Počasnu „Plaketu Grada Sarajeva“ na prijedlog gradonačelnika Abdulaha Skake, Gradsko vijeće Grada Sarajeva dodijelilo je uvaženom hafizu Ismetu ef. Spahiću, dugogodišnjem zamjeniku bivšeg reisul-uleme, glavnom imamu i hatibu Gazi Husrev-begove džamije i profesoru Gazi Husrev-begove medrese.
Hafiz Ismet ef. Spahić, tokom svog djelovanja značajno je doprinio očuvanju, zaštiti i unaprjeđenju uloge nekoliko ključnih institucija poput Medrese, Gazi Husrev-begove džamije, kao centralne gradske džamije i cjelokupne Islamske zajednice Bosne i Hercegovine u posebno teškim okolnostima.
“Efendija Spahić nikada se nije ni trena odvojio od svoje mahale, džemata i naroda zadržavajući neposredan, blizak i životni način komunikacije kojom plijeni sve oko sebe promovirajući dijalog, saradnju i opće dobro”, navedeno je u obrazloženju.
Ismet ef. Spahić rođen je 1940. godine u Puhovcu kod Zenice, svoj radni vijek je posvetio Sarajevu. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1959. godine. Imamsku dužnost počeo u Visokom 1962. godine, bio je od 1965. do 1978. godine glavni imam na području Odbora Islamske zajednice Visoko.
Postao je predavač predmeta kiraet u Gazi Husrev-begovoj medresi od 1978. godine, hifz je položio 1980. godine. Prvim imamom i hatibom Gazi Husrev-begove džamije imenovan je 1985. godine.
Za zamjenika reisu-l-uleme izabran je 1993. godine. Bio je i vršilac dužnosti direktora Gazi Husrev-begove medrese od 1998. godine. Objavljivao u Preporodu i u drugim islamskim listovima i časopisima. Autor je knjige hutbi (HUTBE, hfz. Ismet Spahić, El-Kalem, 2000. god.).
Istaknuti je sudionik svih pozitivnih kretanja u Islamskoj zajednici BiH, posebno u Sarajevu.
Bitno je istaći i životnu tragediju hafiza, naime, 23. augusta 1993. godine u masakru ulici Halači, u redu za vodu osam građana je ubijeno, a troje ranjeno od minobacačke granate koja je ispaljena s agresorskih položaja.
Tog dana ubijeni su Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba, Esma Muratović, Meliha Muratović-Spahić, Almasa Spahić, Mahira Spahić i Ismet Suljić. Među poginulima su bile tri kćerke i jedna unuka hafiza Spahića.
Unatoč teškoj tragediji, hafiz Spahić je tada ostao dostojanstven, njegova vjera je izuzetno snažna, te je nad mezarima najmilijih rekao:
„Govorio si, hafize, ne žalimo krv za odbranu napadnute nam domovine. Allah te stavio na iskušenje! Elhamdulillah“.
Nema dana, kaže hafiz Spahić, da se ne sjeti svoje djece. Uči Fatihu, suru Ja'sin.
“Njegov su život i borba, dostojanstvo i moralna snaga i danas inspiracija mnogima, posebno mladim ljudima sa kojima i dalje, kada je god u mogućosti, održava kontakt. Sarajevo je imalo mnogo velikih alima, vjerskih dostojanstvenika i bogato moralno naslijeđe, ali je hafiz Ismet ef. Spahić jedan od onih bedema koji u jednom teškom vremenu sačuvaju najviše vrijednosti pravde, vjere i dobra bez kojih život nema pravi smisao”, navedeno je u obrazloženju.
