Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Spominje se da je jedan umjetnik nacrtao sliku i mislio da je to ubjedljivo najljepša slika. Želio je njome izazvati ljude, pa ju je stavio na javno mjesto i iznad nje napisao sljedeću rečenicu: ”Ko vidi nedostatak, pa makar bio i neznatan, neka stavi crveni znak preko tog nedostatka.” Vratio se uveče i zatekao je svoju sliku deformiranu crvenim tragovima koji su ukazivali na nedostatke do te mjere da je originalna slika bila skoro potpuno izbrisana.
Razočarani umjetnik otišao je kod svog učitelja i rekao mu da je odlučio prestati crtati, jer su njegove slike vrlo loše. Međutim, učitelj ga je savjetovao da ne odustaje, već da samo promijeni frazu iznad izložene slike.
Umjetnik je poslušao svoga učitelja, nacrtao je istu sliku i stavio je na isto mjesto, ali je sada pored slike stavio boje i kist, a ispod slike napisao sljedeću rečenicu: ”Ko vidi nedostatak, neka uzme kist i popravi taj nedostatak.”
No, ovaj put niko nije prilazio slici. Umjetnik je danima ostavljao sliku na istom mjestu, ali joj niko nije prilazio. Kad je to ispričao svome učitelju, on mu je rekao: ”Mnogo je onih koji u svemu vide nedostatak, ali su reformatori rijetki. Sinko, takvi su ljudi. Mi vidimo greške u svemu i volimo kritizirati, a rijetki su oni koji nude rješenje.”
