Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada je Karun, oholi nevjernik i silnik iz Musaovog, alejhi selam, naroda, zaslijepljen svojim bogatstvom i ugledom, te vezom sa faraonom, zbog koje se osjećao zaštićeno, sigurno i nedodirljivo, nadmeno izašao pred narod da pokaže svoje ogromno bogatstvo i riznice čije je ključeve morala nositi skupina ljudi, želeći obmanuti narod i poručiti im da njegovo bogatstvo i ugled ne može niko uništiti, Allah je i njega i dvorac njegov u zemlju utjerao i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti. Tako je Karun na ponižavajući način završio svoj dunjalučki život, a kazna i poniženje koje ga čeka na Ahiretu je mnogo veće.
Ovaj nesretnik, uostalom kao i svi drugi karuni i ohole inadžije koji ne vjeruju u Allaha i koji se bore protiv Njegove vjere i vjernika, nije znao da iskreni vjernici posjeduju listić koji ih čini neovisnim od Karunovih dvoraca i riznica čije ključeve je morala nositi skupina ljudi, zbog njihove težine.
Karun nije znao da postoji ahiretski listić koji je on zanemario i propustio priliku da posjeduje, a koji je mogao popraviti sva njegova djela koja je počinio u toku života i povećati njihovu vrijednost, pa čak i biti razlog za njegovu vječnu sreću i užitak.
Kakav je to listić i zbog čega je toliko vrijedan? Riječ je o hadisu u kojem je spomenut najvrjedniji listić uopće, a to je listić na kojem je upisano dobro djelo jednog velikog grješnika, koje se zove iskreno izgovorene riječi: La ilahe illallah! – Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha!
Papirić ovdje simbolizira vrijednost a šehadet simbolizira cijenu, i Allah, dželle šanuhu, daje Svojim iskrenim robovima, makar činili i velike grijehe, taj sudbonosni listić, kao sredstvo s kojim će zaslužiti spas na Ahiretu i Džennet koji je prostran koliko nebesa i Zemlja.
Vrijeme dobijanja ovog listića je Sudnji dan, Dan u kojem će ljudska djela biti izložena Svemogućem Allahu, Dan kada ljudima neće koristiti njihovo bogatstvo, vlast, ugled i veze koje su imali na dunjaluku, ako nisu bili vjernici, Dan u kojem će biti postavljene ispravne terazije koje će vagati isključivo ljudska djela, a ne bilo koju drugu ”robu”.
U tom smislu je i hadis koji je zabilježio imam Buharija u svome Sahihu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Na Sudnjem danu doći će ogroman i debeo čovjek, koji kod Allaha neće vrijediti ni koliko krilo komarca. Učite ako hoćete ajet: ”To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.” (El-Kehf, 105.)
A u hadisu o najvrjednijem listiću, koji prenosi Amr ibn As, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Zaista će Allah, dž.š., na Sudnjem danu izdvojiti čovjeka iz moga ummeta od ostalih ljudi, pa će mu se predočiti devedeset devet svitaka (sidžilla) njegovih djela, a svaki svitak će biti dug dokle pogled seže, pa će ga Allah upitati: ‘Da li poričeš išta od ovoga? Da li su ti meleki pisari učinili nepravdu prilikom zapisivanja djela?’ Čovjek će reći: ‘Ne, Gospodaru.’ A onda će ga Allah upitati: ‘Imaš li kakvo opravdanje?’ On će odgovoriti: ‘Nemam, Gospodaru.’ Tada će mu Allah reći: ‘Ti, zaista, kod Nas imaš dobro djelo i neće ti se danas učiniti nepravda’, pa će mu biti predočena tzv. ”bitaka” (بطاقةٌ), cedulja ili listić na kojem će pisati: ”Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhemmeden abduhu ve resuluhu.” I bit će mu rečeno: ‘Uzmi ovaj listić i stavi ga na tas dobrih djela’, a on će reći: ‘Gospodaru, šta je ovaj listić naspram ovih svitaka grijeha?’ Allah će mu reći: ‘Zaista, tebi neće biti učinjena nepravda.’ Zatim su, veli prenosilac, svici stavljeni na jedan tas vage, a na drugi tas vage stavljen je listić sa la ilahe illallah, pa je prevagnuo listić, jer se sa Allahovim imenom ništa ne može mjeriti.” (Ahmed, Tirmizi i Hakim)
Ova scena dolazi u kontekstu govora o vrijednosti tevhida, vjerovanja u jednog i jedinog Boga, Allaha, dželle šanuhu, te o tome kako je on (tevhid) bio uzrok spašavanja ovoga čovjeka od džehennemske vatre, uprkos njegovim brojnim grijesima s jedne strane i nedostatku dobrih djela s druge strane.
Nesumnjivo je, a to se jasno zaključuje iz hadisa, da je ovaj čovjek očistio svoj tevhid od svih natruha širka (mnogoboštva), uz grijehe i propuste koje je počinio, jer nije mogao savladati i spriječiti dušu koja je sklona zlu, sve dok ti grijesi nisu dosegli devedeset i devet svitaka čiji sadržaj je crn od grijeha i zaslužuje Allahovu kaznu. No, uprkos svemu tome, ovi grijesi, koji su se ponavljali, nisu ga spriječili u potvrđivanju tevhida, odnosno Allahove jedinosti.
Komentirajući ovaj hadis, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Razmislite o hadisu o listiću ili ”bitaki” koji je stavljen na tas dobrih djela, naspram devedeset i devet svitaka grijeha od kojih je svaki dug dokle pogled seže, pa je pretegnuo tas na kojem je bio papirić sa la ilahe illallah, i taj čovjek nije bio kažnjen. Poznato je da svaki muvehhid (monoteista) posjeduje takav listić, a ipak će mnogi od njih ući u Džehennem zbog svojih grijeha. Međutim, tajna listića tog čovjeka, koji je pretegnuo tolike svitke grijeha, jeste u tome što se njegov listić odlikovao težinom i iskrenošću. Jer, iman se razlikuje na osnovu razlike onoga što je u srcima, a to je iskrenost u vjerovanju.”
Tajna težine ovog listića spomenuta je u riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ništa se ne može mjeriti sa Allahovim uzvišenim imenom”, ili ”Ništa ne može pretegnuti Allahovo uzivšeno ime.” Štaviše, zikr i veličanje Allaha preteže sve grijehe, kao što se navodi u ajetu: ”A veličanje (zikr) Allaha je najveća poslušnost.” (El-Ankebut, 45.)
U hadisi-kudsiju navodi se da je Musa, alejhi selam, rekao: ”Gospodaru moj, nauči me nečemu čime ću Te veličati i dozivati.” Allah, dželle šanuhu, objavio mu je: ”O Musa, to su riječi: la ilahe illallah!” Musa, alejhi selam, rekao je: ”Gospodaru, svi Tvoji robovi (vjernici) izgovaraju ove riječi.” Allah mu je objavio: ”Reci: la ilahe illallah!” Musa, alejhi selam, rekao je: ”La ilahe illa ente – nema boga osim Tebe, ali ja hoću nešto posebno, samo za mene.” Allah mu je objavio: ”O Musa, kada bi se sedam nebesa i oni koji su na njima, i sedam zemalja i oni koji su na njima stavili na jedan tas vage, a la ilahe illallah na drugi tas, prevagnulo bi la ilahe illallah.” (En-Nesai, Ibn Hibban i Hakim)
Što se tiče stvarne vrijednosti ovog listića, to nije blagodat koja bude i nestane, niti trenutna želja, već vječna sreća, nakon koje nema tuge, brige i nesreće, kao što se navodi u predaji: ”Na Sudnjem danu čovjek će stati između dva tasa vage, pored njega će biti melek, pa ako prevagne tas s njegovim dobrim djelima, melek će povikati glasom koji će čuti svi ljudi: ‘Taj i taj je ostvario sreću nakon koje nikada više neće biti nesretan!”’ (El-Bezzar)
