Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Srce koje je ispunjeno ubjeđenjem u Allaha i koje se istinski oslanja i pouzdaje u Njega, dostojno je uspjeha i upute na ono što je ispravno, shodno Allahovim riječima: ”On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti.” (Et-Tegabun, 11.)
Što se tiče srca koje je prazno od svog Gospodara i koje je ispunjeno strastima, ono u životu haotično luta, kao što se navodi u ajetu: ”Onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze Allah, sigurno, neće ukazati na Pravi put, i njih čeka patnja nesnosna.” (En-Nahl, 104.)
I obični ljudi znaju da dobra i iskrena namjera ili nijet spašava svog vlasnika od raznih nevolja, a da je loš nijet praćen posrtanjem i lutanjem. Allah je obećao iskrenim vjernicima dati svjetlo kojim će se kretati. Ko god bude dotaknut zrakom ovog svjetla, on će se čvrsto držati Pravog puta i izbjeći će opasne zamke: ”A onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.” (En-Nur, 40.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je stavio do znanja da je iskreni vjernik osvijetljen iznutra, rekavši: “Bogobojaznost je ovdje”, pokazujući na svoja prsa, što znači da bogobojaznost nije lukavstvo jezika, ni vještina glume, ni dužina pretvaranja, već je to pokorno srce koje je predano Allahu i vezano samo za Njega.
Neki ljudi su vješti u oponašanju dobrih djela i u preciznosti njihovog formalnog izvršavanja, ali su im skrivena njihova prava značenja i lišeni su njihovih pozitivnih učinaka, a razlog je tvrdoća srca i njegova okupiranost nekim drugim stvarima.
Plaše me ljudi tvrdog srca i grubog ahlaka i ponašanja, čak i ako su usavršili neke od vjerskih dužnosti u formalnom smislu, jer vanjska ljepota nije i ne može biti zamjena za unutrašnju čistoću i svjetlo.
Kada dublje razmislim, osjećam da se neki političari, učenjaci, uglednici i vođe klanjaju sami sebi, pretvarajući se da obožavaju svog Gospodara, kako bi ostvarili svoje ciljeve dok obavljaju javni posao, i ta lažna i neiskrena namjera (nijet) stoji iza ogromnih grešaka za koje narod plaća cijenu.
Mnogi kompleksi kriju se iza fatalnih postupaka i marionetskih odluka. Kada bi se svaki čovjek trudio da reformiše svoju nutrinu i očisti je od skrivenih zala – ili od skrivenog širka, kako se naziva u vjerodostojnim predajama – zemlja i ljudi bili bi pošteđeni velike tragedije.
U oblasti vjere i pobožnosti poznato je da Allah gleda na unutrašnjost, a ne na spoljašnjost, i da je status pobožnjaka određen ispravnošću i postojanošću njegove unutrašnjosti, čistoćom srca i iskrenošću njegovog odnosa prema Allahu, shodno ajetu: ”Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!” (Ez-Zumer, 22.)
Razmišljao sam o ajetu koji slijedi nakon ovog ajeta i otkrio da spominje i ističe suptilna osjećanja i ljudsko biće oživljeno strahom od Allaha, daleko od sebičnosti i ljubavi prema prolaznom svijetu: ”Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.” (Ez-Zumer, 23.)
Spomenuta su mi dvojica ljudi, jedan koji je posjedovao preciznost islamskog pravnika i misao filozofa, ali je bio sebičan, škrt i pohlepan, a drugi je bio ograničenih talenata, ali je bio veseo i velikodušan. Rekao sam: Pravo (fikh) će biti poraženo, filozofska misao će biti upropaštena mrzovoljom i ukočenošću, a pobjedit će ograničeni talenat sa vedrim licem i pruženom (darežljivom) rukom.
Istinska vjera je najudaljenija od tvrdoće srca, grubosti, bezobrazluka, oholosti i pohlepe, i to su osobine koje nisu bile stavljene ni na jedan tas, a da nisu bile poražene.
A kada razmišljam o biografiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidim oličenje poniznosti, dobrohotnosti, milosti, pravednosti i ljubavi.
Pa, hoćemo li uzeti za uzora savršeno ljudsko biće, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o kojem je Uzvišeni Allah, rekao: ”Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Ali Imran, 159.)
