Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Onaj ko je odgojen da vjeruje u moralne vrijednosti, da cijeni sebe i poštuje druge, on po prirodi stvari želi da drugi kod njega ne vide i ne primijete neku mahanu, ili postupak koji je u suprotnosti s vrijednostima u koje vjeruje. To je zato što ga njegovo poštovanje prema ljudima čini željnim da i oni imaju dobro mišljenje o njemu.
Stoga se u arapskom jeziku, za svaki nedostatak, mahanu i sve ono što čovjek želi sakriti od očiju drugih ljudi, koristi termin ”avret” (عورة), jer viđenje onoga što se želi sakriti od drugih, iskrivljuje sliku o tom čovjeku u očima drugih ljudi. Dok je u šerijatsko-pravnoj terminologiji avret ono što se mora pokriti (misli se na propisano pokrivanje dijelova tijela u toku namaza i u svakodnevnom životu).
Islamski učenjaci kažu da ova briga za imidž osobe u očima drugih proizilazi iz čovjekovog poštovanja prema drugima, a ne iz njegove želje da ostavi utisak na njih i da ih zavara. Ta briga za samopoštovanjem, poziva ga na stid koji regulira njegovo ponašanje u skladu sa njegovim uvjerenjima, a poznato je, na temelju Kur'ana i Sunneta, da je stid dio imana.
Međutim, čovjek može ići dalje od izbjegavanja onoga što ga sramoti i kompromitira, pa da određeno djelo radi sračunato, odnosno, da iza onoga što radi postoji drugačiji motiv i cilj, a to je da ostavi dojam i da natjera ljude da ga vide u dobroj i lijepoj slici.
Ovdje do izražaja dolaze dvije suprotne osobine, prva je stid, a druga je pretvaranje ili licemjerstvo (rija’).
Onaj ko posjeduje stid, on u zaštiti svog imidža kod drugih polazi od vlastitog vjerovanja u moralne vrijednosti i svoje ljubavi prema njima, a licemjer polazi od onoga u šta drugi vjeruju i čemu se dive.
On želi da zadobije njihovo divljenje i da uživa u njemu, želi njihovu pohvalu, veličanje i poštovanje, ili čak njihovo potčinjavanje njemu, kako bi im mogao biti vođa, usmjeravajući njihove živote i kontrolirajući ih. Njegovo polazište nije vjerovanje u vrijednosti, niti poštovanje prema ljudima, naprotiv, on ne vjeruje u uzvišene vrijednosti.
No, iako je licemjer u svojoj dubini ohol, arogantan i ne poštuje ljude, on u isto vrijeme upada u stupicu robovanja ljudima, jer se svim silama trudi zadobiti njihovu pažnju i divljenje.
I kad god želi nešto uraditi, on razmišlja o tome šta će ljudi reći i kakav će efekat njegov rad imati na njih, i onda je primoran da prestane da radi ono što želi i voli, jer bi mu ljudi mogli zamjeriti, kao što je primoran da radi ono što ne želi i što mu se ne sviđa, jer to ljudima prija i donosi mu njihove pohvale i divljenje.
Za razliku od licemjera, onoga koji se pretvara želeći steći naklonost ljudi, iskreni vjernik se boji samo Allaha i on je svjestan da ga Allah vidi, i zato on ne gleda ni na koga drugog, jer onaj ko je iskren u svom vjerovanju, ibadetima i dobrim djelima, on je potpuno slobodan i pravi gospodin među ljudima.
On je spojio poštovanje prema ljudima i neovisnost od njih, a njegov stid od ljudi nije zbog slabosti ili straha, već zbog njegovog vjerovanja u uzvišene vrijednosti i plemeniti moral, kao i zbog samopoštovanja i nastojanja da ne ostavi svoju ”golotinju” (avret) bilo koje vrste vidljivom drugima.
Stoga je Uzvišeni Allah, da bi nas zaštitio od samoponižavanja i robovanja drugim ljudima, zabranio pretvaranje (rija’) i zaprijetio onima koji se ohole i hvale svojim postupcima, i koji vole da ih ljudi hvale, čak i za ono što nisu uradili.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili – nikako ne misli da će se kazne spasiti; njih čeka teška patnja.” (Ali Imran, 188.)
Upozoravajući na opasnost i pogubnost pretvaranja i licemjerstva, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da će na Sudnjem danu džehennemska vatra biti potpaljena sa trojicom: šehidom, islamskim učenjakom i dobročiniteljem, jer su radili ono što su radili, tražeći pohvalu od ljudi, a ne Allahovo zadovoljstvo i nagradu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Prvi sa kojim će se potpaliti vatra na Sudnjem danu je čovjek koji pogine kao šehid. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje su mu bile darovane i on će ih prepoznati, pa će mu Allah reći: ‘Sjećaš li se Mojih blagodati, šta si uradio s njima?’ On će reći: ‘Gospodaru, borio sam se u Tvoje ime dok nisam ubijen.’
Allah će mu reći: ‘Lažeš, borio si se da bi bilo rečeno kako si hrabar i rečeno je!’ Zatim će biti naglavačke strovaljen u Džehennem.
Drugi čovjek je onaj koji je učio nauku, podučavao druge i učio Kur'an. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje će mu biti darovane i on će ih prepoznati, pa će mu Allah reći: ‘Sjećaš li se Mojih blagodati prema tebi, šta si radio s njima?’
On će reći: ‘Gospodaru moj, učio sam nauku u Tvoje ime i podučavao sam druge Kur'anu u Tvoje ime!’
Allah će mu reći: ‘Lažeš, učio si da bi bilo rečeno da si učenjak, i rečeno je! I učio si Kur'an da bi bilo rečeno da si učač, i rečeno je.’ Zatim će biti naglavačke strovaljen u Džehennem.
Treći je čovjek kome je Allah dao bogatstvo i on ga je dijelio kako je htio. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje su mu bile darovane i on će ih prepoznati, pa će mu Allah reći: ‘Sjećaš li se Mojih blagodati prema tebi, šta si radio sa njima?’
On će reći: ‘Gospodaru moj, nisam ostavio ni jedno mjesto na kojem Ti voliš da bude udijeljena sadaka, a da nisam udijelio u Tvoje ime.’
Allah će mu reći: ‘Lažeš, dijelio si da bi se govorilo da si plemenit i darežljiv, i rečeno je.’ Zatim će biti naglavačke strovaljen u Džehennem.” (Muslim)
Da se ne bi stekao pogrešan zaključak, itekako je važno da se čovjek bori na Allahovom putu, da svoj život provede u učenju i proučavanju Kur'ana i drugih korisnih nauka, da poziva druge ljude u islam i da udjeljuje svoj imetak siromašnima i potrebnima, to je zapravo svrha ljudskog života, ali ono što je prije toga važno je da to radi isključivo u ime Allaha, a ne da bi stekao divljenje i pohvale ljudi.
Jer, Allahu ne treba naš imetak, niti naš trud i naša krv, već Allah želi da očisti naše duše bogobojaznošću koja će ispuniti naša srca, kao što se navodi u ajetu o kurbanima u toku hadžskih obreda: ”Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša.” (El-Hadždž, 37.)
