Autor/ Isma'il Nevahide / Preveo i sažeo: Esad Mahovac
O Allahovi robovi, o čuvari Allahove kuće, Allah Uzvišeni govori: A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade zulumćari! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći, uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti. (Ibrahim, 42.-43.) Zulum-nepravda je uzrok propasti naroda i društva, kao i porodica i pojedinaca. To je glavni razlog nesreće s kojom je suočen ljudski rod. Zulum je put koji sigurno vodi do Allahove kazne. On predstavlja tmine koje prate zulumćara na ovom svijetu, a na budućem će ga utjerati u Vatru.
Zato ćemo naći da veliki broj kur'anskih i hadiskih tekstova upozoravaju na zulum i njegove teške posljedice, a naređuju pravednost i pomaganje onih kojim je nepravda učinjena. U jednom hadisi-kudsi Allah Uzvišeni kaže: „O robovi Moji, Ja sam nepravdu Sebi zabranio, pa ni vi ne činite nepravdu jedni drugima…“ Islamski učenjaci kada definišu zulum – nepravdu kažu da je to postavljanje stvari na mjesto koje joj ne pripada i postupanje sa tuđem imetkom i pravom suprotno principima pravednosti. Prema tome postavljanje neodgovorne osobe na odgovorno mjesto, i obrnuto, jeste nepravda kojoj smo svakodnevno svjedoci. Rozlog tome je što on ne pripada određenim krugovima, strankama i opredjeljenjima. O tome Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada se odgovorna stvar povjeri onome ko je nije dostojan, očekuj Sudnji dan.“ Takođe je rekao: „Dova mazluma – onog kome je nepravda učinjena, se ne odbija, pa makar on bio i pokvarenjak.“
Nakon ovih riječi koje smo čuli mi se moramo boriti protiv svih oblika nepravde i da nikada ne pružamo pomoć onim koji zastupaju nepravdu, kao što su, recimo, razne vrste vlastodržaca. Da bi uspjeli u ovome moramo imati na umu da nepravde ili zuluma imaju tri vrste: prva vrsta jeste zulum čovjeka prema svome Gospodaru i to putem nevjerovanja i raznih oblika idolatrije, kao što Uzvišeni kaže: Mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda. (Lukman, 13.) Druga vrsta je zulum čovjeka prema samome sebi i to putem napuštanja naređenih stvari, slijeđenjem strasti i činjenjem grijeha. Allah Uzvišeni o tome kaže: Ne čini njima Allah nepravdu, oni je sami sebi čine. (Ali ‘Imran, 117.) I treća vrsta je nepravda ljudi jednih prema drugima putem oduzimanja njihovih prava i imetka, a primjer za to imamo u postupcima nekih ljudi koji ženskim nasljednicima oduzimaju prava koja im pripadaju, a što je itekako prisutno u našem društvu.
