Na šehidskom spomen-obilježju i mezarju u Blagaju te spomen obilježju “Velina gomila” danas je obilježena 24. godišnjica operacije “Jesen 94”.
Predstavnici boračkih organizacija, porodice, saborci poginulih šehida i boraca položili su cvijeće te proučili Jas’in pred duše najhrabrijih sinova Hercegovine koji su prije 24 godine dali živote u odbrani BiH tokom operacije “Jesen 94”.
Okupljenima se obratio i mostarski muftija Salem ef. Dedović koji je ovom prilikom poručio kako se ne smije zaboraviti sjećanje na borce koji su dali svoje živote za slobodu i državu BiH.
U nastavku prenosimo govor mostarskog muftije:
– Poštovane majke, dragi očevi, draga djeco naših šehida, supruge, prijatelji, borci, saborci, Bošnjaci i Bošnjakinje, muslimani i muslimanke, selam alejkum.
Ima puno ovih datuma i godišnjica iz ovog našeg odbranbenog, oslobodilačkog i pravednog rata, i nametnutog nam rata i teške agresije ujedinjene i udružene od strane dvije susjedne zemlje na nezavisnu državu BiH. Ima puno datuma, godišnjica, slične su i bolne su i teške su.
S druge strane, u njima svima, kako su to sagovornici rekli, nalazimo nadu i vjeru, nalazimo motivaciju i inspiraciju. Drugačije ne bi valjalo i ne bi moglo biti, da ne nalazimo i ne pronalazimo to.
Ali nigdje kao ovdje ne osjećam nešto posebno i neku posebnu obavezu dok stojim na ovom mjestu i dok dolazima svake godine ovdje pred vas obilježavajući sa vama jesen ‘94. Razumijete me dobro zašto je to tako.
Ovo je teška i bolna godišnjica, težak i bolan trenutak, teško i bolno sjećanje, teško i bolno prisjećanje. Ovo je mjesto čudesno. Kazaću vam malo o tome. O tome koliko ću vam kazati, vi ćete poslije tražiti da o tome saznate više.
Ovo mjesto ima i čudesno ime. Ono se zove Velina Gomila. Veli u našoj islamskoj duhovnoj i kulturnoj tradiciji znači dobri, znači pravedni, znači prijatelj, znači zaštitnik. Nije ovdje samo, nije nikako slučajno i ništa slučajno nije. Ima svemu ta jedna posebna širina koju treba otkriti i razgrnuti da bismo došli do suštine i do spoznaje i da bismo došli do istine i da bismo došli do širih istorijskih tokova razumijevajući ono što se zbilo.
Ovdje su naši Bošnjaci, nedaleko od ovog mjesta, ranih ‘90-ih godina stali na put nečemu što je bila poruka da ovaj prostor bude predziđe na lijevoj obali rijeke Neretve. Taj naš dobri, čestiti, odvažni bošnjački narod tada je razumio. Imao je vjeru, imao je spoznaju, imao je intuiciju – nešto se golemo sprema.
To što se spremalo ovdje, nedaleko odavde, par kilometara odavde, gdje se pokušalo instalirati nešto što ne pripada duhovnom i kulturnom prostoru ovog našeg naroda ovdje, nije prošlo. I to će biti ključno za ono što će doći ‘90-ih godina, jer nije prošlo preko desne obale rijeke Neretve. Zaustavilo se tamo daleko u dubini na desnoj obali rijeke Neretve.
Naš narod je dobar i čestit narod, hrabar i odvažan narod, pitom narod, dobroćudan narod, narod koji je trpio zulume, nepravde i zlo koje je stizalo iz susjedstva i uvijek radilo o glavi ovoj zemlji, njenoj cjelovitosti, njenom duhovnom i kulturnom kontinuitetu.
Valja razumjeti iz ove historije burne i ovo što nama treba danas, nama živima, nama koji smo tu, nama koji gledamo opstanak, budućnost i perspektivu na ovim prostorima i u ovoj zemlji. Šta je poruka? Poruka se nahodi u jednoj predaji, u jednom poglavlju naše islamske tradicije, u pravorijeku našeg poslanika Muhammeda a.s. koji je u naslovu te teme kazao: “Propast ovoga ummeta je u međusobnim trvenjima i njegovim razmiricama”. Poslanik Muhammed a.s. je rekao: “Ovaj hadis je kao predskazanje što je Allah iz svoje milosti otkrio poslaniku ono što nije otkrio nikome drugome”. A poslanik a.s. : “Allah mi je pokazao svu planetu zemlju kroz njenu historiju, kroz njenu cjelokunu historiju, pa sam vidio i njene istoke i njene zapade”.
Vjera moga ummeta doprijet će koliko je do zadnjega pedlja i prostranstva na toj planeti Zemlji.
Date su mi riznice svakojakoga blaga. Zatražio sam od svoga Gospodara da ne uništi moj ummet sušnim godinama i da nad njim ne zavlada njegov tuđinac, njegov neprijatelj, neko ko nije od njega pa da ga uništi.
Moj Gospodar mi je tada rekao: “Muhammede, ja kada odredim nešto, to se ne mjijenja. Dao sam ti, i zapisano je, da tvoj ummet neće nikada biti uništen općom glađu zbog suše i neimaštine, niti će ga njegov neprijatelj uništiti, taman kada bi se udružili sa svih krajeva, sa svih strana protiv njega. Ali će se oni međusobno uništavati i porobljavati”.
Braćo draga, ako su godine teške, ako su godine iza nas posvjedočile sve ovo što sam prenio, a jesu, neupitno jesu, ako su godine prije nas, u tom teškom, gotovo bezizlaznom vremenu, u kojem se nije nahudio nikakav izlaz, gotovo nikakvo svjetlo na kraju tunela, pokazale da vjera, i snaga, i odlučnost i objedinjeni, ujedinjeni safovi i bojni redovi, svih opcija, svih Bošnjaka, i onih koji vjeruju u Boga, i onih koji su kulturno Bošnjaci, i onih koji ne vjeruju, ali Ga poštuju i priznaju svoje ime da pripadaju tom narodu.
Ako su svi tada, a jesu, svjedoče to ova imena, svjedoči to ovo turbe, svjedoče to danas ovi ljudi okupljeni od Neuma, do Bradine, do Makljena, do Gacka, do Nevesinja, do Trebinja. Ako su tada pokazali da je to jedini put i jedini način da ostanemo i opstanemo, onda nema drugoga puta danas da nam ono što je zajedničko, što je opće, što pripada svima nama, bez obzira kako se zvali, kojoj političkoj probosanskoj opciji pripadali, pripadamo svi jednom jedinstvenom, zajedničkom, državnom projektu, prodržavnom projektu i probosanskoj ideji. Pripadamo zajedno i moramo pripadati.
Nijedna stolica, nijedan položaj, koliko god bio veliki, nije važan i nije dostojan da se podijeli ova probosanska ideja i ovo probosansko zajedništvo. Ono je snažnije, ono je veće i ono je moćnije. I neka nam bude na pameti ovo zadnje – samo naša slabost može biti razlog, ništa drugo. Naša pobjeda i naš uspjeh nahudi se u nama samima, ali se i naš neuspjeh nahudi u našoj slabosti, u našim međusobnim razmiricama i našim međusobnim podjelama.
Neka ovo bude opomena i neka ovo bude pouka danas ovdje sa Veline Gomile.
Vijesti.ba
