Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada su neki pesimisti rekli vođi libijskog otpora protiv italijanskog okupatora, Omeru Muhtaru: ”Omere, znaš li ti da Italijani posjeduju borbene avione koje ti ne posjeduješ, pa kako im se misliš suprostaviti?” Omer Muhtar je upitao: ”Da li italijanski avioni lete iznad Arša ili ispod njega?” Odgovorili su: ”Naravno, ispod Arša.” Tada im je Omer Muhtar rekao: ”Dok god je sa nama Onaj iznad Arša, ne može nas zaplašiti ništa ispod Arša.”
A prije pogubljenja, ovaj neustrašivi mudžahid je, komandantu okupatorske vojske, generalu Gracijaniju, koji je tražio od Omera da naredi svojim mudžahidima da se predaju, uputio svoje besmrtne riječi: ”Mi se ne predajemo, pobjeđujemo ili umiremo. I ovo nije kraj. Naprotiv, morat ćete se boriti protiv generacija koje će doći poslije nas. Što se mene tiče, ja ću nadživjeti svoga dželata.”
Ova neopisiva hrabrost, postojanost i dostojanstveno držanje u najtežim trenucima, svjedoče o izvanrednom islamskom ahlaku i odgoju, jer islam čini da onaj ko ga prihvati posjeduje potpunu smirenost i snagu vjere zbog koje je Bilal ibn Ebi Rebbah, radijallahu anhu, bio izložen nesnosnom mučenju od strane mušričkih vođa, koji su mu, dok je ležao na vrelom pijesku, stavili ogromni kamen na grudi, ali on nije mario za tim, već je ponavljao riječi: ”Ehadun, Ehad!” – ”Jedan je Allah!”, sve dok je jezikom mogao izgovarati, a kada bi izgubio snagu i ne bi mogao više jezikom govoriti, onda bi ispružio kažiprst i njime svjedočio i potvrđivao Allahovu jedinost.
To je vjerovanje čiji vlasnik zaista iskreno i duboko vjeruje da smo mi narod kojem je Allah dao ponos u islamu, i kad god napusti islam, bit će ponižen. Vjerovanje čiji nosilac vjeruje da sva slava, veličina i ponos pripadaju Allahu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima, i da se to ne može mjeriti materijalnom snagom.
Islam je izgradio ovaj veličanstveni karakter koji kaže: ”Ja sam slab i izmučen, ali ja posjedujem duhovnu i psihološku snagu koja me čini jakim i dragim Allahu, dok je onaj ko me muči potpuno bezvrijedno biće.”
To je vjera koja je Ebu Bekra, zbog javnog pozivanja i proklamovanja islama, uprkos mučenju, učinila boljim od vjernika iz faraonove porodice koji je skrivao svoje vjerovanje iz straha, a obojica su odabrani Allahovi robovi.
To je vjera koja iskrenom vjerniku daje snagu, ne dozvoljava mu da poklekne pred vojskama zablude i laži, potpuno ubjeđen da će laž biti poražena ma koliko se činila snažna i moćna, i da je važno ostati postojan dok borba između istine i laži ne dostigne onu kritičnu tačku, koju je šejh Muhamed el-Gazali, ovako opisao: ”Kada bitka između istine i laži bjesni sve dok ne dostigne svoj vrhunac, i svaka strana baci posljednje od onoga što ima da bi pobijedila, tada dolazi kritični čas u kojem laž dostiže vrhunac svoje moći, a istina dostiže vrhunac iskušenja. Postojanost u ovom odsutnom trenutku je prekretnica i tada počinje odlučujući ispit imana. Ako vjernik ostane postojan, tada će se sve okrenuti u njegovu korist, i u tom trenutku istina počinje svoj put prema gore, a laž počinje svoj put prema dolje, i potvrđuje se njezin očekivani kraj.”
Islam je vjera koja svojim iskrenim sljedbenicima ne dozvoljava da žive poniženi i potlačeni, niti da pristaju na robovski status i životarenje na nivou potreba tijela, i oni više vole časnu smrt od takvog života.
I pred naletom udruženih neprijateljskih vojski, oni neće reći kao što su rekli Benu Israelćani, Musau, alejhi selam: ”Idite ti i tvoj Bog, pa se borite!”, niti će, kada za petama ugledaju faraonske vojske, prestravljeno reći: “Samo što nas nisu stigli!” Već će reći: ”Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!” – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.” (El-Ahzab, 22.)
Vjernici znaju da je to ispit i provjera njihove iskrenosti, i ako ostanu nepokolebljivi i polože ispit, Allah će im podariti sigurnu pobjedu, sličnu onoj koju je davao iskrenim vjernicima kroz historiju. I oni čvrsto vjeruju Allahovom obećanju spomenutom u ajetu: ”I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Ali Imran, 139.)
