Šest arapskih država prekinulo je diplomatske odnose sa Katarom, granica sa Saudijskom Arabijom je zatvorena, 85% ukupnog uvoza u Katar je prekinuto jer je dolazilo iz tih zemalja. Kao da počinje potpuna diplomatsko-ekonomska blokada ove zemlje. To više nije samo medijsko „blaćenje” ove zemlje. Sve izgleda kao unaprijed smišljen plan za rušenje vlasti u Kataru.
Ubrzo nakon što su mediji kontrolirani od strane Emirata i Saudijske Arabije osuli paljbu na Katar nakon hakiranja (za sad se ne zna ko je odgovran za hakiranje) katarske novinske agencije i postavljanja lažnih izjava u kojima katarski emir napada Saudijsku Arabiju, ova zemlja se našla u velikom glibu.
Tvrdnje medija pod kontrolom Emirata i Saudijske Arabije su histerično napuhane: Katar financira sve teroriste; Kataru se ne može dopustiti da „sabotira regiju”; Katar mora odabrati stranu protiv Irana. I, konačno, katarskog emira su podsjetili na sudbinu Muhammeda Mursija. Ova prijetnja za rušenje šefa države koja je članica GCC-a (Zaljevskog vijeća za saradnju) nije došla anonimno. Došla je od čovjeka čiji je posao da predstavlja saudijske interese u SAD-u, Salmana al-Ansarija, predsjednika Saudijsko-američkog komiteta za javne odnose, koji je na svom Twitter profilu napisao: „Za emira Katara, s obzirom na vašu usklađenost s ekstremističkom vladom u Iranu i vaše nepoštovanje prema čuvaru dva harema (saudijskom kralju), želio bih vas podsjetiti da je Muhammed Mursi učinio isto, a zatim je srušen i uhapšen.” To je sada udarna vijest u saudijskim medijima.
Kada to kažete savezniku koji je poslao svoje specijalne trupe da brani granicu vaše zemlje, što Egipat nije učinio, to je vrlo zanimljivo i zvuči nevjerovatno. Kao što je zanimljivo optužiti Katar da je proiranski isti dan kada ova država izručuje Saudijskoj Arabiji saudijskog političkog disidenta optuženog za saradnju sa Iranom. Zanimljivo je, također, i što se sve to dešava nakon što je kralj Salman posjetio Katar i plesao sa emirom. No, možda saudijski kralj više nije svjestan što njegov 31-godišnji sin radi u njegovo ime.
Još jedna čudna koincidencija je da je svemu ovome prethodilo 14 različitih novinskih članaka objavljenih u američkoj štampi, a u kojima se upozorava da je Katar opasnost za stabilnost u regiji. To je, opet, samo po sebi zagonetno, jer gotovo cijelu godinu prije toga niko se u američkim medijima nije potrudio da napiše makar jedan članak o Kataru.
Dakle, jasno je da se događa smišljen napad. Ono što je manje jasno je zašto se događa, i zašto sada?
Postoji nekoliko mogućih motiva za pokretanje ovakvog jednog napada, a tri su ključna:
Prvi motiv: Konačno pokopavanje arapskog proljeća
Princ Mohammed bin Salman, drugi u redu nasljednik saudijske krune i princ Mohammed bin Zayed, krunski princ Abu Dhabija, u Trumpu su vidjeli priliku da završe posao koji je počeo u junu 2013. godine kada je izvršen vojni udar na egipatskog predsjednika Mursija, jer kontrarevolucija protiv slobodno izabranih vlada i volje arapskih naroda da se oslobode diktatura, ne ide dobro. Egipat ni nakon milijardi dolara koje su Emirati i Saudijska Arabija potrošili na Sisijevu vlast, nije stabilan. Tri različite vlade bore se za vlast u Libiji. Halifa Hafter, libijski saveznik Egipta i Emirata, ne žuri da pokrene marš na Tripoli. Husiji još uvijek kontroliraju glavni grad Jemena. A ni savez između Ibn Salmana, Ibn Zayeda i Sisija nije stabilan. Ti ljudi se lahko mogu opet okrenuti jedan protiv drugog, kao što su učinili kada je u Egiptu buknulo nezadovoljstvo sljedbenika naseritske ideologije (arapski nacional-socijalizam Gamala Abdu Nasera) zbog predaje nenaseljenih ostrva (Tiran i Sanafir) Rijadu. Također, Ibn Zayed i Ibn Salman podupire suparničke grupe u Jemenu, koje se bore da uspostave kontrolu nad Adenom.
Međutim, ovaj savez je dovoljno stabilan da se tri čovjeka ujedine u zajedničkoj misiji slamanja svake arapske zemlje koja leti izvan njihovog jata.
Drugi motiv: Osiguravanje vlastitog opstanka na vlasti
Drugi motiv je veoma lične prirode. Napadom na Katar, ovaj arapski trojac ne samo da će ušutkati protivljenje iz vana, nego i unutrašnju opoziciju. U Ibn Salmanovom slučaju, ušutkati opoziciju u kraljevskoj kući je ključni korak koji mora napraviti prije nego što ukloni svog starijeg rođaka, Mohammeda bin Nayefa, sa pozicije prvog prijestolonasljednika.
Prikačivši se tako čvrsto za Trumpov vagon Ibn Selman i Ibn Zayed misle da su sebi obezbjedili policu osiguranja. To, međutim, zavisi od toga hoće li Trump završiti puni mandat na mjestu predsjednika. No, to nije tako izvjesno. Mnogi u Washingtonu s nestrpljenjem čekaju svjedočenje bivšeg direktora FBI-a Jamesa Comeyja na Odboru za obavještajna pitanja u Senatu sljedeće sedmice, kao što mnogi čekaju da vide koliko dugo će ambiciozni republikanci poput senatora Paula Ryana ostati lojalni.
Turska je, također, još uvijek tu kao suparnik regionalnim centrima moći, iako je nekoliko sati 15. jula prošle godine izgledalo kao da će nestati. Isti oni mediji, kontrolirani od strane Saudijske Arabije ili Emirata, koji trenutno vode ciljanu kampanju protiv Katara, prošle godine kada je izgledalo da će Erdogan bio oboren vojnim pučem, zadovoljno su “pjevušili” vijesti o tome.
Dakle, bilo bi logično pretpostaviti da ih sada motivira želja da sruše vlast katarskog emira, jer on je čovjek koji financira narodne revolucije protiv kojih se Saudijci i Emiraćani nisu prestali boriti.
Treći motiv: Brisanje Katara sa mape postojanja kao nezavisne države
Treći motiv za napad na Katar ide dalje od toga. Oni bi ustvari najradije da Katar nestane kao nezavisna država. U vijeku u kojem živimo to zvuči, i jest, poremećeno. Jer, Katar je sjedište vrlo važne isturene baze američke Centralne komande. To bi, s druge strane, moglo objasniti zašto UAE vodi tešku kampanju u Washingtonu da se američka baza preseli iz Katara.
Ali, razmišljanja koja stoje iza ove kampanje možda i nemaju mnogo veze s događanjima u ovom vijeku. Niz twitova visoko pozicioniranih zvaničnika u Rijadu, kopaju po događajima starim više od 100 godina, vezano za ulogu Britanaca u odabiru porodice Al-Thani za vladare ovog dijela Arapskog poluostrva. Bez imalo ironije, oni trenutne probleme Katara pripisuju sporazumu Mohammeda al-Thanija s Britancima 1868. godine, koji je utro put ovoj dinastiji da nametne svoju političku vlast nad drugim plemenima. Saudijski list Al Eqtisadiah objavio je poruku na Twitteru da je tradicija prijenosa vlasti u Kataru sa oca na omiljenog, a ne najstarijeg, sina, izlaže Katar opasnosti od podjela.
Autor: David Hearst
Pripremio: Abdullah Nasup
Izvor: Middle East Eye
