U Livnu je i ove godine, od 13-23.aprila, organizirana desetodnevna manifestacija „Dani odbrane Livna“ kojom se na vojnički, sportski, vjerskokatolički, kulturni i politički način prisjetilo 13 i 23. aprila 1992.godine kad su iz pravca Bosanskog Grahova, Glamoča i Kupresa zaustavljene jake snage JNA i Karadžićeve paravojske, ojačane dobrovoljcima iz Srbije u pokušaju proboja prema Livnu.
U tim bitkama Cincar i Strmicu su branili livanjski Bošnjaci pod „ljiljanima“, a znatan broj Bošnjaka bio je i u jedinicama HVO-a na Korićini, u Čelebiću i Rujanima. Bošnjaci su, međutim, 21.jula 1993.godine razoružani čime im je uskraćeno pravo da brane vlastiti grad, svoje porodice i BiH. A potom zatvoreni, mnogi prognani, a skoro svi ostali bez posla, na kojeg se mnogi ni do danas nisu vratili. Od te 1993.godine zapravo se branila „Herceg-Bosna“ i tako je ostalo do završnih operacija i formiranja Zajedničke komande ArBiH i HVO kad su se livanjski Bošnjaci, koji nisu pristali na status prisilnih iseljenika, odlučili staviti pod komandu 7.korpusa ArBiH, što je i učinjeno, ali je rat u međuvremenu prestao te nisu ni podizani na linije. Valja napomenuti da su do razoružanja, od oko 80 km livanjske linije odbrane, skoro polovinu branili Bošnjaci. No, njih se ne spominje na obilježavanjima Dana odbrane. Nije to učinjeno ni ove godine. Poginulima nije izgrađeno nijedno spomen obilježje. Livnjaci koji su branili Livno i BiH su uskraćeni za brojna prava koja, što je paradoksalno, uživaju i iz iste državne kase naplaćuju oni koji su združeno napadali i dijelili BiH! Livanjske bošnjačke branioce zvanično ne spominju čak ni Bošnjaci. Bojažljivi predsjednik OV Livno Sead Hadžijahić (SDA) koji je zaledivši mjesto profesora profesionalizirao status predsjednika OV, sudjelovanje Bošnjaka u odbrani Livna ni jednom rječju nije spomenuo na svečanosti, niti je izrazio negodovanje što se u defileu pripadnika OS BiH, hrvatskih udruženja proisteklih iz HVO-a i političara iz HDZBiH i SDA nije našla i zastava BiH, koja je prošle godine ipak bila u stroju. Paradiralo se zapravo, pod već 19 godina neustavnom hrvatskom „hercegbosanskom šahovnicom“. Hadžijahiću nije bilo neugodno ni što se nakon intoniranja himne BiH u Domu kulture na svečanoj sjednici OV Livno nije prolomio aplauz već je u sali vladao muk, kao na minutu šutnje za poginule ili preminule, da bi se nakon intoniranje himne susjedne Hrvatske aplauz prolomio, a bridjeli su i dlanovi dotičnog Hadžijahića. Ovim činom simbolički su na sceni pokopani i Bošnjaci koji su branili BiH u Livnu i država BiH. I to na 24.godišnjisu „uspješne odbrane Livna“, kako je u svečanoj besjedi izjavio Hadžijahić:
„Godina dana je prošla kao treptaj oka od kad smo se lani sastali istim povodom, na istom mjestu, da odamo priznanja i počasti HVO-u za uspješnu odbranu našeg grada koji će, nadam se uskoro, dobiti i status grada. Livnjaci su znali kako ga odbraniti da bi ostali na svojoj grudi. Sjećenja na dane rata neće prestati dok je živih sudionika rata, a svi skupa moramo povesti veću brigu u ispunjavanju obaveza prema braniteljima“, kazao je ushićeno Hadžijahić.
Prisutnima se obratio i načelnik općine Luka Ćelan (HDZBiH) koji je tek uzgred spomenuo i Cincar kojeg su u odlučujućim borbama branili Bošnjaci, ali ne spominjući pri tom Bošnjake, kao što to nije učinila ni izaslanica Dragana Čovića i Livanjka, Borjana Krišto.
Livanjske Bošnjake nije spomenuo ni časnik i izaslanik Hrvatske vojske i Ministarstva odbrane Hrvatske, Joso Šerić, ali se zato prisjetio i zasluga hrvatskih generala kojima se sudilo, ili se još sudi u Hagu.
Nakon svečane sjednice položeni su vijenci u gradskom parku, kod spomen križa poginulim hrvatskim braniteljima, a potom je uslijedio odlazak u Rujane, na misu i obilazak nekadašnje borbene linije. Misom u Livnu je i započela završna višednevna manifestacija, a dan ranije održan je, već tradicionalni kros učenika osnovnih i srednjih škola u čast „Dana odbrane“, u kojem su, uz ostale, sudjelovali i učenici i nastavnici i roditelji Bošnjaci, što trčanjem, što organizacijom ili navijanjem.
Preporod
