovorio: šejhAbdurrahman es-Suhajm
Izvor: al-ershaad.net
Priredio: Amir Durmić (minber.ba)
Pitanje: U posljednje vrijeme često imamo priliku čuti kako neki muslimani dove Uzvišenom Allahu da poplavom, cunamijem, sušom ili potresima uništi one pripadnike ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji su ogrezli u grijesima i udaljili se od vjere islama. Da li ovakvi postupci imaju utemeljenja u šerijatu? Allah vas nagradio!
Odgovor
Doviti Uzvišenom Allahu da zbog grijeha i nepokornosti uništi grješnike, to nije dozvoljeno. Ovakav postupak sadrži mnoštvo šerijatskih prekršaja, a, između ostalog, radi se i o sljedećem:
1. Prije svega, ovakve osobe kao da sebe smatraju neporočnim i daleko boljim od svih drugih, te se indirektno hvališu sobom i svojim djelima, a Uzvišeni Allah rekao je: “…zato se ne hvališite jer On najbolje zna one koji su bogobojazni.” (En-Nedžm, 32)
2. Zavisno od namjere i razloga zbog kojih Uzvišenog Allaha mole da poplavama ili sušama unište grješnike, na ovakve se može odnositi prijetnja sadržana u hadisu u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek kaže ‘ljudi su propali’ (tj. zaslužili su kaznu), takav je najpropaliji (tj. najgori) među njima.” (Muslim, br. 2623)
Imam Nevevi, rahimehullah, u komentaru ovog hadisa kaže: “Islamski učenjaci složni su u tome da se ova pokuda odnosi na onoga ko ovakve riječi izgovori s ciljem potcjenjivanja i omalovažavanja ljudi, smatrajući sebe boljim od njih, a da su oni u (beznadno) ružnom i ogavnom stanju, jer niko ne zna Allahove tajne kada su Njegova stvorenja u pitanju. S druge strane, onaj ko ove riječi kaže iz žalosti zbog stanja koje uvidi kod sebe i kod ostalih ljudi, a koje se odnosi na zapostavljanje vjerskih principa i pravila, tada u tome nema ništa sporno.” (Vidjeti: Šerhu Nevevi ala Sahihi Muslim, 16/175)
3. U osnovi, musliman treba doviti Uzvišenom Allahu da uputi grješnike i da im omili islam, a ne da ih uništi, jer ako znamo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allaha molio da uputi mušrike, šta onda kazati za one koji su u osnovi muslimani, ali su se odali grijesima i porocima? Naime, nakon što je Tufejl b. Amr ed-Devsi sa skupinom svojih prijatelja koji su primili islam došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obratili su se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sljedećima riječima: “Allahov Poslaniče, zaista je (naše) pleme Devs zgriješilo i odbilo (da primi islam) pa moli Allaha protiv njih!” Tada prisutni rekoše: “Pleme Devs je upropašteno!”, međutim, tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allahu moj, Ti uputi pleme Devs i dovedi ih (k nama).” (Buhari, Sahih, br. 2937; Muslim, Sahih, br. 2524)
U verziji ovog hadisa koju bilježi Ahmed u Musnedu, 2/502, br. 10533, Ebu Hurejra, radijallahu anhu, koji prenosi ovaj hadis, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je svoje ruke, i ja tada rekoh: ‘Uništeno je pleme Devs!’, ali on tada reče: ‘Allahu moj, Ti uputi pleme Devs!’”
4. Onaj ko dovi Allahu da muslimane grješnike, koji su u osnovi dio ummeta, uništi poplavom ili sušom, postupa suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je Uzvišenog Allaha molio da njegov ummet ne bude u potpunosti uništen ni poplavom ni sušom, pa mu je te dvije dove Uzvišeni Allah i uslišao, dok mu treća dova, u kojoj Ga je molio da u njegovom ummetu ne bude trvenja i razmirica, nije uslišana. (Muslim, Sahih, br. 2890)
5. Ovakva je praksa u suprotnosti s praksom cijelog ummeta, jer opće je poznato da muslimani, pogotovo imami, hatibi i učenjaci, od davnina mole Uzvišenog Allaha da muslimanima pomogne u nevoljama, da od njih otkloni nevolje i da ih zaštiti od iskušenja, te da ih ne kazni zbog onoga što su učinili grješnici među njima.
A Allah najbolje zna!
