Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je Rebia’ ibn Husejm upitao svoje prijatelje: ‘Znate li šta je bolest, šta je lijek, a šta je ozdravljenje?” ”Ne”, odgovorili su. Rebia’ im je rekao: ”Bolest su grijesi, lijek je istigfar (traženje oprosta od Allaha), a ozdravljenje je pokajanje nakon kojeg se na vraća na grijeh.”[1]
Haris ibn Idris tražio je od Davuda et-Taija da ga posavjetuje, pa mu je Davud rekao: ”Znaj da te vojske mrtvih čekaju u mezarju.”[2]
Šumejt ibn Adžlan, rekao je: ”Allah dž.š. je vjerniku dao snagu u njegovom srcu, a ne u ostalim dijelovima tijela. Zar niste vidjeli kako stari i iznemogli musliman posti u najvrućim danima i klanja noćni namaz, dok mnogi mladići to nisu u stanju.”[3]
Mudri Lukman rekao je svome sinu: ”Sinčiću, ne prepuštaj se dunjaluku toliko da ti to šteti Ahiretu, a i ne ostavljaj ga na način da budeš drugima na teretu.”[4]
Prenosi se da je Ebu Sulejman el-Darani, rekao: ”Da je cijeli dunjaluk sadržan u jednom zalogaju, pa da onda dođe brat musliman, ja bih bio sretan da mu stavim taj zalogaj u usta.”[5]
Rekao je također: ”Ko čini dobro u toku dana, Allah će mu omogućiti da čini dobro i u toku noći, a ko čini dobro u toku noći, Allah će mu omogućiti da čini dobro i danju. Ko je iskren u ostavljanju strasti, Allah će mu strast odstraniti iz srca, jer Allah je plemenitiji od toga da kazni vjerničko srce strašću koju je ostavio u ime Allaha.”[6]
”Kada se sjetim grijeha, tada ne želim smrt i kažem sebi: volio bih da ostanem, možda ću se pokajati.”[7]
”Ko umanji vrijednost svoga brata muslimana u svojim očima, olakšo je sebi put do skrnavljenja njegove časti.”[8]
Ahmed ibn Ebul-Hivari prenosi: ”Rekao sam jedanput Ebu Sulejmanu el-Daraniju: ”Jučer sam klanjao namaz u kojem sam osjetio slast.” Upitao me je: ”A šta je to u čemu si posebno osjetio slast u toku namaza?” Rekao sam: ”Saznanje da me niko od ljudi ne vidi.” Rekao mi je: ”Moj Ahmede, zaista si ti slabić dok su ti u tom iznimnom trenutku naumpala stvorenja..”[9]
Ebu Sulejman el-Darani, rekao je: ”Lopov ne ulazi u razrušenu kuću, koja pritom nema ni ograde ni zidina i u koju može ući kuda hoće i kada hoće. On ulazi u dobro utvrđene, lijepe i bogate kuće. Tako isto i Iblis ne dolazi osim vjernicima čistih, izgrađenih i postojanih srca, da ih sruši i svrgne sa položaja i stepena do kojih su stigli kroz svoj ibadet i pokornost Allahu.”[10]
”Dobročinitelji se prepoznaju po skrivanju svojih iskušenja i po čuvanju časti drugih ljudi.”[11]
[1] Sifetu safve, III/40.
[2] Ibid., str. 97.
[3] Ibid., str. 240.
[4] Hiljetul-evlija, IX/257.
[5] Sifetu safve, IV/441.
[6] Ibid.
[7] Ibid., IV/445.
[8] Tabekatul-kubra, I/68.
[9] Ibid.
[10] El-bidaje ven-nihaje, I/291.
[11] Tabekatul-evlija, str. 390.
