BIH

Masakr na Markalama – Zločin koji mora ući u obrazovne programe

Dan sjećanja na ubijene građane Sarajeva u periodu opsade. Edukacijom o istini i pravdi i državnom institucionalizacijom kulture sjećanja protiv revizionizma i poricanja.

Sudski utvrđene činjenice o zločinu na Markalama dobivaju snagu koju mora da ima svaka sudska istina tek kada uđe u obrazovne programe. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju izricanjem konačne presude Dragomiru Miloševiću, bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, osuđenom na 29 godina zatvora ustanovio da je, u kampanji granatiranja Sarajeva koju je provodio Korpus, jedan od najstrašnijih zločina bio masakr na Markalama}.

Opsada Sarajeva je pokušaj zatiranja bosanskih korjena i bosanske višestoljetne kulture, tradicije i civilizacije. Nastojanje i želja da se briše bosanska prošlost i identitet, uklapa se u najmonstruoznije poruke agresije, što je neoboriv dokaz genocidne namjere koja ju je pratila. Hiljade granata nemilosrdno je razaralo Sarajevo. Civili i branioci su izdržali najdužu opsadu u historiji čovječanstva, što ih čini istinskim herojima. Pod granatama i snajperima, u podrumuma, skloništima i neuslovnim prostorijama održavana je nastava i polagani su ispiti, branjeni su srednjoškolski maturski, zatim diplomski, magistarski i doktorski radovi i vođene duboke akademske i kulturne rasprave. Ta normalnost u ludilu dokaz je neuništivosti bosanskog i sarajevskog duha, moći i snage svih, volje da se podignute glave izađe iz kataklizme. Ljudi iz Sarajeva su u stravičnim uslovima opsade cijelom svijetu pokazali kako se brani dostojanstvo bosanske zajednice, radeći sa ljubavlju, pod granatama, učeći studente o vrijednostima čovječanstva i civilizacijskim ciljevima, o antifašizmu i humanizmu, o patriotizmu i solidarnosti. Jedna od tih vrijednosti je i historijska opomena da se taj najteži oblik zločina ne ponovi i da oni koji za ovaj strašni zločin trebaju odgovarati, ne ostanu nekažnjeni. Istina i pravda su razlog za multietničku Bosnu i Hercegovinu, onakvu kakva je uvijek bila, ponos svih nas i istinsko susretište svega što Evropu – pa i ljudsku civilizaciju uopće – čini posebnom.

Historijska istina i vrijednosti sjećanja na zločin na Markalama i fašističko divljanje po tekovinama ljudskog društva, civilizacije, protiv nezavisnosti, teritorijalnog integriteta, političkog subjektiviteta i suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine, po nacionalnom, vjerskom, kulturnom i društvenom suživotu njenih građana i što je najvažnije po njihovom biološkom opstanku i preživljavanju, lekcije su iz naše prošlosti na kojima danas, sjećajući se žrtava, moramo graditi zajedničku budućnost. Nažalost, svjedoci smo svakodnevnih napada na državu Bosnu i Hercegovinu, negiranje genocida, falsifikata i kvazi istraživanja, nagrađivanja zločinaca, izjednačavanja agresora i žrtve. Svjedoci smo da nam se govori da je, u ime budućnosti, pametnije šutiti o istini, pravdi i kulturi sjećanja i nijemo prihvatiti negiranje države Bosne i Hercegovine, negiranje sudskih, naučnih i historijskih činjenica, ali bosanski patriotii ma gdje bili nisu, niti smiju biti takvi. U najtežim uslovima agresije i genocida bosanski patrioti su branili najviše civilizacijske principe i univerzalne moralne konstante. Danad bosanski patrioti moraju braniti dostojanstvo bosanskohercegovačke države, njenih naroda i građana, dostojanstvo ideje Bosne. Na to ih obavezuje dug prema žrtvama zločina na Markalama i prema svim žrtvama agresije i genocida.