Hatib: Nezim Halilović Muderris
Tema današnje hutbe je O vi koji vjerujete, brinite se o sebi! Govorim na zadatu temu u vremenu potpune krize morala, u kojem se zlo želi nametnuti kao pozitivna vrijednost, dok se dobro po svaku cijenu nastoji devalvirati i dovesti u pitanje. U takvom vremenu se nosioci zla udružuju, pa se dobri ljudi žele prikazati kao nazadni i štetni za društvo, pa čak i opasnost po njega.
Podsjećam na početku ove hutbe sebe i vas na 214. ajet Sure El-Bekare:
Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik i oni koji su snjim vjerovali, povikali: „Kada će već jednom Allahova pomoć!?“ Eto Allahova pomoć je zaista blizu!
Iskušenjima u neimaštini i bolestima su bili izloženi narodi prije nas, do te mjere da su i poslanici koji su im slati govorili: „Kada će već jednom Allahova pomoć“, pa kako da i mi ne budemo iskušani.? Kroz iskušenja se braćo i sestre svi mi hvala Allahu osnažimo i budemo spremniji na žrtvu na Allahovom, azze ve dželle, putu?!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči u hadisu koji bilježi imam Muslim:
Prenosi Ebu Umejje Eš-Ša'bani: „Došao sam kod Sa'lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: „Kako razumiješ ovaj ajet?“ Upita: „Koji ajet?“ Rekoh: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!“ Reče: „Dobro si pitao! Pitao sam za njega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Naređujte dobro i zabranjujte zlo, pa kada vidiš pokornog škrticu, strast koja se slijedi, dunjaluk koji mami i kada se svako bude divio svome mišljenju, onda se ti pazi i ostavi masu! Poslije vas su dani strpljivosti, u kojima je strpljivost kao držanje žeravice! Onaj ko bude činio dobro u to vrijeme imaće nagradu pedeset ljudi koji rade (sada) kao oni.“ (Muslim)
Cjelokupan život vjernika je u znaku dobra i šta god ga zadesi, brišu mu se grijesi i pišu sevabi, što potvrđuje hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Muslim:
Prenosi Suhejb, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čudan li je primjer mu'mina: što god ga zadesi, njemu je dobro i to je svojstveno samo mu'minu. Ako doživi radost on zahvali Allahu i to bude dobro po njega, a ako ga zadesi nešto loše, strpi se i opet bude dobro po njega.” (Muslim)
Braćo i sestre zapamtimo lijepu priču o jednom od ashaba koji je mnogo volio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je i njega volio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem!
Abdu-l-Uzza je bio jetim, bez oba roditelja, o kojem se brinuo njegov bogati amidža. Kada je Abdu-l-Uzza imao 16 godina ashabi koji su činili hidžru iz Meke u Medinu prolazili su preko njegovog imanjaa, pa ih je on zamolio da mu prouče nešto iz Kur’ana. Kada su mu proučili njegovo srce se smekšalo i odmah je primio islam, ali zbog svoje mladosti i stanja u kojem se nalazio nije smio da ga javno ispoljava. Tako je svoju vjeru krio tri godine, a kada ga je strpljenje izdalo rekao je svome amidži: “Amidža moj, okasnio sam za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Ne mogu više trpjeti želju susreta sa njim i odvojenost od njega. Dajem ti do znanja da „Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik!“ Ja inša-Allah činim hidžru njemu, a bio bih najsretniji kada bi i ti pošao sa mnom!” Amidža se dreknu: “Ako ne napustiš islam, oduzeću ti sav imetak!” Abdu-l-Uzza reče: “Radi šta hoćeš, ali ja ničem drugom ne mogu dati prednost nad Allahom, azze ve dželle, i Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem!”
Amidža povika: “Ako budeš ustrajan u tome što radiš, oduzeću ti čak i odjeću koja je na tebi!” Skoči i pocijepa odjeću u kojoj je bio. Abdu-l-Uzza pogleda u svoje polugolo tijelo, sage se i uze dvije vunene ponjave kojima se ogrnu i krenu put Medine. Kada je došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on ga upita: “Ko si ti?” Odgovori: “Ja sam Abdu-l-Uzza.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “A zašto si tako obučen?” Abdu-l-Uzza reče: “Amidža mi je pocijepao odjeću, jer sam tebe izabrao Allahov Poslaniče. Bio sam strpljiv tri godine, kako bih ti došao čvrst u pokornosti Allahu.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Nisi ti više Abdu-l-Uzza! Od danas si Abdullah Zu-l-Bedžadejn (Allahov rob sa dvije ponjave)!“
Abdullah Zu-l-Bedžadejn, radijallahu anhu, je ostao uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naredne četiri godine. Preselio je u svojoj dvadeset i trećoj godini života, prilikom pohoda na Tebuk.
Događaj njegovog preseljenja prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu: ”Spavao sam u hladnoj i tamnoj noći, kada me probudilo kopanje zemlje. Začudio sam se ko može kopati po ovakvoj tmini i hladnoći. Pogledah u mjesto gdje je legao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga ne viđoh. Pogledah u mjesto Ebu Bekra Es-Siddika, pa ni njega ne nađoh. I pogledah u mjesto Omera ibn El-Hattaba, pa ni njega ne viđoh. Izađoh iz šatora i ugledah Ebu Bekra Es-Siddika i Omera ibn El-Hattaba kako drže svjetiljku, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kopa zemlju. Priđoh i upitah: “Šta to radiš Allahov Poslaniče?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podiže glavu, a niz obraze su mu lile suze, pa mi reče: “Umro je tvoj brat Zu-l-Bedžadejn.” Okrenuh se prema Ebu Bekru i Omeru i rekoh im: “Zar dopuštate Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da kopa, a vi stojite?” Reče Ebu Bekr: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam ne da da mi kopamo. Hoće on sam da iskopa kabur.” Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskopao kabur pružio je ruke prema Ebu Bekru i Omeru govoreći im: “Prinesite mi vašeg brata!” Pa su mu Ebu Bekr i Omer dodali tijelo Zu-l-Bedžadejna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Pažljivo sa vašim bratom, pažljivo sa vašim bratom! Zaista je on volio Allaha i Njegova Poslanika!” Zatim ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio ispred sebe, a suze su mu padale po njegovim ćefinima. Pa ga je stavio u kabur i podigao ruke prema nebu, govoreći: اللَّهُمَّ إِنِّي أَمْسَيْتُ عَنْهُ رَاضِيا ً فَأرْضِ عَنْهُ “Gospodaru moj, ja svjedočim da sam zanoćio zadovoljan Zu-l-Bedžadejnom, pa budi i Ti njime zadovoljan!”
Braćo i sestre, izvucimo pouku iz ovog prelijepog primjera! Učinimo iskrenu tevbu! Čuvajmo prava drugih ljudi! Ispunjavajmo sve naše obaveze prema Allahu, dželle še'nuhu, i Njegovim stvorenjima! Posebno čuvajmo namaze, jer je on stub našeg Dina i naša stalna veza sa Allahom, subhanehu ve te'ala!
Gospodaru, pomozi svoj našoj ugroženoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi i Libiji! Učvrsti nas na Tvome putu! Sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti! Pomozi nam da sačuvamo cjelovitost naše Domovine! Zločince kazni još na dunjaluku i učini ih ibretom za one koji pameti imaju! Sačuvaj nas spletki naših neprijatelja, sve njihove spletke vrati na njih i zabavi ih same sobom! Očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora! Oprosti našim roditeljima i dobrim precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
