Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se od Esveda el-Muharibija da je rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”O Allahov Poslaniče, oporuči mi.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Možeš li vladati svojom rukom?”
Rekoh: ”A čime uopće mogu vladati ako ne vladam svojom rukom?”
Zatim je rekao: ”Možeš li vladati svojim jezikom?”
Rekoh: ”A čime uopće mogu vladati ako ne vladam svojim jezikom?”
Tada mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne pružaj svoju ruku osim ka dobru i ne govori svojim jezikom osim ono što je dobro (ispravno).”
U vremenu u kojem svi govore i u kojem su jezici i ruke brži od savjesti, ovaj hadis djeluje kao izuzetno važan moralni podsjetnik i oporuka. Naime, kada je spomenuti ashab zatražio savjet od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on mu je postavio samo dva pitanja koja u potpunosti razotkrivaju čovjeka: ”Možeš li vladati svojom rukom (tj. svojom desnicom) i možeš li vladati svojim jezikom?”
Ako malo bolje pogledamo oko sebe, vidjet ćemo da su nekontrolirane ruke i neobuzdani jezici uzrok većine ljudskih tragedija. Ratovi se pripremaju jezikom (govorom), a počinju rukama. Zulum se sprovodi rukama, ali se legitimira govorom.
Ruka je simbol moći i djelovanja. Njome se daje, ali se i otima; njome se gradi, ali i ruši; njome se daje sadaka, ali se njome ubijaju i nevini ljudi. Ko ne vlada svojom rukom, taj nije slobodan – on je rob strasti, bijesa i pohlepe.
Ruka je ono čime čovjek ostavlja trag u svijetu. Zato nas islam uči da se ruka pruža ka siromahu, da se povlači pred haramom, da se sprječava u činjenju nepravde te da bude odlučna i jaka onda kada brani istinu.
Jezik – stepenica ka Džennetu ili klizava litica koja vodi u Džehennem
Ako ruka provodi ono što srce odluči, jezik otkriva ono što srce nosi. On je ili stepenica ka Džennetu ili klizava litica koja vodi u Džehennem. Sredine nema. Riječ koju jezik izgovara lakša je od pera, ali može biti teža od planine. Njome se ruši čast, lomi srce i sije smutnja. A njome se također budi nada, spašava život i čast, unosi radost u srca ljudi i širi istina.
Zato Allah u Kur'anu naređuje: ”I ljudima lijepe riječi govorite.” (El-Bekara, 83.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je: ”Čovjek izgovori riječ na koju ne obraća pažnju, a zbog nje će biti bačen u Vatru dublje nego što je razdaljina između istoka i zapada.” (Buharija i Muslim)
Poznati islamski učenjak Tavus govorio je: ”Moj jezik je zvijer: ako ga pustim, pojest će me.”
Vehb ibn Munebbih rekao je: ”U mudrostima porodice Davuda, alejhis-selam, zapisano je: ‘Razumnom čovjeku je obaveza da poznaje svoje vrijeme, da čuva svoj jezik i da se posveti onome što ga se tiče.”’
Jezik je emanet na koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skrenuo posebnu pažnju, rekavši: ”Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili neka šuti.” (Buharija i Muslim)
Međutim, ovo je ključno razumjeti: islam ne traži da šutimo bez razloga niti da budemo pasivni, već traži od nas disciplinu i plemenitost u djelima – ruku koja se pruža samo ka dobru i jezik koji izgovara samo ono što je dobro i korisno.
U svijetu društvenih mreža, gdje je jezik brži od savjesti, a ruka oslobođena unutarnje odgovornosti, ovaj hadis dolazi kao opomena i kao spas u isto vrijeme. Jer, udovi ne griješe sami od sebe. Oni se ne pokreću bez dopuštenja srca i razuma. Udovi su samo oruđa, poput alata u rukama zanatlije. Jesi li ikada čuo da je stolar okrivio testeru zato što je sama od sebe presjekla dasku?!
Tvoj jezik govori samo ono što ti želiš da izgovoriš – zato govori lijepe riječi i čuvaj se da svojim jezikom ne oskrnaviš tuđu čast i ne ugroziš tuđi život.
Tvoje oko vidi samo ono što mu ti dopustiš – zato obori svoj pogled.
Tvoja ruka se pruža ka onome što ti želiš učiniti – zato je ne pružaj ka haramu.
Stoga, onaj ko obuzda svoju ruku i svoj jezik ovladao je najvažnijim carstvom – samim sobom. Ruka i jezik su dvije kapije: jedna vodi u spas, a druga u propast.
Milostivi Allahu, očisti naša srca prije nego što pokrenu naše udove. Učini naše ruke sredstvom dobročinstva, pravde i milosti, a ne oruđem zuluma i grijeha, a naše jezike glasom istine, čistim od laži, smutnje i ispraznog govora. Očisti naša srca, jer ako su srca čista i ispravna, ispravni će biti i jezici i ruke. I ne prepusti nas nama samima ni koliko je treptaj oka. Amin!
