Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pažnja i briga cijelog čovječanstva ovih dana usmjerena je na globalnu pandemiju koja se iz dana u dan sve više širi, a koja se zove koronavirus. Korona je preskočila svoju prvu fazu: rođenje virusa. Prešla je na drugu fazu, a to je širenje. Ovaj virus proširio se na sve kontinente i skoro na sve države svijeta. Dosadašnje posljedice širenja ovog virusa su desetine hiljada obeljelih i nekoliko hiljada smrtnih slučajeva.
Kontinenti se pretvaraju u izolirane otoke, a države u rezervate. Učinci virusa na globalnu ekonomiju nadilaze ljudsku sposobnost kontrole njegovih posljedica. Finansijski gubici su rekordno visoki. Do sada su samo gubici globalnog avio sektora premašili 150 milijardi dolara, zatim tri triliona dolara gubitka samo na američkoj burzi. Osim toga, došlo je do naglog pada cijena nafte, škole i univerziteti su zatvoreni, otkazivanje društvenih, političkih, ekonomskih, vjerskih, kulturnih i sportskih događaja, generira gubitak stotina milijardi dolara na godišnjem nivou. Brojke gubitaka se nezaustavljivo nižu i vrte pred očima donosioca odluka, a oni nisu u mogućnosti donijeti strateške odluke kojima bi se zaustavio mali virus koji je postao globalna pandemija i prijeti ljudskom životu u cjelini.
No, fobija “Corone Covid 19” završit će se onda kada se ona globalno zaustavi i ukroti, a stručnjaci osmisle djelotvorno cjepivo, kako bi ovaj virus postao poput ostale svoje braće i sestara: virusa ptičije i svinjske gripe, SARS-a i drugih.
Povijest epidemija
Ako se vratimo na povijesnu literaturu vidjet ćemo da je čovječanstvo kroz svoju dugu povijest bilo iskušano raznim pošastima u vidu epidemija (kuga, kolera, ptičija gripa, svinjska gripa, SARS, pa sve do najnovijeg koronavirusa), od kojih kuga zauzima posebno mjesto u drevnoj i modernoj povijesti. Neki istraživači čak smatraju da je rimska civilizacija doživjela kolaps i propast usljed širenja ove bolesti preko vojnika koji su se vraćali iz rata, a jedan od najvažnijih razloga neuspjeha francuskog vođe Napoleona Bonapartea da zauzme Akru u toku njegovog pohoda na Istok bio je izbijanje kuge među njegovim vojnicima.
Kuga se u raznim vremenima širila na tri kontinenta: u Evropi, Africi i Aziji. Bolest se zvala kuga ili Crna smrt, a karakterizirala ju je visoka stopa smrtnosti i do 50%. Struka kaže da je uzrok kuge bakterija Yersinia pestis, koja pripada skupini ili porodici Enterobacteriacae.
U naučnoj povijesti zabilježeno je širenje kuge poznate kao ”Justinijanova kuga” koja je zahvatila Bizantijsko carstvo 541.-542. godine, a ime je dobila po caru Justinijanu I, koji je u to vrijeme vladao Biznatijom. Nakon smrtnosnog pohoda ova epidemija će postati pandemija koja se vraćala u svakoj generaciji narednih dvjesta godina i odnijela je, po tvrdnjama nekih zapadnih učenjaka i historičara, više od 50% evropskog stanovništva.
U 14. stoljeću, tačnije 1334. godine, došlo je do širenja epidemije poznate kao Crna smrt ili Velika kuga. Ona je započela u Kini, a odatle se proširila do Konstantinopolisa i ostatka Evrope, gdje je usmrtila oko 60% ukupnog stanovništva Evrope. Zanimljivo je da su neki historičari smatrali pojavu ove epidemije (pandemije) uzrokom renesanse u 14. stoljeću, jer je kuga uzrokovala strahovit manjak radne snage koji je preživjele ljude prisilio na naučna otkrića i renesansu.
Što se tiče modernog doba, šezdesetih godina devetnaestog stoljeća polazna tačka kuge bila je Kina, a potom je zahvatila Hong Kong krajem 19. stoljeća, pa sve do početka dvadesetog stoljeća. Epidemija se širila preko štakora na parnim brodovima i odnijela je oko deset miliona ljudskih života.
Kuga ”Amevas”
Ni islamski svijet nije bio pošteđen ove opasne epidemije i smrtonosne bolesti. Početkom osamnaeste godine po Hidžri desio se stravičan događaj u Šamu. Naime, u toj godini pojavila se u gradu Amevas opaka epidemija – kuga, koja je mjesecima harala Šamom, tako da se prenijela i na druge gradove, pa čak je stigla i do Basre u Iraku.
Kuga je dobila ime po malom palestinskom mjestu Amevas, koje se nalazi između Jerusalema i Ramle, jer se iz tog mjesta počela širiti kuga da bi se ubrzo proširila na cijeli Šam. Cionisti su 1967. godine uništili ovaj gradić, a Palestince raselili i protjerali, da bi na tom mjestu zasadili stabla i napravili tzv. nacionalni park novcem kanadskih židovskih donatora i nazvali ga Canada Park ili Ayalon Park.
Muslimanski historičar El-Vakidi tvrdi da je usljed kuge u Šamu umrlo 25.000 ljudi, a neki opet kažu da je umrlo 30.000, dok se čak spominje i brojka od 70.000 mrtvih.
Među onima koji su govorili i pisali o ovom velikom događaju bio je imam Et-Taberi, koji je rekao da je ta epidemija bila uzrok smrti mnogih ashaba i da muslimani nisu prestali učiti dove sve dok Allah, dž.š., nije otklonio tu nedaću od njih.
Nakon što se ova epidemija proširila među muslimanima i na jeziv način odnijela mnoge muslimanske živote, među kojima su bili i emiri i komandanti muslimanske vojske, halifa Omer ibn Hattab, r.a., pisao je Amr ibn Asu, r.a., i zamolio ga da pomogne stanovnicima gradova da izađu u planine i brda, jer se kuga nije širila na uzvisinama. To je bila vrlo efikasna metoda, jer se time, uz Allahovu pomoć, kuga zaustavila.
Amr ibn As, r.a., se obratio muslimanima Šama, riječima: ”O ljudi, ovo je bolest koja kad se desi, širi se i rasplamsava poput vatre, pa potražite zaštitu od nje u brdima.” Kao da je htio reći da je stanje epidemije poput požara. Ako nađe ili naiđe na gorivo, on će se rasplamsati, a ako ne nađe ono što će ga zapaliti i rasplamsati on će se ugasiti.”
Ashabi koji su umrli od epidemije kuge:
– Amir ibn Abdullah (Ebu Ubejde ibnul-Džerrah)
– Suhejl ibn Amr
– Šurahbil ibn Hasene
– Muaz ibn Džebel
– Jezid ibn Ebi Sufjan
– Abdur-Rahman ibn Muaz ibn Džebel
– Abdullah ibn Suhejl ibn Amr (Ebu Džendel)
– Fadl ibn Abbas ibn Abdul-Mutallib
– Haris ibn Hišam el-Mahzumi
– Huzafe ibn Nasr ibn Ganim el-Kureši
– Seleme ibn Nasr ibn Ganim el-Kureši
– Sahr ibn Nasr ibn Ganim el-Kureši
– Amir ibn Haris (Ebu Me'ali el-Eš'ari)
– Amir ibn Gajlan ibn Seleme ibn Kajs.
Kuga ”El-Džârif”
Većini muslimana nije poznato da kuga ”Amevas” nije bila jedina, a ni najsmrtonosnija epidemija, jer je nakon toga islamsku državu pogađala epidemija kuge nekoliko puta. Naime, u vrijeme vladavine Abdullaha ibn Zubejra, 69./688. godine, Basru je pogodila kuga koja je u historiji islama ostala poznata kao kuga ”El-Džârif” (nazvana je tako zbog mnoštva stradalih od kuge), a budući da je Abdullah ibn Zubejr vladao velikim dijelom islamske države u to vrijeme, Basra je bila pod njegovom vlašću.
Od te epidemije za nekoliko dana umrlo je više od 70.000 ljudi. Enesu ibn Maliku je umrlo osamdeset, odnosno sedamdeset sinova, a Abdur-Rahmanu ibn Ebi Bekru umrlo je četrdesetero djece. Među stradalima od kuge bio je i tabiin i poznati pjesnik i gramatičar Ebul-Esved ed-Dueli i Kubjesa ibn Haris el-Ensari od kojeg je hadis prenosio i Hasan el-Basri.
Opisujući pustoš koju je kuga ”El-Džârif” ostavila iza sebe, imam Šemsudin ez-Zehebi u svojoj knjizi Duvelul-islam (Islamske zemlje), veli: ”Ostalo je vrlo malo živih ljudi tako da nisu bili u stanju pokopati mrtve. Životinje su hodale po ulicama i jele mrtve ljude. Usljed kuge umrla je i majka emira Basre i nije joj imao ko klanjati dženazu osim četvorice ljudi. Smrtnost je bila toliko velika da je u petak samo sedam muškaraca i jedna žena prisustvovalo na džuma-namazu. Imam koji je predvodio hutbu upitao je: ”Gdje su ostali ljudi?”, a prisutna muslimanka je odgovorila: ”Pod zemljom.”
Kuga ”El-Fetejat”
Dvadeset godina nakon toga, 87./706. godine, Basru, Kufu, Vasit i Šam pogodila je tzv. ”Djevojačka kuga” – kuga ”El-Fetejat”, jer su od nje prvo stradale djevojke, a poznata je i kao kuga ”El-Ešraf” – ”Kuga uglednika”, jer je odnijela živote mnogih uglednih ljudi. Među umrlima bio je i Umejje ibn Abdullah ibn Halid ibn Usejd koji je prenosio hadis od Abdullaha ibn Omera, i muhadis Abdullah ibn Mutarrif ibn Šuhajr koji pripada trećoj generaciji muslimana.
Kuga ”Mesleme ibn Kutejbe”
Islamski historičari i muhadisi spominju i kugu ”Mesleme ibn Kutejbe” koja je pogodila Basru 131. h.g. Navodi se da je u toku mjeseca šabana i ramazana u Basri svaki dan bilo po hiljadu dženaza. Među umrlima od kuge nalazi se i ime poznatog učenjaka Ebu Ejjuba es-Sihtijanija.
Epidemija je predznak Sudnjeg dana
U ovom tekstu govorimo o aktualnoj epidemiji koronavirusa, kuge i drugim epidemijma, da bismo ukazali na islamski stav prema fenomenu epidemije i da bismo se prisjetili hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je jedan od dokaza njegovog poslanstva, a u kojem je među predznacima Sudnjega dana spomenuo i epidemije usljed kojih će doći do velikog pomora ljudi.
Naime, Muhammed, s.a.v.s., dobio je vijest sa neba o katastrofi koja će zadesiti njegov ummet i usmrtiti ogroman broj ljudi.
To se desilo devete godine po Hidžri i o tom događaju i predskazanju ispričao nam je Avf ibn Malik, r.a., rekavši: ”U toku Pohoda na Tebuk otišao sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je boravio u šatoru od kože, pa mi je tom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Broj šestero pred Sudnji dan: moje preseljenje na Ahiret, oslobađanje Bejtul-Makdisa, pomor među vama koji će odnositi živote poput bolesti stoke, pojava izobilja tako da će se čovjeku udijeliti stotinu dinara (zlatnika) ali će i pored toga ostati nezadovoljan, smutnja koja neće ostaviti ni jednu kuću (nastambu) Arapa, a da u nju neće ući, primirje (mirnodopski period) između vas i ”Benu Asfer” (to je termin ili naziv koji su Arapi u to vrijeme koristili za Bizantince – Er-Rum), pa će vas oni iznevjeriti (izdati) i doći će vam sa osamdeset zastava – pod svakom zastavom dvanaest hiljada (vojnika).”’ (Buharija)
Veliki broj klasičnih islamskih učenjaka smatra da se pomor, koji je spomenut u hadisu, odnosi upravo na kugu koja se pojavila u Amevasu i na tzv. ”Godinu pepela” (‘Amur-remad), odnosno godinu velike suše i gladi u vrijeme hazreti Omera, usljed koje je također umro veliki broj muslimana.
Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je u ovom hadisu o šest predznaka Sudnjeg dana. Što se tiče njegove smrti i preseljenja na Ahiret, ona se desila jedanaeste godine po Hidžri, oslobađanje Bejtul-Makdisa (Jerusalema) desilo se u vrijeme hilafeta hazreti Omera, r.a., petnaeste godine po Hidžri, a nakon toga se desila kuga u Amevasu.
A što se tiče ponašanja i odnosa muslimana prema epidemijama, on je utemeljen na hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem je rekao: ”Ako čujete da se u nekom mjestu pojavila kuga, nemojte ići u to mjesto, a ako ste se zatekli u mjestu u kojem se pojavila kuga, nemojte napuštati to mjesto.” (Buharija i Muslim)
Jedno od najljepših i zadivljujućih značenja u ovom hadisu krije se u Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: ”Ako čujete…”, a to znači da ne morate biti svjedok događaja neke epidemije, svejedno radilo se o kugi, koleri, ptičijoj i svinjskoj gripi, koronavirusu, i sl., već je dovoljno da čujete za tu epidemiju. I ako ste na bilo koji način čuli da se u nekom mjestu pojavila epidemija, ne idite u to mjesto kako biste smanjili gubitke i spriječili širenje bolesti, a ako ste se zadesili u mjestu u kojem se pojavila epidemija, onda ne izlazite iz tog mjesta, kako ne biste proširili bolest i ugrozili živote drugih ljudi. Možda upravo ovaj hadis predstavlja prvo pravilo samoizolacije u svijetu.
Vjernik koji umre usljed epidemije imat će šehidsku nagradu
Znamo šta kažu prirodne nauke i medicina o epidemijama, virusnim oboljenjima, a mi kao muslimani tome dodajemo komentare iz Kur'ana i Sunneta na osnovu kojih vjerujemo da je svaka bolest, pa tako i epidemije i pandemije, nedaća koju Allah daje vjernicima i nevjernicima podjednako, samo s tom razlikom što je epidemija milost za vjernike, a kazna i prokletstvo za nevjernike.
Prenosi se od Aiše, r.a., da je pitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s, o kugi, pa je rekao: ”To je kazna koju Allah spušta na koga hoće, ali ju je Allah učinio milošću za vjernike.” (Buharija)
A to znači da se onaj ko umre usljed neke epidemije smatra šehidom.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Neće ni jednog čovjeka zadesiti kuga, pa on ostane u svom mjestu i bude strpljiv, svjestan da ga nije pogodilo i zadesilo osim ono što je Allah propisao, a da neće imati nagradu poput nagrade šehida.” (Buharija)
U historiji islama je ostao poznat stav Ebu Ubejde el-Džerraha, koji je, na osnovu ispravnog razumijevanja Kur'ana i Sunneta, o toj opakoj bolesti u svojoj hutbi, a nakon što je i on sâm obolio, rekao: ”O ljudi, ova bolest vam je milost, i dova Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i smrt dobrih ljudi prije vas. Ja, Ebu Ubejde, molim Allaha da mi dadne udio u tome. Želim vam ostaviti oporuku koju ako budete izvršavali, neprestano ćete biti na hajru. Klanjajte namaz i dajite zekat, postite ramazan, obavljajte hadž i umru, dijelite sadaku, preporučujte jedni drugima dobro i savjetujte vaše pretpostavljene. Nemojte ih varati i ne dozvolite da ih dunjaluk upropasti. Jer, oni koji su vladari i obnašaju neke funkcije, neka znaju da kada bi živjeli hiljadu godina, opet će dočekati ovo što sam ja dočekao. Allah je ljudima propisao smrt i najrazboritiji od njih je onaj koji se najviše Allahu pokorava, a najučeniji je onaj koji se priprema za ono što ga sutra čeka.”
Na kraju, u vezi aktualne pandemije koronavirusa želimo kazati još i ovo. Korona je već do sada nanijela ogromne štete čovječanstvu i odnijela mnogobrojne ljudske živote, ali je ona također pokazala i otkrila svu nemoć čovjeka koji ne može vidjeti malu bakteriju ili virus koji je u stanju ugroziti život na planeti Zemlji uprkos njegovoj sićušnosti.
Želimo također kazati da se koronavirus pojavio da nas podsjeti da postoji Allah, Gospodar svjetova, Koji stvara i rastvara i Koji svime upravlja, na Kojeg su ljudi zaboravili, a Koji nas može preko noći uništiti i zamijeniti drugim ljudima.
Koronavirus se pojavio da otkrije nemoć i licemjerstvo bjelosvjetskih tirana i zulumćara (američkih, ruskih, cionističkih, evropskih), koji izbezumljeni od straha pozivaju građane svojih i drugih država na međusobnu solidarnost, pomaganje, empatiju i odgovorno ponašanje kako bi se zaustavilo širenje epidemije, a samim tim i masovno umiranje ljudi, dok u isto vrijeme, u sjeni ove pandemije, njihovi borbeni avioni i dalje istresaju smrtonosni teret na muslimane Sirije, Palestine i Iraka, kojima je epidemija virusa koji se zove američko-rusko-cionistička agresija, milion puta nanio i nanosi više jada, straha, smrti i pustoši od koronavirusa. Taj virus opustošio je arapsko-muslimanske zemlje, odnio je milione života, a ponajviše života djece, žena i staraca, uništeni su cijeli gradovi, historijsko i kulturno nasljeđe, milioni ljudi protjerani su iz svojih država i sa svojih ognjišta.
To je ključni problem čovječanstva i to je epidemija koja prijeti da uništi život na Zemlji, i kada bi se svi narodi i nacije udružili da zaustave epidemiju koja se zove agresija i imperijalistički ratovi, onda bi čovječanstvo puno lakše izašlo na kraj sa epidemijom korona i drugih virusa i moglo bi se nadati novoj zori i boljem sutra. Ovako, valja nam trpiti zulum tirana i izolaciju zbog koronavirusa.
