Piše: dr. Ali el-Sallabi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nema sumnje da je ateizam najveća laž kroz ljudsku historiju, zato što je Uzvišeni Stvoritelj usadio u ljudsku prirodu (fitra) da čovjek i univerzum imaju Svemoćnog Stvoritelja, i uputio ljudski um na dokaze o tome, tako da se u svakom stvorenju krije znak i dokaz da je On Jedan i Jedini.
Dokazi o postojanju Boga su nebrojeni i oni podupiru jedni druge u potvrđivanju Božijeg postojanja, bilo da se radi o ljudskoj prirodi (fitri), razumu (nauci) ili savjesti (moralu).
Uzvišeni Allah je sačuvao za čovječanstvo Svoju posljednju objavu, Kur'an, u kojoj je izazvao čovječanstvo da sačine knjigu sličnu Kur'anu, ili jedan ajet, ili deset ajeta sličnih kur'anskim, objavivši: ”Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur'an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.'” (El-Isra’, 88.)
Također je uputio ljudima izazov da pronađu u Kur'anu bilo kakvu proturječnost i kontradiktornost, objavivši: ”A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” (En-Nisa’, 82.)
Veličina Časnog Kur'ana ogleda se i u tome što je Uzvišeni Allah u njemu sačuvao ono što čovječanstvo interesira iz njegove historije, pa je, pored ostalog, spomenuo i najveće ateističke ličnosti, koje su negirale postojanje Svemogućeg Boga. Štaviše, sebi su pripisavali božanska svojstva i nisu vjerovali u Allaha. Na čelu te skupine nesretnika i stradalnika bio je egipatski faraon u vrijeme Musaove, alejhi selam, poslaničke misije, i on je za sebe govorio: “Ja sam gospodar vaš najveći!” (En-Nazi'at, 24.)
Faron je prekoračio granicu u svojoj aroganciji i nevjerstvu, u svom nemoralu, zulumu i oholosti, sve dok za sebe nije prisvojio atribut božanstva, rekavši: ”Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene…” (El-Kasas, 38.)
Allah, dželle šanuhu, spomenuo je u suri Ta-ha ovaj zanimljiv i koristan dijalog koji prodire u dubinu ljudske duše, dotiče njegovu iskonsku prirodu, prosvjetljuje ljudski um, oživljava njegovo srce i ispunjava čežnje njegove duše.
Na početku tog dijaloga, faraon je upitao Musaa, alejhi selam: ”Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?” – upita faraon.” (Ta-ha, 49.) Faraonov govor je bio govor oholosti i uznositosti sa dozom smirenosti, kao da je želio saznati pozadinu takvog Musaovog obraćanja njemu. A Musaov, alejhi selam, odgovor, glasio je: ”Gospodar naš je Onaj Koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo.” (Ta-ha, 50.)
To je naš Gospodar, i niko uopće ne treba postavljati takvo pitanje, jer je On stvorio sva stvorenja i iz nepostojanja ih izveo u postojanje, i odlikovao je svako stvorenje osobinama i karakteristikama koje mu odgovaraju i po kojima se razlikuje od ostalih stvorenja, i sva stvorenja poznaju Gospodara Koji ih je stvorio.
Zatim ih je uputio kako da se koriste onim što im je Svemogući Bog dao, jer On je Taj Koji je uputio mrava da pohranjuje svoju hranu, i pčelu kako da sakuplja svoju hranu i med, i ribe u morskim dubinama do mjesta mrijestenja i razmnožavanja, i ptice do njihove migracijske rute koja se proteže preko okeana i kontinenata, itd.
On je Taj Koji je svakoj vrsti dao njen oblik i izgled koji joj odgovara, i svakom mužjaku i ženki je dao odgovarajući oblik kod svih vrsta životinja, i nadahnuo je svako stvorenje kako će se koristiti onim što mu je dao.
Stvaranje stvorenja je dokaz Njegovog postojanja, a odlikovanje svakog stvorenja karakteristikama koje mu odgovaraju je također dokaz Njegovog postojanja i savršenstva Njegove moći, znanja i mudrosti, i upućivanje svakog stvorenja na načine njegovog života, opstanka i razmnožavanja, također je dokaz Njegove svemoći i ispunjenja Njegove volje.
Ovaj opis koji je upotrijebio Musa, alejhi selam, u dijalogu sa faraonom, sažima svojstvo Božanstvenosti, uzvišenosti i svemoći, a to je dar postojanja svakom biću, i dar njegovog upućivanja na funkciju za koju je stvoren.
Ovo veliko i savršeno postojanje (egzistencija), sastoji se od bezbrojnih atoma, ćelija, stvorenja i živih bića, i svaki atom u njemu kuca, svaka ćelija u njemu živi, svako živo biće u njemu se kreće, i svako biće u njemu stupa u interakciju sa drugim bićima, i svi oni rade sami ili zajedno u okviru zakona po kojem su stvoreni. I to bez proturječnosti, nesklada ili poremećaja i u jednom trenutku, a svako pojedinačno biće je nezavisan univerzum i svijet za sebe, i njegovi atomi, ćelije i organi djeluju unutar njega, prema prirodi koja mu je urođena, odnosno u granicama općeg zakona, koji je u znaku sklada, harmonije, uređenosti i kontinuiteta.
Pa šta je sa onima koji ne razmišljaju o Allahovim blagodatima, stvorenjima i Njegovom veličanstvenom stvaranju, i koji govore: ”Zakoni univerzuma su ono što upravlja univerzumom, i nema potrebe govoriti da postoji Stvoritelj Koji upravlja univerzumom.”
Ta osoba, koja se deklarira kao ateist, priznaje da univerzumom upravljaju zakoni, sama sebi proturječi, jer je potreba zakona za Zakonodavcom kao potreba građevine za graditeljem, i kao potreba pisanja za pisarom.
Isto tako, riječi ateiste: ”Ovi prirodni zakoni su slijepi”, dokaz su protiv njega, a ne za njega, jer, sve dok su zakoni prirode slijepi, tom ”slijepcu” je potreban neko da ga vodi i da njima upravlja. Pa, ko onda vodi i upravlja zakonima prirode?!
Stoga kažemo da je ateizam šejtanski fenomen i velika laž. To je davno raskrinkani politički i ideološki izum. Jer, onaj ko negira postojanje Boga, on poriče svoju ljudskost, svoje ime, svoj jezik i svoj govor, i razgolićuje se fizički i moralno. On gubi poštovanje i dostojanstvo u majčinoj utrobi i van nje, u životu na ovome svijetu i na Ahiretu.
