Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kazivanje o Ibrahimovoj, a.s., suprugi Hadžer uči nas da možemo spavati u pustinji daleko od porodice i voljenih osoba, sve dok smo od početka ubijeđeni da nas Allah neće napustiti.
Kazivanje o Hadžer uči nas da je pokretač naših postupaka i naših riječi Božija naredba. Hadžer i njezin suprug Ibrahim, a.s., i njihov sin Ismail, a.s., prije i poslije svega rukovodili su se Allahovim naredbama. Hadžer je ta koja je pitala Ibrahima, a.s., nakon štu je je ostavio u pustinji sa malim Ismailom: ”Je li ti Allah ovo naredio?”, i kada je dobila potvrdan odgovor, potpuno se smirila i bila je ubijeđena u Allahovu pomoć i podršku.
Hadžer je ta koja je rodila sina koji je rekao svome ocu Ibrahimu, a.s., kada ga je htio prinijeti kao žrtvu: ”Oče, izvrši što ti se naređuje!”
Kazivanje o Hadžer uči nas da kuću koja je utemeljena na ljubavi, samilosti i pokornosti Allahu, prati Allahov blagoslov i berićet.
Uči nas također da se kuća neće urušiti zbog odsutnosti muža ukoliko se žena boji Allaha i ako se istinski u Njega pouzdaje, te da ono što nisi u stanju promijeniti, nemoj se time previše zamarati.
Kazivanje o Hadžer uči nas da je put ka Allahu suprotan našim željama, hirovima i strastima. Ona kao supruga nije bila neovisna od svoga muža i svoje kuće, niti je Ibrahimu, a.s., nedostajalo osjećaja za očinstvo ili osjećaja prema svojoj ženi, već su oni znali da je put do Dženneta popločan poteškoćama i iskušenjima.
Kazivanje o Hadžer uči nas da čovjek može tražiti izlaz i izbavljenje na jednoj strani, a da ono dođe sa sasvim druge strane i mjesta. Ona je tražila izlaz za sebe i svoje dijete u trčanju između Safe i Merve, a izbavljenje je došlo ispod Ismailovih nogu. Tvoje je da se trudiš i iskoristiš ono što imaš, pa će ti Allah dati ono što nemaš.
Kazivanje o Hadžer uči nas da su Božiji darovi mnogo veći nego što mi želimo i očekujemo.
Najviše što je Hadžer željela bilo je da pronađe vodu, pa joj je Allah dao puno više od toga; učinio ju je primjerom i uzorom svim vjernicima do Sudnjeg dana.
Kazivanje o Hadžer uči nas da je Allah prema nama milostiviji od naših majki. Zamislite Hadžer samu u pustoj mekanskoj dolini sa malim djetetom, bez hrane, bez vode i ljudi koji bi joj mogli pomoći. Rekli bismo da je takva osoba u bezizlaznoj situaciji, ali se ubrzo na nju spustila Božija milost i blagoslov, jer je pokucala na vrata Svemilosnog Gospodara.
Čudna stvar u kazivanju o Hadžer je i to da Ibrahim, a.s., nije ostavio svojoj ženi i sinčiću Ismailu ništa od materijalnih stvari koje bi im garantirale kakvu-takvu sigurnost, kao što su hrana, voda i ostale potrepštine, već je u svojoj dovi rekao: ”Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali.” (Ibrahim, 37.)
Dakle, u namazu se krije tajna svakog uspjeha. Namaz je taj koji čovjeku donosi svako dobro, zato ustrajmo u obavljanju namaza da bismo ostvarili uspjeh i sreću na oba svijeta.
Kazivanje o Hadžer uči nas upornosti i ponavljanju. Hadžer je svoje trčanje između Safe i Merve, u potrazi za vodom i izbavljenjem, ponavljala i nije odustajala i nije se razočarala.
Stoga, ne prestaj kucati na vrata Allahove milosti i oprosta, jer Allah voli one koji kod Njega oprost i utočište traže.
Kazivanje o Hadžer uči nas da na kraju ovoga puta vjernike i vjernice čeka ”Zemzem”.
Budi siguran da će tvoj ”Zemzem” provrijeti nakon uloženog truda u ime Allaha.
