Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ajeti o munaficima objavljivani su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u medinskom periodu objave. Naime, kako se moć muslimana u Medini povećavala, idolopoklonici koji su pali pod vlast Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu imali izbora osim da obznane svoje primanje islama kako bi sačuvali svoje živote i dobili druge privilegije koje inače ne bi dobili da nisu primili islam. Također, njihovo formalno primanje islama obezbijedilo im je slobodu kretanja i smutljivog djelovanja među muslimanima.
Kur'an je razotkrio njihove postupke i ukazao na njihovo licemjerstvo koje su pokazivali u svakoj prilici, poput njihovih riječi: “Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!” (El-Munafikun, 8.)
Kao i njihovu podršku Jevrejima Medine koji su cijelo vrijeme spletkarili protiv muslimana, kao što se navodi u ajetu: ”Zar ne vidiš kako licemjeri govore svojim prijateljima, sljedbenicima Knjige (tj. Jevrejima u Medini) koji ne vjeruju: “Ako budete protjerani, mi ćemo, sigurno, s vama poći i kad se bude ticalo vas, nikada se nikome nećemo pokoriti; a ako budete napadnuti, sigurno ćemo vam u pomoć priteći” (El-Hašr, 11.) I mnogobrojni drugi ajeti koji objašnjavaju njihovo licemjerje i njihovu povezanost s neprijateljima islama i muslimana.
Nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na Ahiret, perzijski i bizantijski vladari su iskoristili taj mučni trenutak i teško stanje muslimana nakon rastanka sa voljenim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa su uspostavili veze i koordinaciju sa munaficima. To je rezultiralo onim što se u historiji islama naziva ”riddet” – otpadništvo, pa je prvi pravedni halifa Ebu Bekr, radijallahu anhu, slomio njihovu oštricu i porazio ih.
Nakon toga, munafici nisu imali nikakvu ulogu sve do druge polovine hilafeta hazreti Osmana, radijallahu anhu, kada se Abdullah ibn Sebe’ (Jevrej koji je lažno primio islam), nametnuo kao vođa munafika i radio na pozivu na pobunu protiv halife Osmana, radijallahu anhu, sve dok ga na kraju nisu ubili.
Zatim su radili na širenju spora i neslaganja između sljedbenika četvrtog pravednog halife, hazreti Alije, radijallahu anhu, i Muavije, radijallahu anhu, namjesnika u Šamu. Stvar se završila mučkim ubistvom hazreti Alije, radijallahu anhu.
A onda su se munafici, nakon nekog vremena, pojavili u novom ruhu, pa su se zakleli na vjernost hazreti Huseinu, radijallahu anhu, a kada je on, na njihov poziv, krenuo u Irak da ga priznaju za halifu muslimana, munafici su ga ubili.
Munafici su također odigrali veliku ulogu prilikom mongolske najezde i njihovog osvajanja i provale u prijestonicu hilafeta, Bagdad.
Opće pravilo licemjerstva ili munafikluka – u doktrinarno-akaidskom smislu – jeste da je svako na koga se oslanjaju neprijatelji islama među muslimanima i ko ima posla i koordinira s njima, bilo da se radi o pojedincima, (poput vladara, političara, učenjaka, novinara, i sl.), ili o skupinama, pokretima i strankama koje sebe povezuju sa islamom, oni su neprijatelji i muslimani ih se moraju dobro čuvati i moraju biti oprezni.
Licemjeri na ovom svijetu obmanjuju one koji vjeruju korištenjem ”svjedočanstva” koje je isto za sve pripadnike islama, a to je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik.
Zbog tog ”dokumenta”, ako bi neko od munafika umro, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao mu je dženazu, sve dok mu Allah nije objavio ajet: ”I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.” (Et-Tevba, 84.)
Licemjeri varaju iskrene vjernike na ovom svijetu, a na Sudnjem danu će misliti da mogu prevariti i Allaha, dželle šanuhu, i koristeći spomenuto ”svjedočanstvo” ili kartu monoteizma (tevhid), bit će okupljeni zajedno sa iskrenim vjernicima.
A kada Allah naredi svim prisutnima da učine sedždu, samo pravi i iskreni vjernici će učiniti sedždu, a munafici će biti razotkriveni i prepoznati po nemogućnosti da učine sedždu, kao što se navodi u ajetu: ”Na Dan kada bude nepodnošljivo i kada budu pozvani da licem na tle padnu pa ne budu mogli.” (El-Kalem, 42.)
A na dunjaluku se licemjeri razotkrivaju u vremenima velikih iskušenja i nedaća koje na vidjelo iznose stvarno stanje u ljudskim srcima. Svi ljudi na ovom svijetu tvrde da posjeduju moralne kvalitete koje se sviđaju ljudima. I ko god tvrdi da je hrabar, njegova tvrdnja će se otkriti prilikom sukoba sa neprijateljem, ko god tvrdi da je velikodušan, on će otkriti svoju škrtost u situaciji kad treba žrtvovati imetak u ime Allaha, ko god tvrdi da je pravi vjernik i kod koga su usta puna islama, njegova iskrenost ili neiskrenost i munafikluk otkrit će se prvom prilikom kada bude trebalo braniti islam i muslimane.
Dakle, iskušenja i nedaće otkrivaju munafike na ovom svijetu, a na Ahiretu će biti otkriveni prepoznati po tome što neće moći učiniti sedždu Allahu.
Molimo Allaha da nas sačuva munafikluka i da islamski ummet sačuva munafika i njihovog smutljivog djelovanja.
