Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kur'an je svojom nadnaravnošću srušio barijere nevidljivog (gajb) kao i barijere vremena i prostora. Kako? Naime, Kur'an je više puta skinuo zastore s prošlih vremena. Na taj način je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, saopćio tačne vijesti o poslanicima i vjerovjesnicima koji su mu prethodili te da bi ispravio ono što je iskrivljeno u nebeskim knjigama koje je Allah objavio, a što su rabini, monasi i ostali svećenici iskrivili.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izazvao je jevrejske rabine i kršćanske svećenike Kur'anom i rekao im: ”Ovo je Allah objavio u Tevratu i Indžilu, a ovo je ono što ste vi iskrivili u Tevratu i Indžilu (Tori i Jevanđelju)”, i oni nisu bili u stanju da se suoče sa ovim izazovom ili da odgovore na njega.
Štaviše, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, detaljno je objasnio, čak i pojedinosti koje oni sami nisu poznavali, ili su se oko njih razilazili, shodno ajetu: ”Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze.” (En-Neml, 76.)
Također, vjerodostojni hadisi potvrđuju da su sljedbenici knjige (prije svega Jevreji u Medini) provjeravali Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi njegovog poslanstva i postavljali mu razna pitanja, pa kada bi im on u detalje ispričao neki događaj iz prošlosti koji se odnosi na prijašnje poslanike i njihove narode, njima nije preostajalo ništa drugo nego da to potvrde i priznaju, iako su oni skloni poricanju i utjerivanju u laž Allahovih poslanika, više od svih drugih ljudi.
Osim toga, Allah je putem Kur'ana skinuo zastor sa još delikatnije stvari, sa ljudskih duša, i otkrio je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ono što nevjernici i munafici u sebi govore i o čemu se sašaptavaju.
Naprimjer, Uzvišeni Allah, objavio je: ”Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima licemjera. Reci: ‘Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite.’ A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?”’ (Et-Tevba, 64.-65.)
Zatim: ”Zar ne vidiš one kojima je zabranjeno da se sašaptavaju kako se vraćaju onome što im je zabranjeno i sašaptavaju se o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku. A kad ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio, i među sobom govore: ‘Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono što govorimo!'” (El-Mudžadela, 8.)
Kur'an im ovdje ne kaže: ”Srušio sam barijeru i zastore prošlosti i obavijestio vas o onome što se u njoj dešavalo”, niti je rekao: ”Srušit ću prostornu barijeru i reći ću vam šta se dešava u tom i tom mjestu koje vi ne možete vidjeti”, već im kaže: ”Srušit ću barijere i skinuti zastore sa vaših duša i obavijestiti vas o onome što je u vašim grudima te o onome o čemu ni šapatom niste govorili.”
Da ovo nije istina, munafici bi rekli da oni ne lažu, a da su riječi za koje Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdi da dolaze od Allaha, lažne riječi. Međutim, ovi ljudi su bili zapanjeni, jer je Kur'an raskinuo veo njihovih duša, pa nisu mogli odgovoriti, bili su zapanjeni jer je Allah iznio ono što je bilo u njihovim grudima i razotkrio ih pred svim ljudima. I oni nisu mogli učiniti ništa više od toga da se skrivaju od ljudi nakon što je istina o njima otkrivena i nakon što su osramoćeni.
Sura El-Kamer i obećanje pobjede muslimana još u mekanskom periodu
Zatim, Kur'an je razotkrio zastor budućnosti o kojoj je bilo potrebno govoriti da bi vjernici i nevjernici znali da je Kur'an istina, i da bi se znalo u svakoj narednoj epohi i generaciji nakon objave Kur'ana, da je Kur'an objava od Allaha.
Ko od ljudi može biti siguran šta će mu se dogoditi nakon jednog sata, a kamoli nakon nekoliko dana ili godina. Naravno, ne može niko, zato što je ljudska sposobnost da kreira budućnost ograničena i prekrivena vremenskim i prostornim zastorima i pregradama. Ali onaj koji to može sa sigurnošću reći je Svemoćni i Sveznajući Stvoritelj. Naime, Kur'an je predskazao šta će se dogoditi u bliskoj i dalekoj budućnosti, nakon nekoliko godina, i nakon hiljada godina. Razmislimo, naprimjer, o Allahovim riječima: ”Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!” (El-Kamer, 45.)
Sura El-Kamer objavljena je u Mekki, kada su muslimani bili malobrojni i toliko slabi da je hazreti Omer, radijallahu anhu, govorio: ”Koja je ovo skupina koja će biti poražena, a mi nismo u stanju sami sebe zaštititi?”
Dakle, Kur'an još u mekanskom periodu objave najavljuje da će islam pobijediti i da će ljudi koji su se okupili da se bore protiv islama u Mekki biti poraženi i da će se u bijeg dati, što se obistinilo u Bitki na Bedru.
Zatim, predočimo sebi prizor u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči ove ajete: ”Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao, ući će on, sigurno, u vatru rasplamsalu, i žena njegova, koja spletkari; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane!” (El-Mesed, 1.-5.)
Ova kratka sura objavljena je o amidži Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Lehebu, jednom od najžešćih protivnika i naprijatelja islama i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Pa, zar se Ebu Leheb nije mogao boriti protiv islama upravo ovim ajetima, i zar ih nije mogao upotrijebiti kao oružje protiv Kur'ana?!
Ta, u ovim ajetima se kaže da će Ebu Leheb umrijeti kao nevjernik i da će biti mučen u Džehennemu. Bilo je dovoljno da Ebu Leheb ode do bilo koje grupe muslimana i licemjerno izgovori šehadet te da zatim pred okupljenim muslimanima slavodobitno kaže: ”Muhammed vas je obavijestio da ću ja umrijeti kao nevjernik i rekao je da su to ajeti koji su mu objavljeni od Allaha. A evo ja obznanjujem svoj prelazak na islam da bih vam dokazao da je Muhammed lažov.”
Da je Ebu Leheb posjedovao i trun inteligencije, uradio bi ovo. Međutim, Ebu Lehebov um se nije usudio čak ni pomisliti da to uradi, ostao je nevjernik i mnogobožac, i umro je kao nevjernik.
Dakle, ovdje se ne radi o običnom predviđanju da će Ebu Leheb umrijeti kao nevjernik. Mnogi mušrici, poput Omera ibn Hattaba, Halida ibn Velida, Amra ibn Asa i drugih, prešli su na islam iako su prvobitno bili žestoki protivnici islama. Kako bi se onda moglo sa sigurnošću predvidjeti da baš Ebu Leheb, među svim njima, neće preći na islam, čak ni iz licemjerja, i da će umrijeti kao nevjernik?
Ovdje se otkriva istinska kur'anska mu'džiza – čudo koje razotkriva budućnost jednog od najokorjelijih neprijatelja islama. Riječ je o izazovu upućenom Ebu Lehebu s onim što je povezano sa vlastitim izborom, što je on mogao reći i uraditi da bi demantirao ajete koji su objavljeni o njemu.
Međutim, Uzvišeni i sveznajući Allah zna da Ebu Lehebu, tom okorjelom neprijatelju islama, neće pasti na pamet da Kur'an utjeruje u laž. Pa, ima li veće nadnaravnosti i većeg čuda od ovoga?
Veliki historijski nagovještaj pobjede Bizantinaca nad Perzijancima
Kur'an također svjedoči o događajima koji se odnose na blisku i daleku budućnost, uključujući sukobe između dvaju velikih carstava u vremenu njegove objave. U to doba na svjetskoj sceni dominirala su dva carstva: Bizantijsko i Perzijsko. Bizantinci su bili narod koji je vjerovao u jednog Boga, tj., bili su pripadnici knjige (ehlul-kitab), i bili su nosioci nekih nebeskih vrijednosti. Perzijanci, s druge strane, bili su nevjernici, odnosno vatropoklonici.
Muslimanska srca bila su bliža Bizantincima, dok su Perzijanci uživali naklonost mekanskih mušrika, koji su ih smatrali sebi sličnima – mnogobošcima.
U tim okolnostima izbio je rat u kojem su Perzijanci nanijeli težak poraz Bizantincima, što je izazvalo radost među mušricima Mekke, ali i duboku tugu u srcima muslimana. Perzijske vojske projurile su kroz zemlje Bizantijskog carstva, pljačkajući i osvajajući Siriju, Egipat, Anadoliju i Jermeniju, sve do samih vrata Carigrada. Svijet je tada smatrao da je sudbina Bizantijskog carstva zapečaćena i da nikakva snaga neće moći povratiti izgubljeno.
I upravo u tom trenutku dolazi Božanska intervencija, čime Uzvišeni otklanja tugu muslimana i objavljuje riječi nepromjenjive istine, riječi koje potvrđuju da nijedna ljudska sila ne može osporiti Njegovu volju: ”Elif Lām Mīm. Bizantinci su pobijeđeni u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći – On pomaže kome hoće, On je Silni i Samilosni.” (Er-Rum, 1.-5.)
Kur'an potom nastavlja svoj izazov u sljedećem ajetu: ”Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna.” (Er-Rum, 6.)
Opisujući taj događaj u svojoj knjizi Opadanje i propast Rimskog carstva, engleski historičar Edvard Gibon navodi: ”Dok su perzijske vojske prodirale duboko u unutrašnjost Bizantijskog carstva, dok su se vijorile njihove zastave, a njihove vojske opsjedale Carigrad, u međuvremenu je stiglo predskazanje od nepoznatog čovjeka s Arapskog poluostrva, po imenu Muhammed, da će Bizantinci odnijeti pobjedu i da će se njihove zastave ponovo zavijoriti u Siriji – a u to vrijeme ništa nije bilo dalje od ispunjenje ovog predskazanja.” (Edward Gibbon, The decline and fall of the Roman Empire, chapter 46, vol. 2, p. 125, Great Books, V.38, published by the University of Chicago, 1990.)
Šta sve ovo znači? Može li Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, predvidjeti ishod bitke koja će se odigrati između Bizantinaca i Perzijanaca nakon nekoliko godina? Ili, može li vojni stručnjak i komandant, koliko god bio iskusan, hrabar i genijalan vojskovođa, predvidjeti ishod bitke samo sat vremena prije njenog početka? A kamoli proreći događaje koji će se zbiti tek nakon nekoliko godina – bitku između Bizantinaca i Perzijanaca i konačnu pobjedu jednih nad drugima. Uostalom, da li je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, mogao garantirati za sebe da će uopće živjeti nekoliko godina i biti svjedok te bitke?
Kada je ova vijest, ova nadnaravna najava, stigla do Ebu Bekra, radijallahu anhu, on se s potpunim ubjeđenjem i sigurnošću kladio s mušricima u vjerodostojnost onoga što je navedeno u Kur'anu. Dakle, to je postalo jedno od temeljnih pitanja vjerovanja (imana). Dok su mušrici tvrdili da Kur'an ne govori istinu, muslimani su s nepokolebljivom sigurnošću isticali njegovu nepobitnost, vjerujući da će Bizantinci, bez obzira na težinu poraza koji su prethodno pretrpjeli, sigurno odnijeti pobjedu nad Perzijancima.
Zamislimo samo: šta bi bilo da se bitka nije odigrala, ili da je ishod bio drugačiji? Bi li iko mogao povjerovati u Kur'an nakon toga? I još više – ako je Kur'an djelo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako je moguće da on zadire u nevidljive dimenzije budućnosti, u događaje koje nijedan čovjek ne može znati, a što od njega niko nije tražio? Zar bi neko, lažno se predstavljajući kao Božji poslanik, ikada riskirao ugled vjere izlažući se izazovima koji su potpuno suprotni ljudskim očekivanjima i prirodnom rasuđivanju? To je rizik kojem se nikada ne bi izložio onaj ko je krivotvorio poslanicu i ko se lažno izdaje za Allahovog poslanika.
No, ajeti o spomenutoj bici nisu Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, već je to Allahov govor, i zato će se sigurno desiti ono što je Uzvišeni objavio, jer za Njega ne postoje vremenske, niti bilo kakve druge barijere i zastori. I nakon nekoliko godina desila se bitka u kojoj su Bizantinci slavili veliku pobjedu, kako je Kur'an i najavio.
Ovo implicira da kur'anski izazov nije upućen samo Arapima, već i nevjernicima i nearapskim vjernicima (ehlul-kitab) obavještavajući ih o tome šta će im se dogoditi, sedam ili osam godina prije nego što se to dogodilo, ne bi li postali vjernici.
Naučna nadnaravnost Kur'ana
Osim historijske, jezičke i zakonodavne nadnaravnosti koje se spominju u islamskoj (tefsirskoj) literaturi koja tretira pitanje nadnaravnosti Kur'ana (el-i'džaz), u novije vrijeme, sve više muslimanskih autora govori i o tzv. naučnoj nadnaravnosti Kur'ana (el-i'džaz el-‘ilmi), a ona se odnosi na kur'anske informacije o nekim naučnim činjenicama koje čovječanstvu nisu bile poznate u vrijeme kada je Kur'an objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pri čemu glavni cilj nije pojašnjenje određene naučne teme, jer je Kur'an objavljen kao uputa čiji je glavni cilj usmjeravanje čovjeka u njegovom životu, kao i podučavanje putu sreće i spasa na oba svijeta, niti je objavljen da detaljno objašnjava naučne činjenice.
Zapravo, intencija ovih kur'anskih aluzija je da se čovjeku ukaže na veličinu apsolutnog Božanskog znanja i savršenstvo Njegovog stvaranja.
Stoga, ako u Kur'anu naiđemo na neke naučne aluzije i naučne činjenice koje su tek nedavno otkrivene, to je zato što ovaj govor potječe sa vrela Božanskog sveznanja, a nije produkt ljudskog umovanja, shodno ajetu: ”Reci: ‘Objavljuje ih Onaj Kome su poznate tajne nebesa i Zemlje.”’ (El-Furkan, 6.)
Naprimjer, kako je moguće da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji se nije miješao i družio sa narodima Istoka i Zapada i koji je bio nepismen, što potvrđuje i sâm Kur'an: ”Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.” (El-Ankebut, 48.), zna pojedinosti o formiranju i stvaranju fetusa u majčinoj utrobi, o svemirskom prostranstvu, o tzv. ”velikom prasku” i razdvajanju nebesa i Zemlje, o povezanosti vode sa porijeklom života, o smanjenoj sposobnosti disanja prilikom uspinjanja na nebo, o prirodi i građi planina i brda te njihovom utjecaju na gravitaciju, o kretanju Sunca itd.
To može značiti samo jedno, da je Kur'an od Allaha i da je nepobitna istina.
U tom smislu, ova vrsta kur'anske nadnaravnosti je jedan od aspekata posebnosti po kojoj se odlikuje Kur'an, a otkrivanje naučnih činjenica koje on sadrži, iz generacije u generaciju, predstavlja aspekt kontinuiteta poruke sa kojom je objavljen.
Jer, Kur'an nije objavljen za jednu generaciju čija se misija završava njenim nestankom, nego za sve ljude i sve generacije, on daruje svakoj generacije nešto što nije darovao prethodnim, da bi se svaka generacija uvjerila u njegovu istinitost i nadnaravnost, i on ih upućuje i vodi njihovom Gospodaru, usmjerava ih ka dobru i istini, odgaja ih na ispravnim principima i podučava ih onome što nisu znali.
Kur'an, kao Allahov govor i uputa, usađuje ubjeđenje u ljudska srca i, jasnoćom svojih dokaza, ukazuje na to da je islam jedina istina i jedina prava vjera. Kur'an to čini na način da se obraća čovjeku riječima: ”Ti nisi čovjek (insan) osim svojim umom i svojim moralom (ahlakom). Zato je moja misija da otvorim tvoj um i skinem koprenu s njega, i da otvorim tvoje srce da ne krene stazom strasti, pa da te upropasti.”
Kur'an je objavljen da oslobodi zapretene potencijale i energiju u čovjeku, da ispravi njegov pogled i predodžbu o svijetu i životu, te da mu podari zdravu logiku po kojoj će spoznavati istinu i udaljiti se od sumnji zabluda.
Kur'an je glas istine na kojoj opstoje nebesa i Zemlja. To je Božanska poslanica i vjera zasnovana na popravljanju ljudskog srca i udaljavanju niskih strasti od njega, a to se postiže samo spoznajom da ne postoji drugo istinsko božanstvo osim Allaha. Spoznajom da su Zemlja i nebesa i ono što je između njih Allahova stvorenja, da ovi precizni zakoni u kosmosu ukazuju na apsolutnu volju, sveznanje i mudrost, i da univerzum zapravo ima svog Stvoritelja Kojeg trebamo veličati i zahvaljivati Mu na Njegovoj neizmjernoj dobroti i blagodatima. A ta spoznaja rađa ubjeđenje, ljubav, smirenost, sigurnost, pouzdanje i potpunu pokornost Gospodaru svjetova, te stalnu svijest o odgovornosti za vlastita djela i postupke.
Dakle, vjerovanje (religioznost) u islamu nije zasnovano na praznovjerju i proricanju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio nikakav prorok, već vlasnik zdrave logike i mudre politike, poslanik islama koji je, kako je naprijed rečeno, oslobodio zapretene ljudske potencijale, govoreći: ”Mene slijede samo ljudi koji poštuju svoje umove. U vjeri s kojom me je Allah poslao nema praznovjerja i proricanja, ništa osim čiste ljudske prirode (fitra) po kojoj je Allah stvorio ljude”, kao što se navodi u ajetima: ”Zato ti opominji, jer ti, milošću Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud. Zar oni da govore: ‘On je pjesnik, sačekat ćemo da vidimo šta će mu suđeno biti.’ ‘Pa čekajte’ – reci ti – ‘i ja ću zajedno sa vama čekati!’ Da li im to dolazi od pameti njihove ili su oni inadžije tvrdoglave? Zar oni da govore: ‘Izmišlja ga!’ – Ne, nego oni neće da vjeruju; zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore! Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju. Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?! Zar oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju? Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu. Zar da su za Njega – kćeri, a za vas da su – sinovi?! Zar ti tražiš od njih nagradu, pa su nametom opterećeni?! Zar je u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?! Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku će se uhvatiti baš oni koji ne vjeruju! Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Hvaljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju!” (Et-Tur, 29.-43.)
Zato je važno da se ljudi upoznaju s Kur'anom, jer lađa života na kojoj svi zajedno putujemo, a koju sa svih strana zapljuskuju ogromni valovi iskušenja, ne može se spasiti bez slijeđenja Božanske upute, niti oni koji putuju u toj lađi mogu utoliti glad i žeđ ma koliko morske vode (zabludjelih ideja) ”popili”. To pijenje im neće povećati ništa osim žeđi, lutanja, tjeskobe i patnje. Bez čiste izvorske vode i upute sa kur'anskog vrela, čovjeku (čovječanstvu) nema spasa, niti lađi na kojoj putuju sigurnog pristaništa.
Allahu Milostivi, napoj naše duše Kur'anom i učini ga našim najboljim prijateljem na dunjaluku, učini Kur'an proljećem naših srca i svjetlom naših prsa, odagnaj njime našu brigu i tugu, i učini ga našim zagovornikom na Sudnjem danu. Amin! (Iz knjige: Stazama Milostivog)
