Piše: Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida /AGENCIJA PATRIA
U Bosni i Hercegovini je registrovano i djeluje više od 25.000 nevladinih organizacija/udruženja, što bi trebao biti snažan podsticaj izgradnji demokratskog civilnog društva.
Da li je to tako?
Sa ponosom ističem da se Udruženje žrtava i svjedoka genocida, zajedno s Udruženjem Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa, Udruženjem “16. april” Ahmići te Udruženjem “Žene Podrinja”, hrabro i beskompromisno nosi sa teškim izazovima, zbog čega smo izloženi kontinuiranim napadima i pritiscima u raznim sferama života.
Izazovi su i ove godine bili skoro identični kao i ranije, tzv. revidirana državna strategija za progon zločinaca u BiH je propala, ulazimo i u tridesetdrugu godinu bez optužnice za opsadu Sarajeva u BiH, bez optužnica za zločine prema UN enklavama, bez presuda za međunarodni sukob-agresiju Srbije i Hrvatske na BiH, bez presuda za UZP-ove na čijem čelu su bili Milošević i Tuđman, bez regionalne saradnje, odnosno Srbija i Hrvatska su utočište za ratne zločince, bez upisa presuda u evidencije BiH, bez optužnice za negiranje zločina.
Po našem pravosuđu u BiH desilo se nešto sasvim drugo, i to “drugo” su podvale i laži koje su nam Beograd i Zagreb poturili u BiH. Najočigledniji primjer je “slučaj Dobrovoljačka”, kojim se upravlja iz Beograda.
Ne obaziremo se na prepreke ili na druge, jer mi već odavno imamo zacrtane ciljeve: uvijek i svugdje progoniti ratne zločince, boriti se protiv negacije i glorifikacije zločina i zločinaca, snažno podržavati Tribunal u Hagu, biti stalno fokusiran na tzv. državnu strategiju, ili ono što je od nje ostalo, za progon zločinaca u BiH i rad, prije svega Tužilaštva BiH, štititi i podržavati žrtve i educirati mlade.
I ove godine naše organizacije u realizaciji zacrtanih ciljeva su organizirale sastanke sa generalnim sekretarom UN-a Antonijem Guterresom i njegovim saradnicima, čelnim osobama Tribunala iz Haga, visokim predstavnikom, drugim međunarodnim predstavnicima, kao i sa predstavnicima Tužilaštva BiH.
Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa su uputili pismo podrške generalnom sekretaru UN-a u cilju rješavanja palestinskog pitanja.
Podržavamo generalnog sekretara UN-a u njegovim naporima da promoviše mir i istinu u ovom dugotrajnom konfliktu. Njegova hrabrost da istakne neugodne istine je ključna za napredak prema miru i stabilnosti na Bliskom istoku.
U saradnji sa Tribunalom iz Haga organizirali smo u Sarajevu do sada najveću konferenciju u povodu 30 godina od rada Tribunala – bila je to peta međunarodna konferencija koju smo zajednički organizirali s predstavnicima Suda i Tužilaštva iz Haga.
Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe je pored svega nabrojanog i ove godine uspješno dao svoj doprinos u vezi obilježavanja 11. jula – genocida u Srebrenici, a Udruženje žrtava i svjedoka genocida je u saradnji sa Tribunalom iz Haga i Udruženjem žrtava “16. april” iz Ahmića pomoglo organizaciju prezentacije knjige u sudnici Tribunala u Hagu “Osam dana trinastogodišnjeg Adnana”, autora Thomasa Obruče i Adnana Zeca, kao i održavanje i obilježavanje 30 godina od počinjenog zločina u Ahmićima.
Udruženje iz Ahmića je ove godine uradilo ogroman i značajan posao. Zajedno smo se suprotstavljali afirmaciji i glorifikaciji zločina počinjenih od strane ratnog zločinca Darija Kordića. S tim u vezi, inicirali smo i donošenje rezolucije Parlamenta EU koja je još uvijek “mrtvo slovo na papiru”. Udruženje “Žene Podrinja”, pored svih drugih aktivnosti, dalo je nemjerljiv doprinos u organizaciji dženaze žrtvama genocida u Bratuncu.
Naš zajednički cilj – Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa u 2023. godini bio je uraditi analizu svih presuda MKSJ, koje su utvrdile ulogu Srbije i Hrvatske u RBiH, i s tim u vezi za nekoliko dana ćemo objaviti knjigu pod nazivom “Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u BiH”.
Smatramo da je istina utvrđena presudama Tribunala u Hagu temelj za borbu protiv negiranja zločina, pronalaženje mogućnosti za saradnju i afirmaciju dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa, temelj za progon ratnih zločinaca, a prevashodno temelj u borbi za istinu i pravdu nakon izvršenog genocida u BiH.
U godini iza nas imali smo niz sastanaka s visokim predstavnikom u vezi sa 9. januarom i pitanjima zastite žrtava. Insistiramo na sankcijama prema onim koji to obilježavaju i uvijek citiramo zaključke suda iz Haga koje se nalaze u pravosnažnim presudama: “Proglašenje Srpske republike od strane Skupštine bosanskih Srba u januaru 1992. bilo je potvrda teritorijalnih ciljeva i ideologije rukovodstva bosanskih Srba, koje je tražilo stvaranje zasebne srpske države. Slobodan Milošević je sa rukovodstvom bosanskih Srba sproveo UZP u cilju stvaranja zasebne srpske države.”
Upravo je naslijeđe Tribunala iz Haga zaštitno sredstvo za sve pokušaje negiranja, afirmacije i glorifikacije zločina i zločinaca, relativizacijie i historijskog revizionizma. Sve što smo uspjeli u Haškom tribunalu od presuda za genocid, agresiju, UZP, zločin nad Bošnjakinjama kao zločin protiv čovječnosti.
Sada nam se negira i pokušavaju se preko pravosuđa, ne samo izjednačiti “strane”, nego uvesti sudski narativ da su vlada i organi RBiH odgovorni za rat i zločine u BiH. Ovdje se radi o velikodržavnim negiranju svega i uvođenju narativa o odgovornosti organa i pojedinaca RBiH, AR BiH i MUP-a.
Druga vrsta negatora pokušava obesmisliti naslijeđe Tribunala i naš bosanski doprinos rezultatima suda iz Haga.
Hannah Arendt je rekla: “To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laž, već je cilj da u ništa ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju, već kapacitet da misli i sudi. S takvim narodom možete raditi što god hoćete”.
Nažalost, negatori dobijaju javni prostor za djelovanje, posebno u Sarajevu.
Deborah Lipstadt, profesorica moderne jevrejske historije i studija holokausta odbila je učešće u američkoj TV raspravi o holokaustu zato što su bila pozvana dva negatora holokausta. Rekla je TV uredniku: “I vi ste negator holokausta, jer ste pozvali negatore da šire laži o holokaustu.”
Lično sam javno pročitao desetine imena snajperista koji su ubijali po Sarajevu i koja su poslana iz Haga da se procesuiraju u BiH.
Gdje su ti predmeti?
Mislim da i svi tužioci koji rade snose historijsku odgovornosti, a ne samo glavni tužioci Tužilaštva BiH.
Uskoro ćemo izaći sa imenima tužilaca od uspostave Tužilaštva BiH. Ima izuzetaka koji časno i profesionalno rade, ali ih je vrlo malo. Mora javnost znati ko su ti ljudi koji mogu sjediti decenijama i primati platu, a da ih ne interesira opsada Sarajeva.
Sve dok ne znamo ništa o Douglasu Stringeru, tužiocu koji je dokazao dva UZP-a – srbijanski “Stanišić – Simatović”, te hrvatski “Prlić i drugi”, a znamo lokalne i bjelosvjetske negator(k)e i hohštaplere, naša borba za istinu, pravdu i naslijeđe Tribunala je neizvjesna.
Borba za naslijeđe Tribunala u Hagu je borba protiv negatora, ali posebno onih koji lažu i obmanjuju bh. javnost. Zato bi “Stringeri” i mnogi predstavnici haškog Tribunala trebali biti personifikacija naše borbe protiv svih negatora. Takvih heroja nema u našoj javnosti i mi o njima i njihovim podvizima skoro da ne znamo ništa, ali zato svakodnevno gledamo negatore koji nam se rugaju i krevelje ili nam u bijelim rukavicama pakiraju “smrtonosne proizvode” predstavljajući ih kao dar.
Mi kao narod moramo čim prije upoznati se i valorizirati naslijeđe Tribunala iz Haga, jer u protivnom negatori će biti pobjednici i prijeti nam velika opasnost da se zločin ponovi. (Pro)bosanski političari kao da se stide pričati o dostignućima i presudama suda u Hagu, te smo i zbog toga odlučili skupiti na jedno mjesto sve najvažnije zaključke o karakteru sukoba/agresiji na BiH i to odmah iza Nove godine objaviti kao knjigu.
Udruženje žrtava i svjedoka genocida je u 2023. godini objavilo istraživanje o napadima na povratnike u entitet Rs u periodu od 1996. do juna 2022. godine. Iz našeg istraživanja je jasno vidljivo, po dokazima koji su nam dostavljeni od tužilaštava iz Rs-a, da niti jedno ubistvo nije procesuirano, niti jedan napad na povratnike nije dobio sudski epilog.
Zbog toga smatramo da je prošlogodišnji teroristički napad na povratnike Fadila i Ajšu Memišević iz sela Omeragići, opština Višegrad, samo još jedan dokaz da UN shodno Akcionom planu o prevenciji genocida iz 2007. godine mora dejstvovati u BiH, pa čak i vojno.
U državi u kojoj su ciljano osujećene dvije državne strategije za progon zločinaca, u kojoj nije otkriven niti jedan od terorista za ubistvo 15 povratnika, kao i u preko hiljadu terorističkih napada na povratnike, i u kojoj tužilaštvo javno obznani da nije stručno u progonu negatora genocida i sudskih presuda, teroristički napad na povratnike Fadila i Ajšu Memišević bio je još jedan dokaz da su navedene politike u funkciji pripreme za eventualni napad koji bi mogao rezultirati novim zločinom u BiH.
I prošle godine smo izvjestili UN o problemima napada na povratnike i žrtve i neprocesuiranju najodgovornijih zbog počinjenog zločina u BiH. I sve dok navedeni izazovi ne postanu izazovi svih nas u BiH, nisam optimista da ćemo uspjeti efikasno i brzo riješiti nagomilane probleme.
Na konferenciji “Živa snaga svjetskog društva: Naslijeđe Konvencije iz 1948. o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida”, koja je održana 8. decembra 2023. godine u sjedištu UN-a u New Yorku, kao zvanični događaj obilježavanja 75. godišnjice Konvencije o genocidu i Međunarodnog dana sjećanja i dostojanstva žrtava zločina genocida, objavljena su imena UN-ovog priznanja “Raphael Lemkin – Šampioni prevencije 2023”, među kojima je Udruženje Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa. Svakako da smo ponosni na ovo zasluženo priznanje majkama za njihovu neviđenu borbu za istinu i pravdu.
Godina koja je iza nas donijela nam je presudu protiv dvojca iz samog vrha državne bezbjednosti Srbije. Možda još ne znamo šta ona u međunarodnom okviru znači, možda se i sami plašimo snage te presude. Ali ono što sigurno znam i na šta sam ponosan na nas Bosance i Hercegovce jeste da smo svojim znanjem i naravno pravnim činjenicama uspjeli ono što niko nikada nije i vjerovatno nikada i neće.