Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Šejh Ali el-Tantavi, rekao je: ”Vrijeme svih poslova u muslimanskoj zajednici treba odrediti prema vremenu namaza: školsko vrijeme, redovne (stalne) poslove, trgovinu na pijacama, zabavu, razne skupove, putovanja i natjecanja.
U muslimanskoj zajednici nije dozvoljeno činiti bilo koje radnje koje ometaju i zapostavljaju namaz ili ga odlažu izvan njegovog vremena.
Godinama se na gradskom stadionu u Damasku održavala velika zvanična proslava, na kojoj je bilo više od trideset hiljada ljudi. Proslava je počinjala malo prije zalaska sunca, a kada je došlo vrijeme akšam-namaza ministar je počeo držati uvodni govor, a onda je jedan od šejhova glasno proučio ezan i ikamet za akšam-namaz. Većina ljudi koji su bili u publici priključili su se šejhu i klanjali namaz, tako da je ministar ostao skoro sâm i morao je prekinuti svoj govor. Među onima koji su ustali da klanjaju akšam-namaz bio je i Hašim el-Atassi, a on je tada bio predsjednik Republike.
Mnogi su krivili ovog šejha i pisali u novinama kritikujući ga. Ja sam napisao tekst u njegovu odbranu u kojem sam rekao: ‘Kriv je onaj ko je odredio vrijeme za ovu proslavu. Ako bi slavlje počelo ujutro i trajalo duboko u noć, i u njemu se ne bi poštovalo vrijeme ručka, zar je onda kriv onaj koji napusti skup i ustane da jede? Ili je pak kriv onaj što je sazvao skup u vrijeme ručka? Pa zašto onda ne odobravate poziv na okupljanje u vrijeme namaza, a namaz je bolji od spavanja i jela?!
Osim toga, namaz nije samo za pojedinca, već je namaz za sve muslimane, namaz odvraća od razvrata i svega što je ružno, popravlja društvo, sprječava neprijateljstvo i oplemenjuje moral, posebno ako se klanja u džamijama u džematu.”’
(Iz knjige: Nurun ve hidajetun – Svjetlo i uputa)
