Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sin je tražio od majke da mu dadne nešto novca, a da otac ne zna, jer je bio potrošio novac koji je dobio za sedmične potrebe.
No, majka je odbila da mu dadne novac, jer je znala da će ga potrošiti na video igrice i kupovinu omiljenih slatkiša.
Sin se naljutio na ”nepravdu” koja mu se čini u porodici, pa je navečer, dok je majka pripremala večeru, otišao u kuhinju i predao joj papir na kojem je prethodno napisao svoje zahtjeve. Majka je uzela papir na kojem je njezin sin napisao:
”- Cijena čišćenja moje sobe za ovu sedmicu = 70 dinara
– cijena odlaska na pijacu umjesto tebe = 20 dinara
– cijena igranja sa mlađim bratom = 20 dinara
– cijena pomaganja u čišćenju i pospremanju kuće = 20 dinara
– cijena dobivanja odličnih ocjena u školi = 70 dinara
Ukupno: 200 dinara. Dužnost je isplatiti radnika prije nego mu se znoj osuši.”
Kada je pročitala ono što je napisao, majka je pogledala sina koji je stajao pored nje, nasmiješila se, a zatim je prevrnula papir i na drugoj, čistoj stranici napisala:
”- Cijena za to što sam te devet mjeseci nosila u mom stomaku = bez naknade
– cijena moga mlijeka kojim sam te hranila dvadeset mjeseci = bez naknade
– cijena mijenjanja pelena i čišćenje za šest godina = bez naknade
– cijena svih besanih noći koje sam provela bdijući nad tobom i brinući se za tvoje zdravlje i tvoju budućnost = bez naknade
– cijena umora i suza koje si mi prouzročio tokom svih ovih godina = bez naknade
– cijena svih igrački, hrane i odjeće do danas = bez naknade.
Dragi moj sine, na sve ovo dodaj još cijenu moje ljubavi = bez naknade.”
Dok je sin čitao ono što mu je majka napisala, suze su mu se slijevale niz lice, a kad je završio, rekao je: ”Majko, oprosti mi! Volim te mnogo!” Zatim je podvukao crtu ispod onoga što je majka napisala i dodao: ”Dug koji je nemoguće vratiti.”
