Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”One koje vjeruju i čine dobra djela uvešćemo u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek ostati – Allahovo je istinito obećanje, a čije su riječi od Allahovih istinitije! To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo biće kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača; a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 122-123.)
Ovaj govor upućen je muslimanima i sljedbenicima prethodnih poslanica (sljedbenicima Knjige), kao odgovor na međusobno hvalisanje između dviju strana (jevreja i kršćana), gdje svaka strana tvrdi da su oni Allahovi miljenici i da su Njegovi odabrani robovi (narodi).
Budući da su neki njihovi poslanici razgovarali sa Allahom, a neki su opet stvoreni na način koji ih razlikuje od drugih ljudi, sljedbenici Knjige smatraju da su zbog toga najbliži Allahu, i da će u ”Džennet ući samo jevreji, odnosno samo kršćani.” (El-Bekare, 111.)
Muslimani su im odgovorili da su oni sljedbenici posljednje Allahove poslanice, i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabraniji Allahov poslanik.
Kako bi se okončala ova rasprava, Allah je objavio ove ajete u kojima se nalazi odgovor na navedene tvrdnje, pa smatramo da bi bilo korisno da se osvrnemo na značenja ovih ajeta koja su naveli komentatori Kur'ana u tefsirskim djelima, kako bi ispravno razumjeli njihove poruke.
Prije svega, ovi ajeti opovrgavaju koncept koji su Židovi širili i koji šire o sebi, tvrdeći da su oni Božiji odabrani narod i da je Bog stvorio ostale ljude da im služe.
Oni ovim pokušavaju opravdati nepravdu prema drugim narodima i uskraćivanje njihovih prava (cijeli svijet je danas svjedok njihovog zločina i genocida nad muslimanima Palestine u ime ovakvog vjerovanja), pod izgovorom da su Židovi vladari i plemići.
Naravno, nemoguće je da takvo nešto dođe od apsolutno pravednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, niti bi tako nešto mogli izreći Njegovi poslanici. Jer, u osnovi, svi ljudi su kod Allaha jednaki, i On Svoje blagodati daje svima, bez obzira na to jesu li vjernici ili nevjernici, kao što se navodi u ajetu: ”Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (El-Isra, 70.)
Štaviše, On je one kojima je slao Svoje knjige i kojima je pokazivao Svoja čuda (mu'džize), zadužio većom odgovornošću i učinio posljedice njihovog nevjerovanja mnogo težim, shodno ajetu: “Ja ću vam je spustiti” (sofru sa neba) – reče Allah – ”ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.” (El-Maide, 115.)
Drugo, iskreni vjernik mora obratiti pažnju na ono što je potrebno da bi stekao Allahovo zadovoljstvo i nagradu. Jer, to nije stvar pukih želja, niti je ulazak u Džennet osiguran samim vjerovanjem u ono sa čime su došli Allahovi poslanici. Čovjekova djela na ovom svijetu, bila dobra ili loša, su ono što određuje njegovu sudbinu.
Ovo pobija tvrdnje onih koji su iskrivili čisto monoteističko vjerovanje (tevhid), s kojim je došao Isa, alejhi selam, da je Džennet privilegija samo onih koji vjeruju u božanstvo Isaa, alejhi selam ili Isusa, i koji su kršteni u Njegovo ime, bez obzira na to da li su njihova djela dobra ili loša. Prema njihovoj tvrdnji, Isus je došao samo kako bi oslobodio grijeha one koji vjeruju u njega kao boga, ma koliko njihovi grijesi bili veliki.
A Isa, alejhi selam, nije nikakv bog, već plemeniti Allahov poslanik kao i svi drugi Allahovi poslanici. Došao je da izbavi ljude iz zablude i da ih očisti od grijeha, ali na dva načina: vjerovanjem u Jednog i Jedinog Boga, Allaha, dželle šanuhu, Koji nema sudrugu, i činjenjem dobrih djela.
Isto vrijedi i za muslimane. Samo izgovaranje šehadeta, bez izvršavanja propisanih ibadeta i činjenja dobrih djela u ime Allaha, te ostavljanja svega onoga što je Allah zabranio, ne garantira muslimanu ulazak u Džennet, kao što, naprimjer, ni studentu medicinskog fakulteta, sam upis na fakultet ne garantira da će biti doktor i da će ostvariti konačni cilj upisa na Medicinski fakultet. Naprotiv, da bi ostvario taj cilj, on mora poštovati pravila i norme fakulteta i danonoćno učiti kako bi položio sve ispite i na kraju dobio diplomu (knjigu svojih djela) kao potvrdu uspješno završenog studija.
Dobijanje Allahove nagrade na Sudnjem danu je najveći uspjeh, koji ne može postići musliman koji od islama ima samo šehadet, a ne izvršava ono što je Allah naredio, niti ostavlja ono što je Allah zabranio.
Četvrto, Uzvišeni Allah, rekao je: ”Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.” (El-Hudžurat, 13.) Dakle, Allah je bogobojaznost učinio mjerilom vrijednosti ljudi, a ne porijeklo ili društveni status.
U tom smislu su i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “O skupino Kurejšija, otkupite sebe, ja vam kod Allaha ništa ne mogu pomoći! O Abbase, ja ti kod Allaha ništa neću moći pomoći, o Safija, tetko Allahovog Poslanika, ja ti kod Allaha ništa neću moći pomoći, o Fatima, kćeri Muhammedova, traži od mene šta god hoćeš od imetka, ja ti kod Allaha ništa neću moći pomoći.” (El-Buhari i Muslim)
Rečeno je: ”Koga ne spase dobra djela, neće ga spasiti porijeklo i društveni status.”
Suština vjere je povezanost sa Istinom, a najbliži put ka tome je izvršavanje propisanih ibadeta i činjenje dobročinstva ljudima.
