Da su današnji “arapski cionisti” živjeli u vrijeme Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, oni bi za bitku na Bedru rekli: ”Nepromišljena avantura za postizanje političke dobiti protiv Kurejšija i zalaganje krvi ensarija koji su prihvatili islam.”
Da su bili na Uhudu, vratili bi se sa trećinom vojske zajedno sa vođom munafika, Ibn Selulom, da su bili u bitki na Hendeku (Ahzab), oni bi pisali izjave u kojima bi iskazali svoje razumijevanje prema stavu Jevreja iz Benu Kurejza i brutalnosti kazne za njihovu veliku izdaju, a da su bili na Tebuku, rekli bi: ”Ne krećite u boj po ovoj vrućini.”
Ovo retoričko poređenje otkriva nam da stvari nisu ni dvosmislene ni komplikovane, i da munafik uvijek ima mjesta za malodušnost i širenje panike i uznemiravajućih vijesti, te da su munafici jedan millet.
