Ekonomistica Svetlana Cenić, novoimenovana predsjednica Nadzornog odbora BH Telecoma, gostujući jučer na televiziji N1 ponovo je govorila o svom svjedočenju u Hagu na suđenju Momčilu Krajišniku.
– Svjedočenje je bilo 2006. godine krajem marta. Mogu vam dostaviti prepisku sa urednikom portala koji je to objavio. Umorila sam se više, zato što ljudi neće da pročitaju dokument. Da, gospodin je slagao i strahovito slagao. Nisam ni znala šta je objavio, ne pratim ni taj portal. Da odgovorim odmah na to pitanje. Nikad u svom životu nisam izgovorila rečenicu da to nije bio logor. Ja sam tamo, u Prijedoru i okolini, bila kad je raspušten kao logor. Ja sam opisala kako je to tužno i prestrašno izgledalo. Nikada nisam negirala postojanje logora. S obzirom na to da je čitav linč pokrenut i da je ovo maltretiranje, sad ću ponovo da pišem Haškom tribunalu – navela je Cenić.
Uz napomenu da joj je urednik Agencije Sense “napravio pakao od života”, Cenić je također kazala i da je odbila da bude zaštićeni svjedok jer nije “funjara kao mnoge koje znam, da sam zaštitila svoj identitet”. Kada govori o uredniku portala, Cenić pri tome misli na dugogodišnjeg uglednog novinara Mirka Klarina.
Za one koji možda ne znaju, Agencija Sense je jedina novinska agencija koja svakodnevno prati Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) od samog početka njegovog rada. Ova agencija je dala ogroman, nemjerljiv doprinos u informiranju javnosti o dešavanjima na suđenjima u Hagu i općenito ogroman doprinos o izvještavanju o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije. Mirko Klarin tada, u devedesetim godinama prošlog vijeka, bio je novinar Borbe. Bio je jedan od onih koji su snažno zagovarali osnivanje suda za procesuiranje ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije. O potrebi osnivanja suda pisao je još početkom ‘90-ih.
Dakle, u vezi s navodima Svetlane Cenić da su joj Sense i Mirko Klarin napravili “pakao od života”, Sense je odgovorio još u martu 2014. godine. Odgovor Agencije Sense prenosimo u cijelosti:
– Odgovor gospođi Svetlani Cenić i ispravka našeg izvještaja iz marta 2006. godine o njenom svjedočenju na suđenju Momčilu Krajišniku.
U poruci upućenoj našoj redakciji krajem februara ove godine, gospođa Svetlana Cenić zamjera da smo u izvještaju pod naslovom NA “MOZGANJE” KOD KARADŽIĆA, objavljenom 31. marta 2006. godine, “tendenciozno i netačno” prenijeli njen iskaz kao svjedoka odbrane Momčila Krajišnika.
Kao objašnjenje zašto nam na to skreće pažnju tek sada, čak osam godina nakon objavljivanja izveštaja koji smatra “tendencioznim i netačnim”, gospođa Cenić navodi da je naš članak iskorišten za “hajku” koja se odražava na njeno i zdravlje njene porodice. Recimo odmah da sa navodnom “hajkom” nemamo ništa i da ne snosimo odgovornost za to kako ko čita, ili koristi, naše izvještaje.
Gospođa Cenić, izgleda, ne dijeli to mišljenje pa ovako zaključuje svoju poruku: “Zahtijevam da objavite ispravku, da objavite tačno ono što sam rekla, inače ću podnijeti tužbu nadležnom sudu, a onda i potražiti zaštitu mojih ljudskih prava”.
Uz ovu poruku, gospođa Cenić je poslala i dio transkripta njenog iskaza od 30. marta 2006. godine za koji, očito, smatra da dokazuje njene tvrdnje. Pažljivim čitanjem transkripta i poređenjem sa objavljenim izvještajem, ustanovili smo da je naš novinar vjerno prenio suštinu dvodnevnog svjedočenja gospođe Cenić, te odbacujemo njene optužbe za “tendenciozno i netačno” izvještavanje.
Odbacujemo, također, i tvrdnju gospođe Cenić da u izvještaju nema “vremenske odrednice” o njenoj posjeti Trnopolju, “tom mjestu stradanja”, kako ga danas opisuje. U izvještaju se, naime, navode riječi sudije Orija/Orie koji Krajišnikovom braniocu zamjera da presuđene činjenice o Trnopolju pokušava da ospori iskazom svjedokinje, dakle gospođe Cenić, koja je u logoru “boravila nekoliko sati, neposredno pred njegovo zatvaranje u septembru 1992”. Gospođa Cenić sada kaže da je to bilo u oktobru, ali na stranici 22.205 transkripta od 30.3.2006. godine (koju nam, istina, nije poslala) izričito stoji da je u Trnopolju bila “te jeseni, znači početak jeseni, septembar”.
A što se “mjesta stradanja” tiče, najbliže toj kvalifikaciji Trnopolja što smo pronašli u transkriptu jeste da je gospođa Cenić stanje u logoru opisala kao “neuvjetno”.
Ako u našem izveštaju ipak ima nešto što bi se moglo opisati kao propust, onda je to činjenica da u paragrafu u kojem se logor opisuje kao “sabirni centar”, nismo naglasili da je tako glasilo “objašnjenje” koje je gospođa Cenić dobila u Trnopolju. Taj paragraf bi, ispravno, trebalo da glasi ovako:
“Svedokinja je rekla da joj je objašnjeno da Trnopolje nije logor nego ‘sabirni centar’, u kojem se okupljalo uglavnom muslimansko stanovništvo koje će biti transferisano gdje ko hoće. Ponovila je da je ulaz i izlaz u ‘sabirni centar’ bio slobodan i da je ona vidjela ljude koji su odlazili svojim kućama da pokupe stvari koje su zaboravili i vraćali se u Trnopolje.”
Izvinjavajući se gospođi Cenić zbog tog propusta, moramo ipak da istaknemo da nam ništa u njenom iskazu nije ukazivalo da to “objašnjenje” ne odgovara stvarnosti koju je zatekla u Trnopolju. Naprotiv, u odgovoru na pitanja branioca je rekla da joj se “nije činilo da su ljudi u Trnopolje bili zatvarani protiv njihove volje”, zatim da je lično vidjela kako su “u civilno obučene žene i muškarci ulazili i izlazili” kao i da “dolaze na biciklima”, tako da “nije stekla utisak da su zatvorenici…”. Istina, dodala je da joj je sve to djelovalo “čudno”, ali ne toliko čudno da bi po povratku na Pale nadređene izvijestila o tome šta je vidjela.
Cijenimo to što je gospođa Cenić, barem kako se danas čini, u međuvremenu prihvatila tribunalove presuđene činjenice o Trnopolju, činjenice koje je pomoću nje pokušao da ospori branilac Momčila Krajišnika. No, ne smatramo se odgovornim zbog toga što u martu 2006. nismo predvidjeli kakav bi izvještaj o njenom svjedočenju u odbranu Krajišnika odgovarao gospođi Cenić u martu 2014. To, ipak, prevazilazi naše sposobnosti – navodi se u odgovori Agencije Sense Svetlani Cenić.
