Piše: dr. Muhamed Ratib el-Nabulsi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ovo je poučna priča o dvojici nerazdvojnih prijatelja: paraliziranom patuljku, Semiru, koji je bio kršćanin po vjeri i slijepom muslimanu Abdullahu koji je nosio Semira na leđima i bio njegov stalni pratilac. Paralizirani Semir se oslanjao na Abdullaha u kretanju ulicama starog Damaska, dok se slijepi Abdullah u hodu oslanjao na Semira koji ga je upozoravao na rupe i prepreke na putu.
Jedan je gledao za obojicu, a drugi je hodao za obojicu. Međusobno su se dopunjavali i strpljivo su podnosili teške životne prilike. Obojica su nadživjela svu svoju rodbinu, tako da su živjeli zajedno u jednoj sobi i radili na istom mjestu.
Paralizirani Semir je radio kao pripovjedač u jednoj staroj kafani u Damasku, a slijepi Abdullah je ispred iste kafane prodavao kokice i slušao priče svog prijatelja Semira.
Kada je Semir umro, Abdullah se povukao u svoju sobu i plakao sve dok nije pronađen mrtav sedmicu dana nakon smrti njegovog prijatelja. Umro je od tuge za svojim vjernim prijateljem. Ova dva jednostavna čovjeka dokazala su da čovjek po svojoj prirodi osjeća naklonost i ljubav prema drugom čovjeku, voli da sarađuje s njim i da mu bude iskreni i odani prijatelj.
Život na ovome svijetu je kratak i prolazan, zato njegujmo ljubav, odanost i iskrenost da bismo živjeli sretno. Jer, ljudskost je rješenje za sve naše probleme, a sve moralne i ljudske vrijednosti sadržane su u islamu.
