Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”A čovjek je stvoren kao nejako biće.” (En-Nisa, 28.)
U ovom ajetu Uzvišeni Allah objašnjava neke tajne vezane za stvorenje koje se zove čovjek, a koje se oholi zbog darova koje mu je Allah podario, kao i zbog odlikovanosti nad drugim stvorenjima, do te mjere da uporno zaboravlja da je on samo slabašno stvorenje u rukama svoga Stvoritelja.
Izvor te oholosti, kao što su rekli islamski učenjaci, leži u činjenici da je čovjek stvoren u najljepšem obliku. Jer, koliko god da je ljudski um sposoban da zamisli umjetnička djela ili kreacije, ne može doći sa nečim ljepšim od oblika u kojem je Allah stvorio čovjeka.
Stoga je Uzvišeni Allah želio u ovom ajetu da čovjeku otkrije neke nedostatke njegove ličnosti i njegove tjelesne konstrukcije, koji nisu ”proizvedeni” nedostaci, već su oni namjeravani kao takvi.
Naime, osim navedenog ajeta, Uzvišeni Allah, opisujući čovjeka i njegova svojstva, rekao je: ”Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan.” (El-Me'aridž, 19.);
”Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao.” (El-Isra, 11.);
”Mi čovjeka stvaramo da se trudi.” (El-Beled, 4.)
U svemu ovome postaje jasno da postoje slabosti u ljudskoj prirodi, koje je Stvoritelj objasnio, kao i slabosti u njegovom tijelu, dopuštajući, naprimjer, sićušnim stvorenjima koja čovjek ne može ni vidjeti, da ga napadnu, a da čovjek nije u mogućnosti da ih odbije.
Također, čak i najjednostavnije stvari mogu onemogućiti njegove vitalne organe da vrše svoju funkciju, poput ugruška u mozgu ili kamena u bubregu.
Međutim, Allahovo objašnjenje da je čovjek stvoren sa mnogo slabosti ukazuje na to da ih je On namjerno stvorio sa svrhom koju je želio. Pa koja je onda svrha ljudskih slabosti s kojima su stvoreni?
Komentirajući ajete koji govore o čovjeku i njegovoj prirodi, te o njegovoj odlikovanosti nad drugim stvorenjima, ali i o njegovim slabostima, neki savremeni islamski učenjaci uporedili su ljudske slabosti sa osiguračem na električnom uređaju. Naime, kada ispitujemo složeni električni uređaj koji obavlja određeni zadatak, primjećujemo da postoji tačka kroz koju prolazi električna struja, a koja se naziva osigurač. To je tanka žica koja sagori i prekine struju u uređaju ako se njen intenzitet iznenada poveća. Time se prekida struja i štiti uređaj od oštećenja.
Na sličan način funkcionišu slabosti u čovjeku, najvrednijem i najkompleksnijem ”uređaju” koji postoji. Najveća slabost koja utječe na ljudski život i smanjuje uživanje u Allahovim blagodatima je oboljenje ili smanjenje funkcije bilo kojeg njegovog organa. Naravno, onaj ko uživa u savršeno dobrom zdravlju ne osjeća ovu blagodat dok ona ne nestane, makar i privremeno.
Naprimjer, ako je čovjeku onemogućeno da konzumira određenu hranu kako bi sačuvao svoje zdravlje ili ubrzao ozdravljenje, tek tada spoznaje vrijednost zdravlja i osjeća koristi te blagodati, i obuzima ga tjeskoba i strah dok se ta blagodat ne vrati.
Dakle, ljudske slabosti su korisne za čovjeka, jer one kontroliraju njegovu oholost i umišljenost o vlastitoj moći i sposobnostima.
Drugo, njihovo iznenadno prekidanje njegove sreće, podsjeća ga na to koliko je ovisan o onome ko ga može spasiti, a zatim ne nalazi nikog osim Allaha, koji mu može pomoći i otkloniti njegovu nevolju, pa mu se onda ponizno obraća dovom i moli Ga da mu pomogne i olakša.
Na taj način čovjek prekida loša (zabludjela) djela u kojima je bio, te postaje svjestan kako je ono što mu je oduvijek izgledalo kao snaga, pamet, moć ili autoritet, moglo dovesti do propasti zbog nedostatka bogobojaznosti i suprotstavljanja naredbama Uzvišenog Stvoritelja.
Tada se aktivira urođeni vjerski impuls koji postoji u svakoj ljudskoj duši, bez obzira na to da li osoba poznaje vjeru ili ne. Kada se prekine ”struja” koja je pokretala život u nekom ljudskom organu, to može da bude signal za čovjeka koji teži popravljanju svoga stanja i čišćenju svoje duše, koju su dunjalučki užici i prepuštanje strastima odvratili od tog puta. To je podsjećanje da čovjek preispita sebe i potraži uzrok problema, i tada iskreno pokajanje (tevba) postaje efikasno sredstvo za popravljanje stanja i vraćanja u okrilje Allahove milosti.
Na ovaj način razumijemo da su ove slabosti kod ljudi također Allahova blagodat, jer On želi ljudima dobro i postizanje Njegove nagrade na Sudnjem danu. On ne želi da ljudi upadnu u nevjerstvo i snose teške posljedice zbog toga, pa im povremeno priprema sredstva i načine da se vrate Njemu, priznajući svoju potrebu za Njegovom pomoći i zaštitom.
Vjernik ima osjetljiv i brzo reagirajući osigurač koji prekida opasno djelo (grijeh) prije nego što bude učinjeno. S druge strane, oni koji se protive vjeri i žele u potpunosti eliminirati njezinu zaštitu za ljude, oni zapravo namjerno i svjesno uklanjaju ”osigurač”, pa su stalno povezani sa ”strujom”. Zbog toga su u velikoj opasnosti, i budući da nemaju tu zaštitu, izloženi su velikim gubicima činjenjem zabranjenih djela bez ikakvog obuzdavanja, i oni će doći na Sudnji dan kao potpuni gubitnici i stradalnici.
