Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Opisujući Bitku na Hittinu, u kojoj je muslimanska vojska, predvođena Salahuddinom Ejjubijem, porazila krstašku vojsku, historičar Ebu Šame je u svojoj knjizi Er-Revdatejni fi ahbari ed-devletejni, zapisao: ”Ko je vidio mrtve, govorio je: ‘Tamo nema zarobljenika’, a ko je vidio zarobljenike, govorio je: ‘Tamo nema mrtvih’, a otkako su Franci preuzeli kontrolu nad obalom Šama, muslimanima nije osvanuo ljepši dan od onoga na Hittinu.” (Ebu Šame, Er-Revdatejni fi ahbar ed-devletejni, III/284.)
Bila je to odlučujuća bitka koja je utrla put za oslobađanje i povratak Kudsa, nakon što se u njemu nije čuo ezan skoro jedno stoljeće.
Međutim, povratak Kudsa (Jerusalema) nije počeo od dana Bitke na Hittinu, niti je ostvaren jednom bitkom, već je došao nakon dugog perioda priprema, ne samo vojnih, već je to bio period intelektualne, moralne, duhovne i temeljite reformske pripreme za cijeli ummet, i to je ono čemu treba posvetiti pažnju na putu konačnog oslobađanja Kudsa i njegovog spašavanja iz ralja cionizma.
Historija se ponavlja
Situacija i uvjeti u islamskom svijetu danas su vrlo slični uvjetima kroz koje je prolazio islamski ummet prije oslobođenja Kudsa od strane Salahuddina Ejjubija. Naime, period prije oslobođenja Kudsa, bio je u znaku podjela i rascjepkanosti islamskog ummeta, žestokih sporova između muslimanskih vladara, gubitka duha jedinstva i osjećaja da su muslimani jedno tijelo, a to je upravo ono što i današnji ummet doživljava i proživljava.
Islamski ummet u naše vrijeme – prevashodno mislimo na Arape – odbacio je ujedinjujuću zastavu islama i okupio se pod zastavom nacionalizma, zbog čega su propali napori nearapskih muslimanskih zemalja na očuvanju islamskog jedinstva i hilafeta.
Nakon toga odbacili su i zastavu arabizma i živjeli kao zarobljenici regionalizma i lokal-patriotizma, tako da je svaka regija, emirat i državica bila, i još uvijek je, zaokupljena isključivo svojom lokalnom situacijom, poslovima i problemima, usljed čega su se pojavili šovinizam, arogancija i uzdizanje, a jezik interesa postao je dominantan, čak i na račun vjerske (islamske) veze.
Stoga je važno upoznati se sa ambijentom i pripremama u periodu prije oslobađanja Kudsa, jer je suština učenja i proučavanja historije uzimanje pouke iz prošlosti kako bi se ispravila postojeća stvarnost.
Centralno mjesto Kudsa
Kuds (Jersulem) je bio centralno pitanje za ummet uprkos slabosti koja ga je mučila, a nema jasnijih dokaza za to od činjenice da je sultan Nuruddin Mahmud Zenki, sultan Šama i Salahuddinov učitelj, bio zabrinut za oslobađanje Kudsa, do te mjere da je sagradio minber za zarobljeni Kuds i Al-Aksa džamiju, nadajući se da će u skoroj budućnosti Kuds biti oslobođen i da će taj minber naći svoje mjesto u Al-Aksa džamiji.
O tome, Ibn Šeddad, veli: ”Nuruddin Mahmud Zenki je napravio minber u Halepu, na kojem je neko vrijeme naporno radio, a kada ga je napravio, rekao je: ‘Ovo je radi Kudsa.’ Pa je sultan Salahuddin Ejjubi, nakon oslobađanja Kudsa, poslao ljude da donesu minber iz Halepa i postavio ga je u džamiju Al-Aksa.” (Ibn Šeddad, Nevadir el-sultanijje vel-mehasin el-Jusufijje; Tarih Ebul-Fida’, II/316.)
Ista stvar je bila i sa sultanom Salahuddinom Ejjubijem, koji je bio poznat po svom izuzetnom interesu za oslobađanje Kudsa, do te mjere da se nikako nije smijao zbog nevolje Kudsa. Kadija Ibn Šeddad je o njemu rekao: ”Salahuddin Ejjubi je imao toliku brigu za Kudsom da je ni planine ne bi mogle ponijeti.” (Nevadir el-sultanijje vel-mehasin el-Jusufijje, str. 322.)
Jedna od stvari koja je zadesila islamski ummet je da mnogi muslimani smatraju Kuds palestinskim pitanjem i unutrašnjom palestinskom stvari, a neophodnost podvrgavanja svršenom činu nametnutom od strane okupatorske vlade i njenih pristalica snažno se promovira, kao i nužnost da se zadovolji normalizacijom odnosa sa okupatorskim entitetom.
Dakle, pitanje Kudsa je u velikoj mjeri izgubilo svoju centralnu važnost, i Kuds neće biti oslobođen ako ponovo ne zauzme centralno mjesto u srcima muslimana i njihovih vladara.
Jedinstvo ummeta
Nuruddin Mahmud Zenki, a nakon njega Salahuddin Ejjubi, uložili su maksimum truda na putu ujedinjavanja muslimana, pogotovo muslimana Šama i Egipta. Glavna prepreka na tom putu bila je ubejdijska ili fatimijska država u Egiptu kojom je vladala otpadnička sekta fatimija, tako da je primarni zadatak Salahuddina Ejjubija bio rušenje i eliminacija te države, što mu je na kraju i pošlo za rukom. Time je put ka jedinstvu Šama i Egipta bio popločan.
O tome dr. Muhamed Abde, veli: ”Vraćanje Egipta u okrilje ehli sunneta i njegovo ujedinjenje sa Šamom bili su među blagoslovljenim koracima džihada koje je započeo Nuruddin Mahmud, a završio Salahuddin Ejjubi.” (Muhamed Abde, Eju'idu et-tarih nefsehu, str. 116.)
S obzirom na svekolike krize, podjeljenost, međusobne nesporazume, svađe i usitnjenost njihovih država, možda će neko reći da fraza “jedinstvo ummeta” danas ne nudi ništa osim iluziju pretjeranog idealizma, međutim, to je neizbježna realnost i ona, naravno, neće doći preko noći. Uloga muslimanskih masa u postizanju tog cilja je od presudne važnosti. Njihovo razumijevanje koncepta pripadnosti ummetu i jačanje osjećaja povezanosti bratskom, islamskom vezom je moguće i ostvarivo.
Odgoj muslimanske omladine
Iako se oslobađanje Kudsa povezuje sa Nuruddinom Mahmudom Zenkijem i Sallahuddinom Ejjubijom, u ostvarivanju ovog cilja važnu i nezaobilaznu ulogu imao je seldžučki vezir Nizamul-Mulk i njegov projekat preporoda islamskog ummeta.
Najvažnija stvar na kojoj se zasnivao projekat obnove kod Nizamul-Mulka bilo je njegovo interesiranje i briga za omladinu, kroz osnivanje redovnih škola, što je predstavljalo osnovu naučne renesanse u to vrijeme. Nizamul-Mulk je transformirao obrazovanje iz privatnih u vladine institucije pod pokroviteljstvom države. On je uspio donijeti promjenu u generaciji na kojoj su Nuruddin Mahmud Zenki i Salahuddin Ejjubi izgradili svoj projekat oslobađanja Kudsa. Stoga je neophodno obratiti pažnju na mlade, obrazovati ih i odgajati na principima Kur'ana i Sunneta. To će im, zauzvrat, usaditi važnost Kudsa i islamskih svetinja općenito.
