Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je sultan Mehmet Fatih želio da šejh Ak Šemsudin bude pored njega u toku osvajanja Carigrada, pa je poslao svoga izaslanika po njega. Međutim, šejh Ak Šemsudin zabranio je da bilo ko ulazi u njegov šator, pa su tako stražari spriječili Fatihovog izaslanika da uđe u šejhov šator. Naljutilo je to sultana Fatiha, pa je lično otišao da pozove šejha. Ali, stražari su i njega zaustavili i objasnili mu da im je šejh naredio da spriječe svakoga ko pokuša ući u njegov šator. Tada je sultan Fatih uzeo nož i razrezao platno sa stražnje strane šatora da bi pogledao unutar šatora. Imao je šta i vidjeti. Šejh Ak Šemsudin klanjao je namaz i u tom trenutku bio je na sedždi na kojoj se dugo zadržao. Na glavi mu je bio turban, a sijede vlasi ispod turbana i sijeda brada padale su po zemlji. Činilo se da iz njih isijava posebna svjetlost. Nakon što se šejh podigao sa sedžde, sultan Fatih je vidio kako mu se suze slijevaju niz lice dok skrušeno upućuje dove Allahu, moleći ga za pobjedu i skoro osvajanje Carigrada. Sultan Fatih se smiren vratio na svoje komandno mjesto odakle je ubrzo vidio kako su njegovi hrabri mudžahidi, na određenim mjestima, probili zidine grada i napravili prolaze da bi Osmanlijska vojska pobjedonosno mogla ući u Carigrad. Presretan zbog tog prizora, rekao je: ”Koliko god se radujem osvajanju Carigrada, toliko se radujem prisustvu šejha Ak Šemsudina u mojoj vojsci.”
Znao je sultan Fatih da je tajna pobjede u istinskom pouzdanju u Allaha i da su, uz neustrašive mudžahide, suze šejha Ak Šemsudina, dok je skrušeno upućivao dovu Allahu, otvorile kapije drevnog Carigrada. Jer, Allah je obećao pomoći Svoje iskrene robove, a onaj na čijoj strani je Allah, ne može biti poražen.
