Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”I stanovnici vatre dozivat će stanovnike Dženneta: ”Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!” – a oni će reći: ”Allah je to dvoje nevjernicima zabranio.” One kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je život na Zemlji bio obmanuo, sada ćemo Mi njih zaboraviti, kao što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i zato što su dokaze Naše poricali.
A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali.
Čekaju li oni da se obistine prijetnje njene? Onoga dana kada se obistine, reći će oni koji su na njih prije zaboravili: ‘Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni, pa da postupamo drukčije nego što smo prije postupali!’ Ali, oni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni onih koje su izmišljali.
Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, zatim se nad Aršom uzvisio. On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!
Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.
I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.
On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se!
U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju.” (El-A'raf, 52.-58.)
Ovi ajeti predstavljaju jednu od najsnažnijih kur'anskih slika postojanja – sliku koja se, kada je pažljivo razmotrimo, otvara kao cjelovit prikaz univerzuma, čovjeka i smisla života onako kako ih definira Allahova Knjiga.
Nije rijetkost da jedan jedini trenutak promišljanja, ili jedan iskreni pokušaj približavanja stvarnom značenju neke kur'anske sure ili skupine ajeta, otvori vrata srcu koja ostaju zatvorena nakon mnogobrojnih površnih čitanja.
To je svojstvo Knjige koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao riječima koje sažimaju srž njenog nadnaravnog karaktera, rekavši: ”Kur'an je čvrsto Allahovo uže, Njegovo jasno svjetlo, mudra opomena i Pravi put. Njega strasti ne mogu iskriviti, niti ga jezici mogu izmijeniti. Za njim čežnja ne jenjava, učenjaci ga se ne mogu zasititi, bogobojaznima (njegovo učenje) ne može dosaditi, ne može se istrošiti (pohabati) mnoštvom ponavljanja i učenja, niti njegova čuda mogu prestati.” (Et-Tirmizi i Ahmed)
Ali gdje su srca koja osjećaju, umovi koji razumiju, i kako doprijeti do srcâ preko kojih je spušten veo ravnodušnosti i zaborava?
U ovim ajetima razotkriva se dvostruka stvarnost koju Kur'an neprestano naglašava. S jedne strane je stanje koje Uzvišeni Allah želi uspostaviti u životu ljudi – stanje potpuno u skladu s ljudskom prirodom i njenom svrhom: sreća, blagostanje, jedinstvo, nada, sigurnost, popravljanje, davanje, izgradnja, pravda i sklad.
To je stanje koje afirmira čovjekovo dostojanstvo i vraća mu njegovu izvornu ulogu u životu na ovome svijetu.
S druge strane, Kur'an opisuje i stanje koje Allahova riječ želi srušiti i ukloniti iz sfere ljudske egzistencije: stanje suprotstavljeno svakom ljudskom interesu i mjeri dobra – nesreća, beznađe, strah, moralna izopačenost, društveno kvarenje, nepravda i destrukcija. To je stanje u kojem čovjek gubi sebe i pretvara svoj svijet u prostor tame i besmisla.
Ono što prvu vrstu stanja čini još uzvišenijom jeste činjenica da njegova harmonija ne ostaje ograničena na unutrašnji svijet čovjeka ili njegovu društvenu sferu. Kur'an to stanje uzdiže iznad granica pojedinca, zajednice i čovječanstva, sve do nivoa prirode i kosmosa: prema svijetu koji diše ritmom pokornosti, prema postojanju koje odražava jedinstvo, prema kosmosu koji se kreće u savršenom skladu poslušnosti i slavljenja Stvoritelja.
U takvom poretku sve se usklađuje – pojave, stvari, procesi. Svi elementi svijeta stapaju se u harmoniju koja upućuje samo jednom Gospodaru, Koji nema supranika i sudruga.
U tom veličanstvenom kretanju – čovjeka, ljudske zajednice i života – Kur'an budi sve ljudske energije i potencijale: duhovne, intelektualne, emotivne i čulne. Sve ono što čovjek posjeduje u sebi i sve što ga okružuje u prirodi, postaje uključeno u mrežu uzajamnog darivanja: svjetlost Mjeseca, toplina Sunca, izvori, potoci i rijeke, nebeske kiše, biljni i životinjski svijet – sve se to stavlja u službu čovjeka, ali ne na nivou grubog iskorištavanja i eksploatacije, već kroz sklad, harmoniju i metafizičku bliskost.
To je svijet koji Kur'an želi izgraditi u čovjekovoj svijesti i stvarnosti: svijet jedinstva, ljubavi, uravnoteženosti i uzajamnosti – svijet u kojem se Objavom oživljava srce, a srce uzvraća djelovanjem koje usklađuje ljudsku sudbinu s ritmovima kosmičkog reda.
Poslanstva na koja upućuju ajeti sure El-A'raf predstavljaju, u svojoj suštini, jedinstveno poslanstvo – od početka do kraja. Riječ je o istoj poruci, istom pozivu, istom glasu, koji kontinuirano djeluje kroz vrijeme i prostor s jedinom svrhom: izvesti i izbaviti čovjeka iz tjeskobe dunjaluka i uvesti ga u širinu postojanja, osloboditi ga nepravde drugih vjera i uputiti ga ka pravdi i univerzalnoj istini islama, ka robovanju Allahu Jedinom. Ovo poslanstvo nije prolazna ideja; ono je trajni princip, glas koji poziva i proziva savjest i srce čovjeka da se usklade sa svrhom zbog koje su stvoreni.
Suprotno tome, Kur'an opisuje stanje koje osuđuje i protiv kojeg objavljuje moralni rat. Ono razara čovjeka iznutra i izvana: vodi ga kroz krivudave, varljive puteve, obara na zemlju, zamračuje njegovu percepciju i sposobnost djelovanja, sve do nivoa kojim se izjednačava s nižim, životinjskim svjetovima.
Dakle, u ovih nekoliko ajeta sure El-A'raf otvara se prostor odlučujućeg suočenja između suprotstavljenih principa postojanja: dobra i zla, ispravnosti i izopačenosti, upute i zablude. Ovi ajeti stavljaju čovjeka pred izbor između života ispunjenog sigurnošću, kreativnošću, čistoćom i blagoslovom, na koji Kur'an poziva, i života koji je u znaku straha, destrukcije, neizvjesnosti i beznađa, na koji ga poziva i navraća prokleti šejtan.
Put tevhida i poslanstva ostaje jedini put oslobođenja čovjeka. Svaka alternativa izvan ovog puta vodi isključivo u propast, lutanje i zabludu; trećeg puta nema, nikada.
Ko nakon toga izabere nesreću umjesto sreće, rasulo i razjedinjenost umjesto jedinstva, tugu umjesto radosti, nepravdu umjesto pravde, okove umjesto slobode, tijesne jame umjesto prostranog horizonta, tjeskobu dunjaluka umjesto njegove prostranosti, nepravdu raznih religijskih zabluda umjesto pravednosti Allahove vjere islama, i robovanje ljudima, idolima, prohtjevima i strastima umjesto robovanja Allahu Jedinom – taj sâm sebi zatvara vrata spasa.
U najkraćem, ovo je put koji oblikuje i osvjetljava robovanje Allahu Jedinom. I nema ničega prije njega niti poslije njega – osim lutanja, smetenosti i zablude. Svaki put koji se od njega odvaja bez izuzetka djelo je šejtana, koji svoje sljedbenike vodi u zamku nevjerstva, mnogoboštva, potpunog gubitka i propasti.
