Hatib: Nezim Halilović Muderris
Tema današnje hutbe je Naš ponos i dostojanstvo.
Na zadatu temu govorimo u danima u kojima muslimani bezrazložno poginju svoje glave pred onima koji prelaze svaku mjeru i uništavaju jednu po jednu muslimansku zemlju, a muslimanske žrtve više niko i ne bilježi, niti pominje.
Allah, azze ve dželle, nam u 139. ajetu Sure Alu Imran zabranjuje da gubimo odlučnost i da se žalostimo:
I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici!
U citiranom ajetu Allah, azze ve dželle, obećava, a On ispunjava Svoja obećanja da će mu'mini uistinu pobijediti na ovom i budućem svijetu.
Allahu, dželle še'nuhu, pripada sva veličina, kao što stoji u prvom dijelu 10. ajeta Sure Fatir:
Ako neko želi veličinu, pa u Allaha je sva veličina…
Islam odbija slabost i poniženje svojih pripadnika i u isto vrijeme traži od njih izgradnju dostojanstva i samopoštovanja.
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u drugom dijelu 8. ajeta Sure El-Munafikun:
…A snaga je samo u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.
Dobronamjeran insan se pita kuda vodi ova otvorena borba protiv muslimana, čemu toliki strahovi i mržnje i zašto se ulažu tolika materijalna dobra da bi od Allahova, subhanehu ve te'ala, puta odvraćali? Odgovare na ova pitanja nalazimo u 36. ajetu Sure El-Enfal:
Uistinu kafiri troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će, zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti…
Koliko neprijatelji islama ulažu u odvraćanju od Allahove, subhanehu ve te'ala, vjere i koliko se trude da utrnu Njegovo svjetlo!? Koliko je samo elektronskih i printanih medija u jednom safu, protiv islama i muslimana? Koliko je dušmana bilo i koliko ih ima u borbi protiv nas Bošnjaka, a neki od nas se uprkos tome još uvijek imamo potrebe dodvoravati, izvinjavati i pravdati!
Neću da mojom domovinom Bosnom i Hercegovinom mi Bošnjaci hodamo pogetih glava i neću da se dušmanima izvinjavamo i slušamo njihove isprazne priče o multikulturi i toleranciji, dok nas kontinuirano ubijaju i uništavaju, a mi Bošnjaci stoljećima živimo u miru i toleranciji i to nas opet nije amnestiralo od stravičnih genocida i zločina koje su dušmani činili nad nama. Nakon ubistva i spaljivanja bratunačkih dječaka, braće Hajrudina i Nurdina Omić, koji su kada su ubijeni rukama srpskih zločinaca imali samo devet i jedanaest godina, a prije dvije godine su im u jednom tabutu ukopane u kabur samo tri kosti, nema nam pravo niko govoriti o civlizaciji i moralu. Ko od hrvatskih počinioca monstruoznog ubistva sedmomjesečnog dječaka šehida Harisa Pilava, iz sela Lapsunj, Prozor ima pravo da kaže bilo šta i da govori o moralu?
Neću da slušam i čitam laži korumpiranih medija i političara! Neću da pratim oslobađajuće presude zločincima i kriminalcima od strane takozvanih sudija! I neću da se osjećam u svojoj domovini kao manjina i bez prava glasa!
Hoću da kada se moje vođe pojave svi drugi zašute, a kada nešto kažu, da se toga i drže! Hoću da me predstavljaju oni koji se boje Allaha, jer sam tada siguran da će i kada su uslovno rečeno „sami“ štititi moje interese i interese moga naroda! Hoću da prednost u zapošljavanju imaju oni kod kojih u kući niko ne radi, a da se ne zapošljava po rodbinskim i tazbinskim linijama! Hoću da me u diplomatiji predstavljaju oni koji imaju poštovanje prema mome izmasakriranom narodu! Hoću da vlasnici firmi ne zloupotrebljavaju socijalnu krizu i radnicima umjesto plata daju sadaku! Hoću da moja braća iz islamskog svijeta ulažu novac u moju domovinu i da dobit pošteno dijele sa radnicima, a ne da ekstra profit nose izvan moje domovine, a radnicima daju mrvice! Hoću da su nam čiste avlije, ulice i naselja! Hoću da Bošnjaci ne premeću po kontejnerima u potrazi za koricom hljeba! Hoću da uzor Bošnjakinjama budu njihove čestite majke i nene! Hoću da naša djeca budu prvaci na svjetskim takmičenjima i da prednjače u svakom hajru! Hoću da u mojoj domovini nema nemorala i golotinje! Hoću da moj džemat bude bez birtija, sportskih kladionica, trgovačkih radnji sa alkoholom i hoću da se volimo i pomažemo kao istinska braća! Hoću da se mojom domovinom korača skrušeno i sa velikim poštovanjem, posebno zbog onih koji su je krajem prošloga stoljeća natopili svojom krvlju braneći civilizacijske vrijednosti kada nam je tako-zvani civilizacijski svijet vezao ruke i prepustio nas dželatima!
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim:
Prenosi Sevban, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah mi je sastavio Zemlju, pa sam vidio njen Istok i Zapad i moj ummet će doći dotle, dokle sam vidio. Date su mi dvije riznice: bijela i crvena. Molio sam svoga Gospodara da ne uništi moj ummet glađu i da moj ummet ne uništi sa neprijateljem koji će ih poniziti. Gospodar mi je rekao: „O Muhammede, Ja sam dao odredbu i ona se ne može promijeniti. Odredio sam da tvoj ummet neće biti uništen glađu i da ga neću uništiti sa neprijateljem, pa makar se oni udružili sa raznih strana svijeta, sve dok jedni druge ne budu uništavali i zlo činili.“ (Muslim)
Obećanje Gospodara svjetova je istinito i ono se nikada ne može dovesti u pitanje.
Muslimani su dužni da u svakoj životnoj situaciji čuvaju svoje dostojanstvo, da ne dovode u pitanje svoj ponos i da ne dozvole sebi i drugim muslimanima i najmanje poniženje.
Zato, uzdignimo naše glave, budimo časni, ponosni i moralni i stalno se trudimo da pružimo maksimum svoga napora na putu uzdizanja Allahove, subhanehu ve te'ala, Riječi i čuvajmo našu i čast drugih mu'mina, ali i čast svih ljudi!
Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nas učvrsti na putu islama! Da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi, Kašmiru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti! Da se smiluje našim roditeljima i dobrim precima, koji su na nas prenije svjetlo Dina! Da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
