Peter McCloskey, nekadašnji je viši tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY – MKSJ) koji je radio na svim predmetima vezanim za dokazivanje genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici 1995. godine. Svoj angažman okončao je poslije izricanja prvostepene presude u slučaju Ratka Mladića 22. novembra 2017. godine, kao pretposljednje presude izrečene na tom sudu prije njegovog zatvaranja.
McCloskey govori o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici u UN-u, negiranju genocida i izazovima s kojim se suočavao radeći kao tužitelj u Haškom sudu.
“Potpuno podržavam predloženu rezoluciju. Rezolucija bi imala ogroman značaj i značenje za preživjele srebreničkog genocida kao i ostale žrtve rata u bivšoj Jugoslaviji. Osim toga, takva bi rezolucija poslala poruku cijelom svijetu da genocid ne može i neće proći nekažnjeno. S obzirom na sukobe i zločine u današnjem svijetu, takva je poruka posebno važna i prijeko potrebna.
Za mene bi rezolucija bila dio nastavka napora da se istina i pravda dovedu do žrtava Srebrenice i naglasila bi važnost posla koji smo obavili prije toliko godina. Ukratko, rezolucijom bi se priznalo ono sto sam pokušavao da postignem u svoje 22 godine na ICTY-ju, napor koji nastavljam gdje god je to moguće.
Rezolucija bi, naravno, bila daljnje priznanje traume genocida koju su doživjele žrtve i bosanski narod i kao što sam gore spomenuo, izuzetno je važna za one od nas koji smo se borili da iznesemo istinu o Srebrenici i privedemo najodgovornije pravdi”.
Srbija i entitet Republika Srpska lobiraju da se rezolucija ne izglasa. Očito se radi o negiranju naslijeđa ICTY-ja, ICJ-a i Suda BiH. Zašto negiraju genocid u Srebrenici, koji su im motivi i ciljevi?
“Srbija i Republika Srpska nemaju moralne hrabrosti i snage da priznaju istinu koja stoji iza presuda ICTY-ja o počinjenim zločinima u Srebrenici i stoga su u današnje vrijeme, kada se istina može sakriti putem masovnih medija i interneta, njihove vlade, zajedno s Rusijom, odabrale kukavički izlaz, lažući i propagirajući svijetu u pokušaju da pridobiju uplašene i bijesne ljude u vlastitim zemljama, koji su ranjivi na takve ekstremne oblike prijevare. Sadašnje vlade Srbije i Republike Srpske odlučile su da im je lakše voditi platforme laži i neistina, nego se suočiti sa istinom, kao što je Njemačka konačno učinila nakon Drugog svjetskog rata, te nositi se s užasima koje je njihova politika donijela narodu bivše Jugoslavije. Vodstvo koje se oslanja na lažne i opasne temelje nije nimalo neobično u ovom svijetu, otuda i važnost rezolucije Ujedinjenih naroda, kojom se priznaje genocid u Srebrenici i osuđuje njegovo poricanje”.
(Al Jazeera Balkans)
