Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. – Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.” (Er-Ra'd, 17.)
Komentirajući ovaj ajet, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Allah je u ovom ajetu uporedio Objavu koju je objavio kako bi njome oživio ljudska srca, sluh i vid, sa vodom koju spušta s neba kako bi njome oživio mrtvu zemlju rastinjem, a uporedio je srca sa dolinama. Veliko srce može primiti ogromno znanje, kao što velika dolina može primiti puno vode, a malo srce može primiti znanja shodno svojoj veličini, poput male doline koja može primiti malo vode. I kao što se bujica pomiješa sa zemljom i pređe preko nje, ona nosi otpatke koji plivaju po površini, isto tako, kada se istinsko znanje i uputa pomiješaju sa srcima, oni u njima podignu strasti i sumnje da ih iščupaju i uklone.”
Drugi primjer u ovom ajetu vezan je za vatru i iz njega zaključujemo da, kada se neki metal, usljed stavljanja na vatru, oslobodi svoje nečistoće i otpada, on postaje jak, vrijedan i koristan. A to znači da vatra nije zlo sama po sebi, već donosi korist koja se ne može postići bez nje, a to je pročišćavanje metala od njegovih nečistoća, natruha i otpada.
Stoga, ako želiš napraviti jak željezni oklop, moraš ga rastopiti vatrom da bude čvršći. Slično je sa zlatom i srebrom, oni ne dobijaju na svojoj vrijednosti, niti njihova cijena raste osim uz pomoć vatrenog mijeha, visoke temperature i topljenja.
Vatra iz ovog primjera odgovara vatri borbe u srcu i vatri iskušenja vjernika na zemlji, kao što su islamski učenjaci rekli: ”Nedaća nije došla da te uništi, već je došla da ispita i provjeri tvoju strpljivost i vjeru. Nedaća je za vjernika poput kovačkog (vatrenog) mijeha, pa ili će izvući zlato ili patinu.”
Dakle, ovaj ajet sadrži dva konkretna primjera koji imaju za cilj da prenesu jednu ideju: da je istina na kraju pobjednik, i da je istina ta koja ima posljednju riječ u životnoj bitki, a da je laž sigurni gubitnik. Laž se može uzdizati i može izgledati da vodi glavnu riječ, ali je ona zapravo kao pjena koja lebdi po površini vode i rastopljenog metala, da bi na kraju nestala u svoj svojoj beskorisnosti.
Dok istina, čak i ako se nekima čini da je povučena, odsutna, izgubljena ili mrtva, zbog nemara sljedbenika istine, ona je ono što ostaje, kao što ostaje voda kojom Allah oživljava mrtvu zemlju, i čisti metal od kojeg ljudi imaju koristi za život.
Mnoštvo je dokaza i znakova i u našem vremenu – u kojem su se mulj i otpad, tj., laž i zabluda i njezini sljedbenici uzdigli i izgledaju nadmoćno -, koji to potvrđuju, a jedan od jasnih dokaza i znakova je i neustrašiva mladost Gaze (David našeg vremena), koja se odlučno suprotstavila cionističkom agresoru (Golijatu našeg vremena), i koja je napravila pukotinu u duši cionističkog entiteta koja se nikada neće popraviti i zatvoriti.
Osim toga, oni su vratili cijelom islamskom ummetu ponos i dušu koju je ummet bio izgubio. O osjećaju ponosa koji su usadili u srca muslimana cijelog svijeta, oni možda ništa ne znaju, jer slavuj ne zna kakva osjećanja proizvodi njegov glas u srcima onih koji ga slušaju, niti ruža osjeća vlastiti miris.
Cionistička ”kraljica zla”, Golda Meir, svojevremeno je govorila: ”Kad god vidim palestinsko dijete, osjećam se uznemireno”. Šta bi tek rekla danas da vidi borce palestinskih snaga otpora, koji su kao djeca gledali i proživjeli cionistički teror i zločin, kako hrabro, ponosno i prkosno, s tekbirima na usnama, jurišaju na cionističke tenkove pretvarajući ih u gomile bezvrijednog gvožđa i zadajući neopisivi strah cionističkim falangama.
Naravno, mi znamo da su i oni samo ljudska bića, da je rat bolan, da je bombardiranje zastrašujuće, da je protjerivanje i raseljavanje iscrpljujuće (mi u Bosni smo sve to osjetili na vlastitoj koži u toku srpsko-hrvatske agresije na našu državu), i da je gubitak najmilijih tuga i usamljenost.
Ali, Uzvišeni Allah ne daje da plodovi rode na grani koja ih ne može nositi, i On, slava Njemu, zadužuje Svoje robove sa onim što je moguće, a ne sa onim što je nemoguće. Allahov zakon u borbi između istine i laži je jasan, nema pobjede i vođstva na dunjaluku bez testiranja, niti sigurnosti bez prethodnog kušanja straha.
I zapamtimo da vrijednost ispravnih ideja i koncepata proizilazi iz njih samih, kao što je vrijednost zlata i srebra ugrađena u njih i proizilazi iz njih samih. Allah je garant za ono što ljudima koristi i On čini da to ostane na zemlji, a da otpatci, tj., laž i zabluda, nestanu.
Jer, laž je zgrada sagrađena na podlokanoj obali, to je mulj koji, ako ne nestane kontinuiranim kretanjem vode, neizbježno će se razbiti o hridine i obale potoka ili rijeka kada dođe do njih.
