Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”Ovaj Kur'an nije izmišljen, od Allaha je – on potvrđuje istinitost prijašnjih objava i objašnjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! A oni govore: ‘On ga izmišlja!’ Reci: ‘Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite.‘” (Junus, 37.-38.);
”Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur'an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.'” (El-Isra, 88.);
”A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u Njemu našli mnoge protivrječnosti.” (En-Nisa, 82.)
Opisujući Kur'an, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kur'an je Allahova knjiga, u njemu su vijesti o onome što je bilo prije vas i obavijesti o onome što će biti poslije vas. Kur'an je sudija među vama, on je govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija on nikakva nije. Ko ga napusti iz oholosti i uobraženosti, Allah će ga uništiti, a ko bude tražio uputu mimo njega, Allah će ga u zabludi ostaviti. Kur'an je čvrsto Allahovo uže, Njegovo jasno svjetlo, mudra opomena i Pravi put. Njega strasti ne mogu iskriviti, niti ga jezici mogu izmijeniti. Za njim čežnja ne jenjava, učenjaci ga se ne mogu zasititi, bogobojaznima (njegovo učenje) ne može dosaditi, ne može se istrošiti (pohabati) mnoštvom ponavljanja i učenja, niti njegova čuda mogu prestati. On je Knjiga, koju kada su džini slušali nisu prestali govoriti: ”Mi smo, doista Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na Pravi put upućuje.” (El-Džinn, 1.-2.) Ko po njemu govori istinu govori, ko po njemu radi biva nagrađen, ko po njemu sudi pravedno sudi, a ko njemu poziva biva upućen na Pravi put.” (El-Tirmizi i imam Ahmed; Neki muhaddisi smatraju da ovo nisu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, već riječi hazreti Alije, odnosno Abdullaha ibn Mes'uda.)
Neki savremeni komentatori Kur'ana uporedili su Kur'an sa kosmosom, rekavši: ”Kur'an je kosmos koji govori, a kosmos je Kur'an koji šuti”, želeći time ukazati na činjenicu da je Onaj Koji je objavio Kur'an, isto tako stvorio i kosmos te da su vjernici zaduženi da čitaju i proučavaju i jedan i drugi ”kosmos”. Allah, dželle šanuhu, stvorio je kosmos prije čovjeka; Zemlju je prostro, brdima je učvrstio, rijeke i mora kroz nju proveo, a nebo je, prepuno sazviježđa, iznad Zemlje postavio. Zatim je stvorio čovjeka i objavio Kur'an kao posljednju, u nizu Svojih objava, kao kosmos koji govori, kao Uputu preko koje će ljudi spoznati tajnu i suštinu stvaranja, tajnu i svrhu života.
Primjeri mu'džiza kroz historiju poslanstva
Kur'an je najveća mu'džiza ili čudo dato Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, što potvrđuje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nema ni jednog Allahovog poslanika a da mu nije data mu'džiza ili čudo koje je bilo dovoljno da dokaže njegovu poslanicu, kako bi ljudi vjerovali u njega, a ono što je meni dato je Objava (vahj) koju mi je Allah objavio, pa se nadam da ću na Sudnjem danu imati najviše sljedbenika.” (El-Buhari i Muslim)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjava u ovom hadisu da je Allahov zakon za sve poslanike da imaju određene mu'džize ili čuda, i da Allah nije poslao ni jednog poslanika, a da mu nije dao mu'džizu da njome dokaže svoje poslanstvo, i da bude izazov svakome ko mu se suprotstavi i ko ga ne prizna za poslanika.
A mu'džiza je sve ono što izlazi iz okvira utvrđenog reda i zakona u univerzumu. To je čudo koje nadmašuje ljudske mogućnosti i popraćeno je izazovom kojem se čovjek ne može suprotstaviti niti ga opovrgnuti. Allah ga daje Svojim poslanicima, da bi pokazali Allahovu svemoć i ljudsku nemoć te da bi njime dokazali svoje poslanstvo.
Uzvišeni Allah je htio da mu'džize poslanika budu primjerene onome što je bilo poznato u njihovo vrijeme i u čemu su se neki ljudi posebno isticali, tako da ako ne budu mogli učiniti ništa slično njima, to bi bio najveći dokaz iskrenosti onoga koji im je poslat, pogotovo što se ta mu'džiza pojavila od strane nekoga ko nije bio poznat po tome u svoje vrijeme.
Naprimjer, mu'džiza Ibrahima, alejhis-selam, bila je vezana za dokazivanje njegovog poslanstva i ništavnosti mnogoboštva u kojem je njegov narod bio ogrezao.
I nakon što je Ibrahim, alejhis-selam, porazbijao njihove kipove, oni su ga doveli pred svoja lažna božanstva da ga bace u vatru, jer su bili ubijeđeni da će se njihova božanstva osvetiti onome ko ih je uništio. Međutim, kada su Ibrahima, alejhis-selam, bacili u vatru, vatra ga nije spalila, pa su njihova božanstva bila još jednom ponižena.
Dakle, Ibrahimovo, alejhis-selam, čudo nije bilo u tome da bude spašen od vatre, jer da ga je Allah htio spasiti od bacanja u vatru, ne bi im dozvolio da ga uhapse, ili bi dao da padne kiša i ugasi lomaču koju su naložili, ali je Allah želio da vatra ostane goruća, da njeni plamenovi izgledaju razorno i da Ibrahim, alejhis-selam, bude bačen na lomaču pred okupljenom svjetinom. U ovom slučaju, zakon spaljivanja kao osnovno svojstvo vatre stavljen je van snage, jer je došla Allahova naredba: ”O vatro” – rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu!” (El-Enbija, 69.)
Da je, naprimjer Ibrahim, alejhis-selam, preživio na način da je pobjegao, rekli bi: ”Da smo ga uhvatili, spalili bismo ga.” A da je kiša pala, rekli bi: ”Da kiša nije pala, spalili bismo ga.” Međutim, niti je Ibrahim, alejhis-selam, pobjegao, niti je kiša pala, i vatra je bila razbuktala, ali Ibrahim, alejhis-selam, nije spaljen na toj razbuktaloj lomači.
I to je bio jasan dokaz njegovom narodu da njihova božanstva, za koja su govorili da će se osvetiti Ibrahimu, alejhis-selam, nisu nikakvi bogovi, već kameni idoli koji ne donose nikakvu korist niti štetu, a da je Ibrahimovo, alejhis-selam, spašavanje iz vatre Allahovo djelo i jasan dokaz Ibrahimovog poslanstva.
Zatim, kada je Allah, dželle šanuhu, poslao Musaa, alejhis-selam, narodu koji je bio poznat po magiji, sihru, talismanima i nekim skrivenim naukama i vještinama, Allah mu je dao neke od Svojih znakova, koji su bili prikladni za ono što je bilo poznato u to vrijeme, pa je najveći znak i čudo njegovog poslanstva bio štap koji, kada bi ga bacio, oživio i pretvorio se u zmiju koja je proždirala sve pred sobom.
Pa, kada je faraon okupio čarobnjake, koji su sa svojim užadima i štapovima načinili sihr tako da se prisutnima učinilo kao da se kreću poput zmija, Musa, alejhis-selam, bacio je svoj štap i on je progutao sve ono što su sihirbazi bili napravili. I prvi koji su, nakon toga, povjerovali u Allaha i Musaovo, alejhis-selam, poslanstvo bili su upravo čarobnjaci, jer su sa sigurnošću znali da Musaov, alejhis-selam, štap nije ni na koji način magija i sihr, jer čarobnjaci najbolje znaju šta je sihr i magija i kako se prave, i bili su ubijeđeni da je to djelo Svemogućeg i Sveznajućeg Stvoritelja.
A kada je Uzvišeni Allah poslao Isaa, alejhis-selam, kao poslanika Benu Israila, pošto je to vrijeme bilo obilježeno velikim interesiranjem za medicinu i njene nauke, te ljudima koji su se u tome isticali, njegova mu'džiza je bila primjerena onome što je bilo poznato u njegovo vrijeme, tako da im je pravio ptice od gline, zatim bi puhnuo u njih i one bi, voljom Allahovom, oživile. Osim toga, liječio je gubavce i od rođenja slijepe ljude, i oživljavao je mrtve, voljom Allahovom, kao što se navodi u ajetu: ”Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavat ću mrtve, voljom Allahovom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete.” (Ali Imran, 49.)
Budući da Isa, alejhis-selam, nije bio među onima koji su bili poznati po svojoj sposobnosti i genijalnosti u medicini, niti među onima koji su se uopće bavili ovom granom nauke, pojava ovakvih natprirodnih čuda s njegove strane, bila je jasan dokaz da su ona bila Allahovo djelo i da je Isa, alejhis-selam, bio iskren u onome što je tvrdio.
A što se tiče posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegova najveća mu'džiza jeste upravo Kur'an, posljednja Allahova objava i Allahov govor čijim učenjem se obožava Allah, i koji predstavlja izazov za sve ljude do Sudnjeg dana.
Naime, pošto je posljednji i najodabraniji Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslat u vrijeme kada je čovječanstvo dostiglo dob intelektualne zrelosti, on je bio odabran među ljudima za koje se znalo da posjeduju uzde elokvencije i vještine govorništva, do te mjere da je najplemenitiji i najugledniji među njima bio nadareni pjesnik ili rječiti govornik.
Stoga je njegova najveća mu'džiza i čudo Kur'an koji je dostigao nedostižni nivo rječitosti, uz jasnoću i preciznost u govoru, mudrost u zakonodavstvu, istinitost u značenjima, plemenitost u intencijama i uzvišenost u moralu i ponašanju.
No, to ne znači da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije imao osjetilnih mu'džiza, kao i ostali Allahovi poslanici. Naprotiv, u vjerodostojnim predajama se spominju njegove mnogobrojne mu'džize slične onima koje su imali i njegova braća vjerovjesnici, pa čak i više od toga, kao što su Isra’ i Mi'radž, raspolućivanje Mjeseca, izbijanje vode iz njegovih prstiju, bereket u hrani, tako da se velika skupina ljudi mogla najesti od malo hrane itd.
S tim u vezi, imam El-Bejheki prenosi da je imam Šafija rekao: ”Allah nije dao ni jednom Svom poslaniku neko čudo a da Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, nije dao slično ili čak više od toga.” Rečeno mu je: ”Ali, Isau, alejhis-selam, dato je da može oživjeti mrtve, voljom Allahovom.”
Imam Šafija, rekao je: ”Jecanje panja (sa kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbe), čudnije je od toga, jer je život komadića drveta veći od oživljavanja mrtvih.” (Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, Fethul-Bari, Mekteba Es-selefijje, Egipat, 1390. h.g., VI/603.)
Ako bi neko rekao: ”Musa, alejhis-selam, je štapom razdvojio more”, mi bismo njegovom čudu suprotstavili Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, čudo raspolućivanja Mjeseca. To je čudnije od razdvajanja mora, jer je to nebeski znak.
Ako bi nas pitali o Musaovom, alejhis-selam, čudu izbijanja vode iz kamena, mi bismo tom čudu suprotstavili Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, čudo izbijanja i proticanja vode između njegovih prstiju, jer je uobičajeno da voda izbija iz kamena, a što se tiče izbijanja vode iz krvi i mesa, to je pravo čudo. Čak i ako bi nas pitali o potčinjavanju vjetrova Sulejmanu, alejhis-selam – koji su ga nosili kuda je htio – mi bismo tom čudu suprotstavili čudo Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Mi'radža i uzdignuća na nebesa.
A to što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u citiranom hadisu spomenuo samo Kur'an kao svoju mu'džizu znači da je Kur'an čudo nad čudima i najveći znak i dokaz njegovog poslanstva te da on nije trenutačno i vremenski ograničeno čudo, već će njegovo čudo i nadnaravnost trajati do Sudnjeg dana.
Kur'an nije čudo koje se desilo – Kur'an je čudo koje traje
Kur'anska mu'džiza se razlikuje od mu'džiza i čuda ostalih Allahovih poslanika, i po tome što su njihove mu'džize bile kosmička (osjetilna) čuda koja su se desila samo jednom, i ko ih je vidio, on je vjerovao da su se desila, a ko ih nije vidio, za njega je to samo vijest u koju on vjeruje ili ne vjeruje, a da nisu spomenuta u Kur'anu kao posljednjoj Allahovoj objavi, ljudi bi mogli reći da se nisu ni dogodila.
Međutim, Kur'an kao mu'džiza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je nadosjetilno čudo koje je trajno, niko neće čitati i proučavati Kur'an sa razmišljanjem, bez tvrdoglavosti, zlobe, zavisti ili oholosti, a da neće priznati da je to Allahov govor i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik.
Kad kažem da su mu'džize prethodnih Allahovih poslanika trenutačna čuda koja su se desila samo jednom, onda mislim na to da se vatra, nakon što je direktnom Allahovom intervencijom i odredbom postala hladna i spasonosna Ibrahimu, ponovo vratila u svoje prirodno (normalno) stanje, i da se more, nakon spašavanja Musaa, alejhis-selam, i njegovog naroda, ponovo vratilo u svoje prirodno stanje. Međutim, Kur'an kao mu'džiza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je Allahov govor, jedno od Njegovih svojstava.
Razlika između kur'anske mu'džize i mu'džiza prethodnih Allahovih poslanika je i u tome što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, imao Kur'an i kao čudo i kao uputu od Allaha, dok je Musaovo, alejhis-selam, čudo bio štap, a uputa koju je slijedio bio je Tevrat koji mu je Allah objavio, a Isaovo, alejhis-selam, čudo bila je moć liječenja raznih bolesti i oživljavanje mrtvih, voljom Allahovom, a uputa koju je slijedio i s kojom ga je Allah poslao Benu Izraelćanima sadržana je u Indžilu. I budući da je Kur'an čudo i uputa, on je kao uputa čuvan čudom, a kao čudo ili mu'džiza sadržan je u uputi.
Zatim, nebeske knjige koje su prethodile Kur'anu bile su uključene u domen vjerske obaveze i zaduženja (teklif), što znači da je Uzvišeni Allah povjerio Svojim robovima da čuvaju ono što im je objavio. A što se tiče Kur'ana, Uzvišeni Allah, rekao je: ”Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr, 9.)
Zašto? Prvo, zato što je Kur'an mu'džiza ili čudo. A budući da je čudo, onda njegov sadržaj mora ostati sačuvan u izvornom obliku, bez ijedne izmjene, inače će izgubiti svojstvo mu'džize i nadnaravnosti.
Drugo, zato što je Allah iskušao i zadužio Svoje robove da sačuvaju prethodne knjige i objave, pa su zaboravili dio onoga čime su opominjani, a od onoga što nisu zaboravili, jedan dio su sakrili a jedan dio su izmijenili i svojim jezicima izobličili. Stoga je Uzvišeni Allah objavio da će On čuvati Svoju posljednju objavu, Kur'an.
I ako posmatramo dva aspekta kur'anske objave, aspekt primjene Kur'ana i postupanja prema njegovim učenjima u životu te aspekt očuvanja Kur'ana kao nepatvorene Allahove Objave, primijetit ćemo da aspekt primjene Kur'ana slabi kako vrijeme prolazi, a aspekt očuvanja izvornosti i nepatvorenosti Kur'ana se povećava kako vrijeme prolazi.
Rekli smo da je Kur'an vrhunac rječitosti i stila izražavanja, što je bila osobina i vještina Arapa po kojoj su se isticali, pa ih je Kur'an izazvao upravo s onim u čemu su se isticali i čime su se ponosili. I kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa Kur'anom i počeo im ga učiti i citirati, pred njegovom uzvišenošću i nadnaravnošću ostali su zapanjeni najveći pjesnici, govornici i ljubitelji lijepe riječi, tako da se jedan od vođa Kurejša i najvećih protivnika islama, Velid ibn Mugire, zaklinjao Latom i Uzatom, da Kur'an ima nadnaravnu ljepotu i slast te da nadvisuje svaki govor, a da njega ništa ne može nadvisiti.
Međutim, oholost i inat spriječili su ih da ga prihvate kao Allahov govor i uputu te su rekli da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, čarobnjak ili sihirbaz. No, nije nimalo teško odgovoriti na ovu njihovu izmišljotinu. Naime, da li onaj ko je opsihren ima izbora pred sihirbazom? Ako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sihirbaz ili čarobnjak, znači da je opsihrio ljude koji ga slijede, pa zašto onda njih, koji su ga negirali, nije opsihrio i na taj način ih privolio da ga slijede?! Opsihrena osoba se ne pokorava sihirbazu svojevoljno i ne kaže mu: ”Ja sam došao da povjerujem u tvoj sihr i čaroliju ili da je zanegiram”, već je opsihrena osoba potčinjena volji sihirbaza. Upravo je njihova tvrdnja da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sihirbaz ili čarobnjak, dokaz da su lažovi i klevetnici.
Zatim su rekli da je pjesnik. Ali, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nikada u životu nije recitirao poeziju, i mušrici Mekke su to dobro znali, pa zašto su ga odjednom počeli optuživati za pjesništvo?
Na kraju su rekli da je lud. A da li luda osoba ima takav karakter i ponašanje da ne znaš šta će uraditi sa tobom u sljedećoj minuti, ili pak luda osoba posjeduje uzvišeni moral kakav je posjedovao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čije vrline su poricatelji dobro znali, pa su ga prije poslanstva zvali El-Emin – Povjerljivi. Šta se to desilo s majstorima rječitosti i nadarenim pjesnicima i govornicima, pa su postali nemoćni pred izazovom kur'anskog jezičkog čuda, i počeli su iznositi optužbe koje se suprotstavljaju logici i stvarnim činjenicama?
Da, kur'anska jezička nadnaravnost je bila izazov Arapima koji su bili vješti govornici i nadareni pjesnici, na koji oni nisu imali odgovor, ali ne samo Arapima već je Kur'an izazov svim narodima, u svakom vremenu i na svakom mjestu. Njegova nadnaravnost obuhvata historijski, naučni, jezički, socijalni i pravni aspekt ljudskog života.
Kur'an je bio čudo u vrijeme njegovog objavljivanja i nakon objavljivanja, i ostat će čudo do Sudnjeg dana. Govoreći o kur'anskom čudu i njegovoj historijskoj i jezičkoj nadnaravnosti, italijanska orijentalistica dr. Laura Veccia Vaglieri, rekla je: ”Najveće čudo islama je Kur'an, koji nam kroz dobro utvrđeno i neprekidno kazivanje prenosi vijesti koje karakterizira apsolutna pouzdanost i ubjeđenje. To je knjiga koju se ne može oponašati, svaki njen izraz je sveobuhvatan i opsežan, ali u isto vrijeme i prikladne veličine, ni predug, ni prekratak, jer je stilski jedinstven i originalan, i nema primjera za ovaj stil u arapskoj književnosti, koji je došao do nas iz vremenâ koja su mu prethodila.” (Laura Veccia Vaglieri, An Interpretation of Islam – Tumačenje islama; prijevod na arapski: Munir el-Balbaki pod naslovom Difa'u ‘anil-islam, str. 56.)
(Iz knjige: Stazama Milostivog)
