Piše: Dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Slike djece koja umiru, ili koja su ugušena u plinu, ili koja pate od neizlječive bolesti, potresaju ljudsku savjest i osjećanja i zbunjuju ljudski um do te mjere da se čovjek pita: zašto se sve to događa? Kakva je mudrost u tome? Gdje je tu milost?
No, da li čovjek uopće ima pravo postavljati takva pitanja i koga on, zapravo, pita?
U kur'anskoj priči o Musau, a.s., i Hidru nalazi se ključ za odgovor na ova pitanja.
Naime, u srcima mnogih od nas čuči mali faraon koji, kad god mu se ukaže prilika, oholo uzvikuje: ”Ja sam gospodar vaš najveći!” (En-Nazi'at, 24.), i misli da on posjeduje apsolutno znanje i svemoć. Zbog toga mu je neophodan Musa, a.s., da ga urazumi i da mu uputi poziv: ”Da li bi ti da se očistiš, da te o Gospodaru tvome poučim, pa da Ga se bojiš?” (En-Nazi'at, 18.-19.) Strah ili strahopoštovanje znači poniznost robovanja pred veličinom Božanskog gospodstva, pa je, stoga, sedžda vrhunac poniznosti i pobožnosti.
Musa, a.s., osjećao je odvratnost prema raskošnoj (faraonskoj) palači i zavjetovao se Allahu da će biti daleko od nje. Čvrsto je odlučio stati na stranu slabih i boriti se protiv faraonovog rasizma i zuluma koji je provodio nad potlačenim Benu Izraelćanima, umjesto da postavlja pitanja i da izražava nezadovoljstvo i frustraciju. Shvatio je da patrijahalno društvo, u kojem dominira sirova muška snaga, ne obraća pažnju na slabost i krhkost žene, pa je stao na stranu dviju djevojaka i upotrijebio svoju snagu da im napoji stoku, ne osvrčući se na poglede koji su ga začuđeno i sumnjičavo promatrali.
Zatim je vodio veliku i odlučujuću bitku protiv tiranije, a na strani potlačenog naroda i bio im je vođa izbavitelj, kao što je vodio bitku za reformu i duhovni preporod potlačenog naroda, a protiv njihovih nedostataka, slabosti i sklonosti nepravdi i zulumu. I svaki put je potvrdio i dokazao da se rješenje nalazi u odlučnoj akciji i afirmativnom djelovanju, pa makar se radilo i o najvećim krizama i katastrofama.
Samo jedanput je utjecaj jastva i vlastitog ega došao do izražaja kod Musaa, a.s., i to onda kada ga je jedan čovjek upitao, dok je Musa, a.s., bio na minberi i držao govor: ”Ko je najpametniji čovjek na zemlji?”, pa je Musa, a.s., odgovorio: ”Ja sam.” To ”ja” nije priličilo Musau, a.s., jer on nije bio siguran u to što je rekao. Stoga ga je Allah ukorio, jer nije vratio i pripisao znanje Allahu, dž.š., i nije rekao, kako je i dolikovalo: ”Ne znam, Allah najbolje zna.” Nakon toga mu je Allah objavio: ”Ima jedan Moj rob koji se nalazi na spoju dvaju mora koji je pametniji i učeniji od tebe.” Zvao se Hidr.
Musa, a.s., je svakako bio bolji od Hidra, jer je Musa, a.s., vjerovijesnik i jedan od petorice odabranih Allahovih poslanika i vjerovjesnika, a Hidr je bio samo poslanik (nebijj) koji je posjedovao znanje o sudbini (kaderu) koje mu je Allah podario, a Musa, a.s., to nije imao i nije znao ”čitati” događaje, niti je znao tajnu tih događaja. Kao da je kompletna ta priča i primjeri u njoj navedena upravo zbog Musaa, a.s., jer je u njoj aluzija na njegovu brzinu u odgovoru na pitanje: ko je najpametniji čovjek.
U ovoj priči, Musa, a.s., simbolizira i predstavlja Zakon (Šerijat) koji treba slijediti, a Hidr simbolizira skrivenu sudbinu (kader), u kojoj se krije objašnjenje događaja, mudrosti i Božanskih tajni tako da se onome ko ”čita” događaje otkrivaju nevidljive dimenzije onoga što se događa u svemiru od nedaća, iskušenja, ubijanja djece, te porobljavanja i tlačenja od strane tirana. To je zapravo pitanje o surovoj ljudskoj stvarnosti koja je u znaku zla, a koja je uvijek uzrok ljudske sumnje i zapitanosti o onome šta se krije s onu stranu događaja.
Priča o životu Musaa, a.s., i Hidra potiče čovjeka da, u životu koji živi i u onome što se dešava oko njega, otkriva ili pronađe primjere koji iole sliče nekim velikim svjetskim i kosmičkim događajima, pa da mu se srce smiri uz veličinu Božanske mudrosti, makar i ne poznavao njene detalje, a da ga to, u isto vrijeme, ne sprječava da sudbinu ili kader odbija drugom sudbinom ili kaderom, kako je povijesne događaje i iskušenja razumijevao pronicljivi Omer el-Faruk, r.a.
U kur'anskom predstavljanju Hidra kao jednog od Allahovih robova je aluzija na primjer ljudi koji su Allahove evlije i koji su opskrbljeni potpunim zadovoljstvom i predavanjem Allahovoj odredbi, te koji su shvatili skrivene dimenzije Božanske mudrosti u događajima koji se odvijaju u skladu sa Allahovom odredbom i sudbinom.
Musa, a.s., nije bio strpljiv u toku poučavanja od strane Hidra, kako je obećao, pa je ukorio Hidra što je probušio lađu bojeći se da se ljudi, koji se njome budu prevozili, ne utope. Kao da je to bilo podsjećanje Musaa, a.s., na događaj kada je on kao novorođenče bio stavljen u sanduk i bačen u more, ne da se utopi, već da se, Allahovom voljom i odredbom, spasi od faraona i njegovog ugnjetavanja, da bi se kasnije, kao vođa svoga naroda, digao protiv faraonovog zuluma i pobijedio ga.
Musa, a.s., nije se mogao strpiti ni kada je Hidr ubio dječaka, pa ga je prekorio zbog tog čina. Kao da se u tom činu krije upozorenje da je faraonovo ubijanje djece Izraelaca, iako je to bio zločin, bilo zapravo Allahova odredba koja u sebi krije tajanstvene dimenzije mudrosti koje ne može dokučiti osim onaj kome je Allah dao znanje o tome. Iz utrobe (tmine) patnje često puta zasija svjetlo. A možda je to bilo upozorenje Musau, a.s., i podsjećanje na njegovo ubijanje Kopta koje mu nije bilo naređeno, ali se iza toga krije Božanska tajna koju Musa, a.s., nije poznavao. Možda bi taj Kopt, da je ostao u životu, činio nasilje nad ljudima oko njega i suprotstavio bi se Musaovom, a.s., pozivu u vjeru u jednog Boga, Allaha, dž.š. Sve to, na neki način, ublažava Musaovu, a.s., bol zbog tog čina, a možda bi bilo i obrnuto, pa mu je Allah odredio smrt prije toga, iz milosti prema njemu, na šta aludira Poslanikova, s.a.v.s., dova: ”Gospodaru moj, kada odrediš da se desi smutnja i fitna među Tvojim robovima, uzmi me Sebi prije nego budem iskušan njome.” (Tirmizi)
Musa, a.s., nije imao strpljivosti ni treći put prilikom podizanja zida u korist dvojice dječaka jetima, samo zato što ih mještani tog sela nisu htjeli ugostiti. A zar to zapravo nije slično onome što je učinio sâm Musa, a.s., kada je napojio stoku dvijema sestrama čiji je otac bio dobar, i to onda kada je Musa, a.s., bio prognan i kada nije imao nikoga da mu izrazi dobrodošlicu i da ga ugosti, pa je u hladovini drveta učio dovu: ”Gospodaru, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!” (El-Kasas, 2.)
I tu se završilo njihovo druženje, pa je Hidr obznanio da je to kraj njihovog putovanja i da je slučaj sa podizanjem zida bio znak njihovog rastanka.
Lađa je spašena od vladara zulumćara tako što je bila oštećena na jednoj strani, dječak je umro po Allahovoj odredbi (sudbini) iako u ljudskim očima izgleda potpuno nevin, i blago je spašeno u korist drugih kroz potčinjavanje sudbini.
Musa, a.s., odlikovao se izvanrednom sposobnošću usklađivanja (dovođenja u suglasje) Allahovog zakona (Šerijata) i sudbine (kadera), pa je, kad je vidio kako je njegove sljedbenike zadesio potres, rekao: ”Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bazumnici naši?” (El-A'raf, 155.) Razumio je dešavanje Božanske volje (koju niko ne može spriječiti), a zatim se posvetio dovi, skrušenosti i traženja milosti i oprosta od Allaha, i to je ono što je potrebno svakom vjerniku, kako bi sačuvao smirenost u svojoj duši, kako u slatkim, tako isto i u gorkim životnim trenucima.
Stoga, kada se u tvom umu pojavi ”Musa” sa svojim pitanjima, tvoj zadatak je da u svom srcu potražiš ”Hidra” kao odgovor na ta pitanja. A kada se na tvom putu pojavi ”Hidr” sa svojim gajbom (tajnim svijetom) i potpunom predanošću odredbi, ti potraži ”Musaa” i pomozi se u svom životu njegovim istraživanjem i njegovim dovama. Onda kada se zatvore putevi pred tvojim očima, ti potraži nove puteve i obzorja u svom srcu. Sedžda, dova i razmišljanje, ogledalo su sveobuhvatnog života.
