Piše: dr. Isam Talimah / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Termin ”arapski cionisti” se već neko vrijeme pojavljuje u našem kulturnom okruženju, posebno nakon sporazuma u Kemp Dejvidu. Njegovo širenje se u posljednje vrijeme povećalo nakon talasa tzv. normalizacije sa cionističkim entitetom, o čemu govori veliki arapski mislilac dr. Abdul-Vehab el-Messiri, spominjući jednu svoju kovanicu vezanu za profesiju ili zanimanje koje on naziva zanimanje ”Jevrej”, aludirajući na Arape koji su u službi cionizma. Takav Arap, veli el-Messiri, govori cionističkim jezikom i izražava njihove ciljeve, koristeći se retorikom koja se slušaocu čini logičnom i racionalnom, a to je briga za arapski interes ili interes palestinskog naroda.
Najnoviji pokušaj ove vrste “arapskih cionista” jeste pokušaj unošenja razdora između snaga otpora i naroda Gaze, jezikom koji njegovim slušaocima zvuči kao zabrinutost i sažaljenje prema civilnom stanovništvu Gaze, uključujući djecu i žene, te bombardovanja i razaranja njihovih domova, dok su – prema onome što izjavljuju ”arapski cionisti”– čelnici snaga otpora na sigurnom, štaviše, oni su pod zemljom u tunelima i skloništima. A zatim okrivljuju snage otpora, posebno njihovo rukovodstvo, i navode imena vođa otpora u Gazi, kao i izvan nje.
Unošenje razdora između snaga otpora i naroda Gaze
Fraze i sumnje koje iznose novinari čija vanjština je arapska, a nutrina cionistička, a koje preuzimaju i neki arapaki satelitski kanali, kao i oni koji se predstavljaju kao aktivisiti, zasnovane su na govoru koji veliča status stanovnika Gaze i saosjeća s njima, i usput osuđuje masakr koji je izvršila cionističko-okupatorska vojska, ali odmah potom degradira snage otpora i predstavlja ih kao skupinu oportunista, kako bi prošlo njihovo lukavstvo i kako bi izazvali sukob između snaga otpora i naroda Gaze.
Međutim, to je propao trik, jer stvarnost i realna slika snaga otpora pobija ”arapske cioniste”. Zato njihove spletke ne mogu obmanuti narod Palestine i Gaze, jer narod Gaze dobro poznaje snage otpora, njihove članove i vođe. Karavana šehida nije lišena vođa otpora od samog početka, i to onih prvog ranga. Osim toga, svjedoci smo da su cijele porodice pripadnika snaga otpora poginule u cinositčkim napadima, i stanovnici Gaze to vrlo dobro znaju.
Jedan od ”arapskih cionista” je na društvenim mrežama kritizirao vođe otpora i pozvao ih da uđu u Gazu nakon njihovog sastanka u Egiptu s političkim zvaničnicima, i iskoristio je priliku da napadne snage otpora, a samo nekoliko sati nakon emitovanja njegovog govora, objavljeno je da je unuk Ismaila Hanija, poginuo kao šehid. Pitanje šehadeta i pogibije na Allahovom putu, u Gazi, i općenito u Palestini, postala je stvar ponosa i časti među palestinskim porodicama.
Umjesto da ”arapski cionisti” krivicu usmjeravaju na pravog ubicu, a to je cionističko-okupatorska tvorevina i njeni pomagači, i na one koji šute o njenim zločinima i pomažu joj, bilo političkom ili vojnom pomoći, ili pak pasivno, sprečavajući sve što bi zaustavilo ovu agresiju. Međutim, oni nemaju hrabrosti za to, jer znaju sudbinu svoje rabote, kao i vlastitu sudbinu – njihova sudbina je poznata u svakom slučaju -, jer oni nisu ništa drugo do cionističko oruđe i megafoni. Zato ih muslimanske mase s prezirom odbacuju.
