Moj otac nije Terorist mi smo kršćani, kaže Joakim Hastud, sin ubijenog norveškog državljanina u Preševu Knuta Stanojevskog Tesnes. Otkako je napao policajca slučaj je izazivao veliku pažnju u makedonsko javnosti, jer je supruga ubijenog Natalija iz kumanovskog sela Tabanovce. Knutov sin iz prvog braka koji živi u Norveškoj otkriva detalje iz njihovog života i tvrdi da njegov otac nema nikakve veze sa vehabijskim pokretom. Njemu još nije jasno šta se desilo tog jutra kad mu je otac upucan, ali otkriva da su kontaktirali pola sata prije događaja i da je djelovao raspoloženo. Joakim kaže da ne zna motive i da li se njegov otac lično poznavao s policajcem, ali sumnja da je Knut prvi bio napadnut i da se branio. „ Natalija je kontaktirala moju porodicu u Norveškoj i saopćila nam vijest, a oni su javili mojoj mami, koja je meni prenijela da mi je otac mrtav. Bio sam šokiran i nisam mogao vjerovati. Zato sam sjeo i napisao mu ‘Tata jesi li tu, odgovori mi volim te’ . Iako sam znao da je mrtav nadao sam se da će odgovoriti, ali to se nije desilo”, priča Joakim. Kada je procitao vijesti uznemirio se Jer su srpski mediji javili da mu je otac vehabija. „ Bio sam uznemiren, oni ga osuđuju radi izgleda, a to nije u redu. On nije bio terorist ni vehabija, mi smo rođeni kršćani”, kaže Joakim i dodaje da fotografije koje kruže medijima gdje se vide crni nokti na prstima njegovog oca pogrešno su protumačene. „ Crne duge nokte je uradio samo jedan dan, to je bilo u šali, htio je da se šali i bude unikatan. Sumnjam da ima nešto više u tom incidentu. Možda je prvo bio napadnut ili su posumnjali da je vehabija”.
Joakim nije znao reći koliko su dugo Knut i Natalija bili u braku, ali potvrđuje da je dvije godine živio na relaciji Makedonija-Srbija. Izdržavao se od socijalne pomoći koju je dobivao iz Norveške. Teško je mogao tamo naći posao. Nekoliko dana nakon ubistva njegovog oca Joakim je kontaktirao sa Natalijom. „ Bila je tužna i nije mogla vjerovati šta se desilo, samo je ponavljala ‘izgubila sam svog anđela’. Mislim da moj otac nije znao tog policajca, jer on nije tamo poznavao nikoga i često je bio usamljen”, kaže Joakim. Po njemu, najbolji prijatelj mu je bila mačka, koju su čuvali u domu gdje je živio sa Natalijom. „ Volio je životinje i ljude, bio je humanist. Najbolji prijatelj mu je bila mačka. Nekoliko dana prije ubistva mačka je pobjegla od kuće i bio je tužan. Nedostajala mu je, a samo sat prije ubistva mačka se vratila i bio je sretan zbog toga. Na svom Facebook profilu je napisao ‘mačka se vratila ne možete zamislit koliko sam sretan’. Prema Joakimovoj priči za Telegraf.mk, njihov zadnji kontakt je bio za novu godinu, Knut mu je poslao poruku „ sretna ti nova godina sine, nedostaješ mi”.
Često su se dopisivali na socijalnim mrežama
