Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je mnogo bitaka u toku svoje poslaničke misije protiv idolopoklonika Mekke i ostalih nevjernika koji su na sve načine pokušavali utrnuti svjetlo islama. Kur'an govori o tim bitkama i događajima u mnogim surama, ali ni jedna sura nije nazvana ni po jednoj bici osim sure El-Ahzab, koja je nazvana po Bici na Hendeku ili Ahzabu. Po čemu se to odlikuje Bitka na Hendeku i koja je tajna da sura El-Ahzab dobije naziv po ovoj bici?
Prije svega, ovu bitku karakterizirala je isključivo odbrambena borba muslimana, u kojoj su se muslimani zabarikadirali u Medini koju su napale nevjerničke savezničke snage sačinjene od mušričke vojske iz arapskih plemena Kurejš i Gatafan, te Jevreja izvan Medine, ali i onih unutar grada nakon što su prekršili sporazum i izdali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimane.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi maksimalno su se pripremili za opsadu i, na prijedlog Selmana el-Farisija, radijallahu anhu, iznenadili su neprijateljske vojske rovom ili hendekom koji su iskopali oko Medine.
Kopanje hendeka trajalo je oko mjesec dana i to je iscrpilo ashabe do te mjere da su se neki od njih žalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na nepodnošljivu glad, pa je on otkrio svoj stomak i pokazao im dva kamena koja je vezao oko stomaka kako bi lakše podnosio teškoću gladi, i time im na vlastitom primjeru pokazao šta znači biti uzoran vođa koji proživljava sve patnje, iskušenja i poteškoće sa svojim narodom, odnosno sa svojom vojskom.
Opsada Gaze danas kao opsada Medine jučer
Zašto uopće govor o ovoj bici? Govorimo o Bici na Hendeku zato što je ta bitka bitna za razumijevanje cionističke agresije na Gazu, jer u mnogim svojim segmentima sliči današnjoj opsadi Gaze od strane cionističkog agresora i njegovih saveznika.
Naime, iako ove dvije bitke i opsade dijele vijekovi, zajedničko im je, prije svega, to što se u oba slučaja radi o nepravednoj i brutalnoj opsadi koja je dugo trajala (naravno, današnja opsada Gaze mnogo duže), i što su neprijateljske vojske izvršile opsadu i napad sa svih strana, kao što se navodi u ajetu: ”Kad su vam došle (vojske) i odozgo i odozdo, i kad su oči vaše bile uprte jedino u neprijatelja, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali – tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti goré uznemireni.” (El-Ahzab, 10-11.)
Gaza je također napadnuta sa svih strana, s kopna, s mora i iz vazduha, samo umjesto hendeka i rovova, s kojima su ashabi dočekali saveznike, mudžahidi Gaze su protiv cionističkog okupatora i njegovih saveznika pripremili tunele koje su godinama kopali trpeći glad, žeđ i sve druge poteškoće.
Drugo, Bitka na Hendeku je ideja i djelo Jevreja isto kao i opsada Gaze, jer su Jevreji huškali arapska plemena i razne skupine protiv muslimana želeći u potpunosti uništiti islam i muslimane u Medini. Oni su u to vrijeme pokrenuli najveću huškačku kampanju počevši od plemena Kurejš u Mekki, a zatim su obilazili druga arapska plemena dok nisu formirali veliku koalicionu vojsku koja je napala Medinu.
Treće, obje bitke i opsade otkrile su prirodu i karakter ljudi. Naime, tokom bitke na Hendeku, granice Medine bile su za ashabe poput zidova zamke za lovinu, ali usred ovih uskovitlanih talasa, u Medini su bili ljudi, istinski vjernici, koji su sve dunjalučke brige bacili pod noge. Okupili su se oko voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez ičega u svojim srcima osim čvrste odluke da nastave borbu s njim i da bodre jedni druge na strpljivost i ustrajnost, pobjeđujući propagandu neodlučnih i šireći nadu u dušama muslimana, kao da su u jedan glas govorili: ”Moramo biti postojani i samo se u Allaha pouzdati!”
Opsada Gaze je, kao i opsada Medine, također iznjedrila i otkrila stav iskrenih vjernika, muškaraca slobodarskog duha, koji odlučno odbacuju cionističko ugnjetavanje. Oni su, kao i ashabi, bacili dunjalučke interese pod noge i čvrsto odlučili da nastave časnu borbu za oslobađanje Gaze i Palestine od cionističkog okupatora.
Zatim, osim po brutalnosti i zločinu, palestinsko danas sliči na medinsko jučer i po izdaji onih koji nose muslimanska imena i javno se deklarišu kao muslimani, a srca su im ispunjena munafiklukom i mržnjom prema muslimanima.
U Bici na Hendeku, kada su se kolovođe nevjerstva okupili s ciljem da unište islam i muslimane u Medini, otkrilo se i pokazalo pravo lice munafika koji su se, zajedno sa Jevrejima iz Medine, udružili sa nevjerničkom vojskom i logistički ih pomagali. To isto rade munafici danas u Gazi i oko Gaze.
Agresija na Gazu je posebno razotkrila marionetske arapske režime pred njihovim narodom i pokazala svu odvratnost i ružnoću njihovog podaništva, stepen njihove pokornosti i sramotu njihovih stavova.
Oni se takmiče da dokažu lojalnost i pokažu stavove koji ih približavaju njihovoj gospodarici Americi i njenom razmaženom nedonšćetu cionističkom Izraelu, zaboravljajući na riječi Uzvišenog Allaha: ”O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.” (El-Maide, 51.)
Dakle, u ove dvije bitke i opsade do izražaja su došla dva bitna stava: stav nepokolebljivih vjernika, koji se ne plaše svojih neprijatelja, niti njihovog velikog broja i opreme, i taj stav je u Kur'anu ovako opisan: ”A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: “Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!” – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.” (El-Ahzab, 22.)
I stav kolebljivaca i munafika koji su zauzeli stav koji bi im obezbijedio sigurnost i određene pozicije kod nevjernika, jer su mislili, u vrijeme opsade Medine, kao što misle danas u vrijeme opsade Gaze, da će nevjernici sigurno pobjediti, jer imaju sve materijalne pretpostavke za to. Opisujući stav munafika, Uzvišeni Allah, objavio je: ”Kad su licemjeri i onī bolesna srca govorili: “Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!” Kad su neki među njima rekli: “O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stánka, zato se vratite!”, a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: “Kuće su naše nezaštićene!” – a nisu bile nezaštićene, već su se oni htjeli izvući. A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih zatražili da opet postanu mnogobošci, oni bi to, ne dvoumeći se oko toga, brzo učinili, a bili su se još prije Allahu obavezali da neće uzmicati – a za Allahu datu obavezu će se odgovarati!” (El-Ahzab, 12-15.)
No, ako Bog da, neće biti onako kako snuju i planiraju nevjernici i kako misle munafici i oni bolesnih srca. I kao što je Allah pomogao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe, porazivši saveznike u Bici na Hendeku, On će pomoći i Svoje iskrene robove i mudžahide Gaze, i cionisti će poniženi i poraženi napustit Gazu.
A onima koji su obmanuti vojnom nadmoći cionističkog okupatora, i koji misle da je materijalna snaga presudan faktor i da je to ono što moramo obezbijediti da bi pobjedili naše neprijatelje i odbranili naše svetinje, kažemo da je upravo bitka na Hendeku i borba muslimana Gaze protiv cionističkog okupatora i njegovih saveznika, dokaz da je muslimanima danas, kao i jučer, za pobjedu potrebna iskrena i živa vjera prije nego što su im potrebna materijalna sredstva.
