Jednom davno Jemenom je vladao kralj po imenu Zu Nuvas. Sebe je proglasio kraljem ljudi koji su vjerovaoli u ono što je Allah objavio Isau, alejhis-selam.
Kralj je htio da odvrati narod od vjerovanja u Isaa. Počeo je na tome raditi svim sredstvima kojima je raspologao. Kada više nije našao načina i kada je saznao da vjernici neće ostaviti vjerovanje u Allaha, počeo je raditi loša djela i prijetiti vjernicima ubistvom, kao što je običaj tirana koji su izgubili svaku nadu osim nasilja i osvete.
Dugo vremena je kažnjavao i spaljivao u užarenoj vatri svakoga ko kaže:
“Nema Boga osim Allaha.”
Ebreha
U susjedstvu sa Jemenom bila je Etiopija. U njoj je bio kralj koji se zvao Ebreha. On je njome vladao i predvodio je. Do Ebrehe su došle vijesti o kažnjavanju i ponižavanjima u Jemenu. Saznao je da Zu Nuvas, kralj Jemena kažnjava i spaljuje sve one koji vjeruju u Isaa.
Nije preostalo tom kralju ništa drugo do da spremi vojsku, uputi se prema Jemenu, ukine kažnjavanje i nevjerstvo i preuzme vlast od poraženog Zu Nuvasa. Time će nestati svaki trag vrijeđanja, kažnjavanja i prijećenja vjernicima.
Zu Nuvas je nestao u nepovrat, Ebreha je ostao da vlada Jemenom i širi u njemu novu vjeru u Allahovu jednoću, vjeru Mesiha Isaa sina Merjemina, neka je Božiji mir i spas na njih.
Sveti hram
Jemen je blizu drugih država u kojima se nalaze sveta mjesta kao što je časna Mekka.
Ebreha je primjetio da se Arapi okupljaju u određeno vrijeme, u određenom vremenskim periodima, i mjestima za koja zna svaki pojedinac.
Mekka je bila centar trgovine i hodočašća. U njoj su trgovali vlasnici karavana, a ljudi su hodočastili Sveti hram.
Hadžije su hodočastile Ka’bu koja se nalazila u sred harema (svetog mjesta).
Dakle, Sveti hram je centar kojem su težila sva srca i kojeg su Arapi hodočastili u određeno vrijeme svake godine.
Opasnost
Ebreha je, kao što sam spomenuo, znao da trgovina donosi strašno veliku korist Arapima u Mekki. U srcima mnogih Arapa bila je ljubav prema spomenutom mjestu.
Ebrehi je jedna nova zamisao pala na um. Međutim, ovaj put ona je šejtanska. Vjera Mesiha, alejhis-selam, njome nije zadovoljena. On razmišlja kako da zabrani hodočašće Svetom hramu i da naredi hodočašće u Jemen, gdje on vlada i širi vjeru.
Promjenom mjesta hodočašća doći će ogroman priliv zarade i bogatstva.
Dakle, on mora da napravi ogromnu građevinu u Jemenu i privuče Arape da njoj idu umjesto da idu Ka’bi, Svetome hramu.
El-Kullejs
Međutim, zamisao treba vremena da se ostvari. Ebreha je od ljudi tražio da rade:
“Gdje su radnici?! Gdje su inžinjeri?! Gdje su zidari?! Hoću najbolju zgradu na svijetu! Želim građevinu koja će odvratiti ljude od Ka’be! Radite! Požurite što brže možete! Sarađujte! Požurite da završite tu građevinu i provedete moju zamisao!”
I stvarno. Napravljena je u Jemenu jedna lijepa građevina u obliku crkve. Ta crkva je nazvana “El-Kullejs”.
Samo što su završili njenu gradnju, Ebreha je počeo da privlači Arape i predlaže im da ostave Sveti hram i usmjere svoju trgovinu u Jemen.
Srdžba Arapa
Vijest se proširila i stigla do Arapa u svim krajevima Arapskog poluostrva. Nastavilo se pozivanje i privlačenje Arapa.
Međutim, Arapi nisu navikli da olahko mijenjaju svoje običaje i ono što slijede, pa niko nije obraćao pažnju na ono što Ebreha želi. Nijedan od njih nije bio zadovoljan novom zamisli, uprkos velikom trudu koji je Ebreha uložio da ih pridobije da hodočaste El-Kullejs.
Kada Ebreha nije mogao naći put da im udovolji, upotrijebio je pritisak na Arape, kako bi primorani dolazili da obilaze El-Kullejs.
Arapi su se sve više i više ljutili. Ismijavali su se sa Ebrehom i odbili njegove zahtjeve i naredbe. Da je on želio da ih uputi u vjeru Isaa, alejhis-selam, zbog čega je osvojio Jemen, bolje bi mu bilo.
Zakletva
Nastavilo se odbijanje i sustezanje Arapa da idu u Jemen. Ali šta će Ebreha uraditi nakon što se potrudio i sagradio tu veliku građevinu? Šta uraditi pred odbijanjem Arapa da posjećuju El-Kullejs?
Mora nešto učiniti. I evo, on odlučuje da ide Svetom hramu, sruši Ka’bu, silom odvrati ljude da hodočaste i kazni Arape koji su odbili njegove naredbe i javno obznanili svoju ustrajnost u odbijanju i ismijavanju s njegovom građevinom, trudom koji je uložio i djelom koje je napravio.
Odlučio je da sruši Ka’bu i nije se predomislio. On će učiniti beznačajnim ono dobro koje je učinio spasavajući Jemen ranije. A ružno li je ono što je on odlučio!
Slon
To je ono što je Ebraha odlučio. Time je želio da ponovi Zu Nuvvasovo djelo koji je prisiljavao krašćane na slijeđenje druge vjere. Ebraha sada primorava Arape da hodočaste Jemen. On hoće da sruši njihovu Ka’bu i uništi njihove svetinje.
Priprema vojsku i oružje, sve čime raspolaže od sredstava, oružja i jahalica. Ono čime se vojska ističe je postojanje slonova u njoj. To je životinja koju Arapi nisu navikli koristiti u borbama.
Oni nisu u mogućnosti da ga nabave, a uostalom odakle im taj strašan broj vojnika uz slonove kao u Ebrehe.
Da je on došao kao onaj ko će njihovu zemlju osloboditi od obožavanja kipova, niko ga pametan ne bi korio.
Prema Mekki
Kada je Ebreha završio sa opremanjem vojske i slonova izdao je nardbu za polazak prema Ka’bi u Mekki.
Krenula je vojska ispred koje je išao ogroman slon. Prolazili su dani i noći. Vojska je prešla veliku razdaljinu. Nadali su se da će pobjeda biti njihov saveznik, jer su oni znali da su Arapi slabi i da ne mogu podnijeti napad jake vojske.
Istina je da Arapi ne posjeduju vojsku poput Ebrehine što se tiče brojnosti, naoružanja i slonova. Doprla je do njih vijest da se slon približava i da samo što nije stigao u Mekku.
Ko je vaš prvak?
Saznali su stanovnici Mekke za taj događaj. Bojali su se ove stare opasnosti po njih, rušitelja njihovih svetinja, trgovine i bogatstva.
Međutim, kako da se brane? Neprijateljev broj je jako velik. Slon je zastrašujući. Nema snage u Mekki.
Ebreha je došao u blizinu Mekke. Prije nego što će ući poslao je jednog vojskovođu da pregovara s mekkanskim poglavarom i starješinom plemena Kurejš, Abdul-Mutallibom.
Vojskovođa se sreo sa Abdul-Mutallibom i rekao mu:
“O Abdul-Mutallibe! Prenesi svim stanovnicima Mekke da ostanu u svojim mjestima i neka ne pokušavaju da nam izađu u susret ili se odupru. Ako izađu, kralj Ebreha će ih ubiti. Ovo su njegove naredbe. Pustite nas da srušimo Ka’bu ne nanoseći štete nikome od vas. Svako ko se suprostavi Ebrehinim naredbama i stane na put rušenja Ka’be, snaći će ga kazna.”
Građani Mekke su se pomirili sa tim da je odbrana nemoguća i da će Ebraha učiniti šta je naumio i srušiti Ka’bu.
Oni napuštaju Mekku i idu na vrhove brda da ne vide prizor Ka’be, da njihove oči ne bi vrijeđala ružna slika onoga što će Ebreha i njegovi vojnici učiniti.
Abdul-Mutallib kaže: “Hram ima svoga Gospodara koji ga štiti,” a onda je molio Allaha i rekao: “Hram, o Gospodaru! Hram i Ka’ba! Oni osim Tebe Gospodaru moj nemaju nikog ko će ih čuvati.”
Prema Ka’bi
Izašli su stanovnici Mekke i udaljili se od svetog grada. Oni su bili žalosni. Plakali su, jecali i molili svoga Gospodara za pomoć i milost, pa Hram će se srušiti. Ka’ba će nestati.
I dok su se oni udaljavali, Ebrehina vojska se približavala. Ušli su u Mekku smijući se njenom stanovništvu i njenom vođi.
Malo po malo oni su se približavali. Malo im je nedostajalo da dođu na put prema Svetom hramu, i tada…
Ebreha je počeo da organizuje akciju ulaska kod Ka’be. Naredio je vojski da njihov posao bude brz da bi se ostvario cilj zbog kojeg su došli. Nakon par minuta vojska je nastavila svoj put, ali u stvarnu propast.
Jata ptica
Iznenada situacija se preokrenula. Vojska je stala. Slon je odbio da ide prema Ka’bi. Počeo se okretati prema Jemenu. Vojnici su pogledali prema nebu i vidjeli da je ono prekriveno pticama. Kakve su to ptice?
To su ptice koje nose užareno kamenje. Počele su ga bacati na slona, kako bi on i njegov vlasnik izgorili. O čuda! Za jedno kratko vrijeme vojska je izgorila.
Izgorila je vojska sa slonom i naoružanjem. Tuga stanovnika Meke se pretvorila u radost. Oni su svojim očima vidjeli poraz neprijatelske vojske. Nije ostala kod njih moć, ni oružje, a ni vojska. Hvala Ti, o moj Gospodaru. Sačuvao si Svoj hram. Poslao si Svoju pomoć, Slavljen neka si Ti, Gospodaru Svetog hrama.
Dr. Esmir M. Halilović
