Autor: Dr. Abdulmuhsin el-Kasim / Preveo: Semir Imamović
Kada Allah, dželle šenuhu, želi nekoga počastiti istinskom spoznajom i puninom ljubavi prema Njemu, On Njegovo srce nadahne svješću o Svojim uzvišenim atributima, a posebno onima koji svjedoče Njegovo beskrajno dobro, blagodarnost, obilato nagrađivanje i uvišestručavanje nagrade za, u ljudskim očima, neznatna djela. U kontekstu govora o neizmjernom zadovoljstvu, radosti i zahvali koju će stanovnici Dženneta iskazati prema Allahu, nakon što ih On smjesti u obećano im boravište, Uzvišeni veli: “Hvaljen neka je Allah” – govoriće – “koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je – koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.” (Fatir, 33., 34.).
Najniža progresija kojom Allah, dželle šenuhu, nagrađuje dobro učinjeno djelo je ona desetorostruka (desetorostruka nagrada za jedno dobro djelo), a o čemu govori sljedeći ajet: ”Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.” (Prijevod značenja, El-En'am, 160.).
Način na koji se Allah, dželle šenuhu, zahvaljuje (odužuje) svojim robovima za njihovu poslušnost i pokornost, jeste da im obećava džennetske perivoje, u kojima će vječno uživati i u kojima, niučemu, neće oskudijevati. Zato vjernik ne smije potcjeniti ni jedno dobro djelo, makar ono u njegovim očima izgledalo malo i bezvrjedno, jer ne zna koje će ga djelo, na kraju, uvesti u Džennet, možda to bude upravo to ”malo” djelo. Jedna od Poslanikovih preporuka je: ”Ne potcjenjuj ni jedno dobro djelo.” (Muslim)
Rekao je Ibn Hadžer: ”Čovjek ne treba odustajati od dobrog djela, bez obzira koliko ono u njegovim očima izgledalo malo, kao što ne treba činiti loše djelo, bez obzira koliko mu se činilo malim, jer ne zna koje će mu djelo priskrbiti Allahovu milost, a koje će ga koštati Allahove srdžbe.” Posebna odlika Allahovog višestrukog (neizmjerenog, obilnog) nagrađivanja je da za djela, koja ne zahtijevaju veliki napor i trud, daje, za ljudski pojam, gotovo nevjerovatne nagrade, pa je tako nagrada za tevhid, prirodnu i urođenu vjeru s kojom se svaki čovjeka rađa, ni manje ni više nego Džennet, kao što kaže Poslanik, sallallhu ‘alejhi ve sellem: ”Ko dođe pred Allaha, a nije mu činio širka, ući će u džennet” (Muslim). ”Čije zadnje riječi, na ovome svijetu, budu riječi la ilahe illallah, ući će u Džennet.” Za pojedinačne ‘ibadetske obaveze, koje se ponavljaju više puta u toku dana i noći, Allah je obećao brisanje grijeha i otvaranje džennetskih vrata: obredno čišćenje je podigao na stepen polovine vjere, upotreba misvaka (grubog drvceta kojim se čiste zubi) donosi Njegovo zadovoljstvo, ko se abdesti i upotpuni abdest, njegovo tijelo oslobađa se od grijeha, ko, na kraju abdesta, izgovori riječi šehadeta, otvorio je sebi osmora džennetska vrata, i ući će u Džennet (na Sudnjem danu), na koja od njih bude htio. (Muslim)
