Na ta dešavanja koja se vežu za početak agresije na Bosnu i Hercegovinu i njen glavni grad podsjetili su federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara i odgovorna osoba Centra Nusret Beširević.
Podsjetili su na 5. april 1992. kad je izvršen napad na Centar za obrazovanje kadrova RMUP-a gdje se u tom trenutku nalazilo oko 840 učenika, profesora i kursista, a mnogi od njih bili su mlađi od 18 godina.
Federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara u izjavi novinarima istaknuo je težinu zločina u kojem je mučki ubijeno dijete, učenik Srednje policijske škole, a na to i ostala dešavanja prije 25 godina u Sarajevu upozorava i spomen-obilježje njemu u čast u krugu Policijske akademija na Vracama.
– Ubiti dijete govori sasvim dovoljno o namjeri agresora – kazao je. Istaknuo je važnost obilježavanje tih datuma i sjećanja na partiote koji su dali živote za BiH.
Majka Samira Mišića prisjetila se u izjavi novinarima da je za taj događaj otprije 25 godina čula putem medija. Javili su joj potom da je jedan kadet ranjen, ali nije znala o kome se radi. Tek sutradan su joj saopćili tešku istinu. Teško joj je danas isto kao i prije 25 godina, ali sve to hrabro podnosi jer je uvjerena da je njen Samir uz nju.
– Uvijek zamišljam da me moj Samir gleda. Zamišljam da je u dženetu u cvijeću, čekam da mu se pridružim – kazala je.
U okviru obilježavanja tužne godišnjice cvijeće na spomen-obilježje su položili i odali počast federalni ministar unutrašnjih poslova i majka Samira Mišića. Čampara je uručio Nusretu Bešireviću plaketu za tadašnjeg direktora Centra Huseina Balića za doprinos u očuvanju sjećanja na dan odbrane Centra za obrazovanje policijskih kadrova republičkog MUP-a.
Šesnaestogodišnji Samir Mišić, učenik i pripadnik 20. klase Srednje policijske škole poginuo je 5. aprila 1992. godine u odbrani objekta tadašnje Srednje policijske škole na Vracama – Centra za obrazovanje kadrova RMUP-a BiH. Toga dana srpski agresor je zauzeo objekt Policijske akademije na Vracama i zarobio profesore i učenike, koji su potom prebačeni na Pale, gdje su bili zlostavljani. Nakon toga, razmijenjeni su svi učenici osim Samira, koji je poginuo i posthumno odlikovan priznanjem “Zlatna policijska značka”, za hrabrost iskazanu u odbrani policijske škole. Profesor Balić je, zajedno sa svojim kolegama i učenicima, branio školu i prošao golgotu zarobljeništva, a današnjem događaju nije mogao prisustvovati iz zdravstvenih razloga.
Samirov generacijski kolega, svjedok događanja na Vracama Džemaludin Kahrović prisjeća se tog dana kada je oko 800 učenika do 16 godina bezrazložno napadnuto.
– Između 14 i 14 i 30 je krenu pješadijski napada na školu sa južne strana kompleksa, ubrzo su nas počeli gađati i protivoklopnim sredstvima, bombama, a i avioni JNA su u niskom letu pravili efekat probijanja “zvučnog zida”. Nakon nekoliko sati pružanja otpora, uglavnom su to radili naši profesori sa lakim pješadijskim naoružanjem, došla je vijest da će JNA napraviti tampon-zonu. Međutim, to je bila podvala jer su pripadnici srpskih dobrovoljačkih jedinica ubrzo ušli u školu. Nakon toga smo odvedeni u Osnovnu školu “Radojka Lakić” gdje smo bili zatočeni i tom prilikom u večernjim satima u jednoj od prostorija ubijeni je Samir Mišić, prisjeća se Kahrović.
Tadašnji načelnik Policijske akademije na Vracama profesor Sead Hadžić potvrđuje da je napad od prije 22 godine bio dobro organizovan, a u čemu su agresorima pomagali i civili.
– Okolno srpsko stanovništvo bilo je indoktrinirano idejom Radovana Karadžića o osvajanju Sarajeva i BiH pa su agresorkim vojnim informacijama davali informacije o našem proju, rasporedu i kretanju unutra kompleksa. Mjesec prije napada na školu, učenici i profesori su kontinuirano trpili napade snajperima i bombama, tvrdi Hadžić.
COOLIN / FENA
