Piše: Edhem Šerkavi
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušalić
Godine 1922. Albert Einstein je bio na turneji po Japanu, i dok je sjedio u svojoj sobi, hotelski radnik došao mu je s pismom. Einstein nije pronašao sitnog novca u džepu kako bi radniku ostavio bakšiš, pa mu je na papiru napisao savjet, rekavši mu: “Uzmi ga, možda će jednog dana vrijediti više od ogromnog imetka.” Radnik je izašao iz sobe noseći sa sobom jednu od najvažnijih Einsteinovih teorija, a to je Einsteinova teorija o sreći koja glasi: ”Miran i skroman život donosi više sreće od stalne potrage za uspjehom u kombinaciji sa nemirom i brigom.” Ovo je bio Albertov savjet hotelskom radniku.
Godine 2017. obistinilo se Einsteinovo predviđanje. Parče papira, na kojem je napisao svoju teoriju sreće, prodato je na aukciji za nevjerovatnih 1,3 miliona dolara. Ovo nikako ne znači da je Einstein poznavao nevidljivo (gajb), jer on je, u tom pogledu, bio kao i svaki drugi čovjek, s tim što mu je Allah podario genijalni um.
No, i pored izvanredne inteligencije i pronicljivosti, neka Einsteinova predviđanja su se obistinila, a neka nisu. Nažalost, jedno od njegovih neuspješnih predviđanja je i ono o trajanju cionističke tvorevine Izrael. Naime, kada su mu ponudili da bude predsjednik Izraela, Einstein je odbio, rekavši: ”Ne prihvatam da budem predsjednik države koja neće živjeti više od 50 godina.” Među njegovim poznatim izjavama je i ova: “Ne znam koje će oružje čovječanstvo koristiti u trećem svjetskom ratu, ali četvrti svjetski rat će se sigurno voditi toljagama i kamenjem.”
Vraćajući se na einsteinovsku teoriju sreće, želim kazati da je to društvena teorija koja nije manje važna od teorije relativiteta i nekih drugih teorija o kojima je govorio Albert. Čovjek živi u onoj mjeri u kojoj uživa u životu i u onoj mjeri u kojoj on posjeduje stvari a ne one njega. Vjerujte mi, kuće su danas postale tajne, a ljudi su zaključani sanduci. Mnoga od prestižnih zanimanja koja danas gledamo, nisu ništa drugo nego ropstvo u elegantnoj odjeći, skupocjenim kostimima, odijelima i kravatama.
Ne postoji ništa teže od života ispunjenog nemirom. Sažalim se na ljude koji trče poput mačaka oko nogu menadžera i direktora. Sažalim se na vlasnike dionica koje tokom dana izjeda briga i nemir i koji gutaju tablete za kontrolu tlaka kao što dijete, boreći se sa vremenom, žuri da proguta i pojede sve bombone u kesici prije nego ga majka uhvati i spriječi u tome.
Prije pedeset godina smrt od srčanog udara bila je rijetka, poput deva na Sjevernom polu i foka u arapskoj pustinji Rub'al Khali. A danas, nema dana da se ljudi ne ruše kao planine od srčanog udara. Naš život je postao ubrzan, nagrizaju ga briga i tuga poput miša koji nema drugog posla osim da uništava i pravi štetu. Blago onome ko posjeduje život, a ne život njega, i onom ko živi jednostavnim životom daleko od lažnog dunjalučkog blještavila, kome ne smeta što ga ljudi ne poznaju sve dok je kod Allaha poznat.
