Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedan mudrac je živio na kraljevskom dvorcu, pa je želio naučiti mladog princa životnu lekciju. Upitao ga je: ”Gospodaru, koji te metal (ruda) najviše fascinira i privlači?”
Mladi princ je bez puno razmišljanja odgovorio: ”Zlato, naravno.”
Mudrac: ”A zašto zlato?”
Princ: ”Jer je dragocjeno i skupo, i to je metal koji odgovara kraljevima.”
Mudrac je šutio jedan trenutak, a onda je otišao do jednog sluge i rekao mu da napravi dvije figure istog oblika, ali da jedna bude od čistog zlata, a druga od kreča i da posljednju ofarba zlatnom bojom kako bi izgledala poput čistog zlata.
Dva dana kasnije, mudrac je došao sa mladim princom pred figure koje su bile pokrivene. Kad je skinuo prekrivač sa figura, princ je bio impresioniran njihovom ljepotom.
Mudrac je upitao princa šta misli o figurama koje su pred njim, a princ je odgovorio: ”Ovo su dvije veličanstvene figure od čistog zlata.”
Mudrac je upitao: ”Gospodaru, primjećujete li možda ikakvu razliku među ovim figurama?” ”Ne”, odgovorio je princ. ”Jeste li sigurni?”, upitao je ponovo mudrac?
Princ je ljutito rekao: ”Rekao sam ti, nisam primijetio nikakvu razliku.”
Tada je mudrac dao znak slugi, koji je držao kantu vode, da što snažnije prospe vodu po figurama, što je on i učinio.
Nakon toga, mladi princ se nasmijao kad je vidio kako nestaje zlatne boje sa figure od kreča. Primjetivši to, mudrac je iskoristio priliku i rekao mu: ”Gospodaru, takvi su isto i ljudi. Kada naiđu velika iskušenja i nevolje, kod onih ljudi koji su poput zlata, još više dolazi do izražaja njihov kvalitet i sjaj, kao što je ova zlatna figura još više zablistala nakon što je polivena vodom, dok kod ljudi koji su poput figure od kreča, nestaje lažnog sjaja kao da ga nikad nije ni bilo.”
Stoga, ne dozvoli da te zavara vanjština, jer je vrhunac gluposti suditi ljudima na osnovu vanjskog izgleda. U naše vrijeme uglavnom je najskuplje, od onoga što ljudi posjeduju, njihova odjeća, a najvrjednije što imaju su skupocjeni satovi, zlatni i srebreni lanci i mobiteli.
Također, nipošto ne sudi ljudima na osnovu njihovog govora, jer lahko je govoriti o hrabrosti daleko od bojnog polja, lahko je govoriti o čednosti i moralu daleko od izazova i fitne, lahko je govoriti o pravdi i pravičnosti daleko od političke arene i vlasti.
I kao što se ljudi mogu uporediti sa metalima ili rudama, tako se isto mogu uporediti sa stablima. Ljudi su stabla, a događaji i udarci sudbine su vjetrovi. Ima stabala čije grane vjetar nosi kao slamku, zatim ih polomi i iz korijena iščupa, a ima stabala koja ostaju jaka, postojana i nesalomljiva i pred najjačim vjetrovima i olujama.
I ne sudi o ljudima dok ih ne iskušaš u najtežim situacijama. Halifa Omer ibn Hattab, r.a., upitao je jednom prilikom da li neko poznaje tog i tog čovjeka, pa je ustao jedan od prisutnih muslimana i rekao: ”Vođo pravovjernih, ja ga poznajem.” Omer je rekao: ”Možda ga poznaješ jer ti je komšija, komšije se najbolje poznaju?” ”Ne”, odgovorio je čovjek. Zatim je Omer, r.a., rekao: ”Možda ga poznaješ jer si sa njim trgovao. Dinari i dirhemi najbolje otkrivaju tajne u ljudskim dušama.” ”Ne”, ponovo je odgovorio čovjek. ”A da ga možda ne poznaješ jer si sa njim putovao. Zaista putovanje otkriva kvalitet svakog čovjeka”, upitao je halifa Omer, r.a. Kada je čovjek rekao da nije ni putovao sa njim, Omer ga je upitao: ”A da ga možda nisi vidio u džamiji kako skrušeno klanja?” ”Da”, odgovorio je. Na to mu je Omer, r.a., rekao: ”Sjedi, ne poznaješ ti njega.”
