Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Mladi slikar naslikao je sliku za koju je pomislio da je najljepša. Želio je njome izazvati prolaznike, pa je sliku stavio na javno mjesto i iznad nje napisao: ”Onaj ko vidi i najmanju grešku neka iznad tog mjesta stavi crveni znak.”
Vratio se u večernjim satima na mjesto gdje je ostavio sliku i imao je šta i vidjeti. Slika je bila prekrivena crvenim simbolima u tolikoj mjeri da je njen izvorni izgled potpuno uništen.
Otišao je do svog učitelja i odlučio je napustiti slikarstvo zbog srama i poniženja koje je doživio.
Učitelj mu je rekao da će on promijeniti samo riječi ili rečenicu upozorenja, a ne sliku. Naslikao je istu sliku i stavio je na isto mjesto, ali je sada ispod slike ostavio boje i kist, i napisao: ”Ko vidi grešku na ovoj slici neka uzme kist i boje i neka ispravi grešku.”
Niko se nije ni približio slici do večeri. Ostavio ju je tako nekoliko dana, međutim, niko nije prilazio slici. Učitelj je to iskoristio, pa je svom učeniku rekao: ”Zapamti dobro, mnogo je ljudi koji vide greške u svemu, ali su rijetki oni koji su spremni da ispravljaju greške.”
