Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ”Allahov Poslaniče, za koju sadaku slijedi najveća nagrada?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Najveća nagrada slijedi za sadaku koju udijeliš dok si zdrav i pohlepan (lakom za imetkom), dok se bojiš siromaštva, a nadaš se bogatstvu. Ne čekaj da ti duša dođe do grla, pa da onda kažeš: ‘Tom čovjeku dajem toliko i toliko, onom toliko i toliko’, jer tada tvoj imetak svakako pripada drugom.” (Muttefekun alejhi)
Posvetite se ibadetu u punom zdravlju i snazi, prije nego se između vas i ibadeta ispriječi bolest i iznemoglost. Uživajte u sedždama dok ste snažni i zdravi. Spustite mlada čela na zemlju pred Allahovom Uzvišenošću, prije nego što neko od vas bude primoran da klanja sjedeći na stolici, tako da ne može potpuno učiniti sedždu osim neznatnog i simboličnog pomjeranja glave naprijed.
Istina je da će Allah primiti i ukabuliti i takve sedžde, jer možda onaj ko klanja na stolici čini iskrenu sedždu svojim srcem i svim organima, iako ne spušta glavu na tlo, ali je ibadet u stanju zdravlja i potpune snage draži Allahu.
Prirodno je i za očekivati da bolest čovjeka učini poniznim i da ga približi Allahu, ali onaj ko je zdrav i ko je u punoj snazi, on sâm i dobrovoljno odabire da čini sedždu, i kada stane da klanja namaz kao da kaže: ”Moj Allahu, Tebi na sedždu padam i glavu svoju na tlo spuštam pred Tvojom veličinom i pored njene zauzetosti razmišljanjem o drugim (dunjalučkim) stvarima, i moje srce je ponizno i skrušeno pred Tobom, i pored zova mladalačkih strasti.”
Uživajte u hadžu dok ste zdravi i snažni, činite tavaf oko Ka'be i sa'j između Safe i Merve na nogama, bacajte kamenčiće na džemretima na Mini svojim rukama, prije nego neko od vas bude primoran da sjedi u kolicima dok tavafi oko Ka'be i dok čini sa'j između Safe i Merve, i bude primoran poslati opunomoćenika da baca kamčiće na Mini umjesto njega.
Istina je da Allah prima ibadete od Svoga roba u skladu sa njegovom sposobnošću i mogućnostima. Možda onaj koji tavafi oko Ka'be sjedeći u kolicima, koja neko drugi čuva i gura, tavafi svojim srcem i svim organima i istinski doživljava taj ibadet, ali užitak u ibadetu kada je čovjek zdrav i snažan, te kad on lično izvršava sve propisane obrede, ne može ništa zamijeniti.
Postite i uživajte u ibadetu posta dok ste snažni i zdravi, prije nego vas iznenade razne bolesti, visok pritisak, dijabetes i čir na želucu, pa ćete morati platiti iskup ili fidiju za propuštene dane ramazanskog posta i nadati se da ćete se brzo vratiti u svoj normalni život, kako biste postili i dobrovoljni post a kamoli obavezni ramazanski post.
Istina je da Allah prima iskup za post iz Svoje milosti prema vjernicima, ali je bolan osjećaj da se između vjernika i određenog ibadeta ispriječi bolest, a da se on nije posvetio tom ibadetu u mladosti i dok je bio zdrav i snažan. Griješe oni koji misle da se stare osobe odmore i da su rahat jer ne moraju postiti, već je dovoljno da propuštene dane posta iskupe simboličnom fidijom. Allaha mi, muslimani koji zbog bolesti ne mogu postiti ramazan, osjećaju neopisivu patnju i bol.
Uživajte u dijeljenju sadake i dobročinstvu dok ste zdravi i snažni. Kada biste potrošili hiljadu plata na sebe i svoju porodicu neće vam biti dovoljno, jer su zahtjevi života mnogobrojni i sve je više raskoši i luksuza u našim životima. Međutim, sve to nestaje i prolazi, a sadaka ostaje. Stoga, navikni sebe da odvajaš od plate makar i neznatan dio i nazovi to ”novac za sadaku”, kao što odvajaš novac za režije i ostale troškove. Ne budi onaj koji sakuplja i gomila novac, jer će tvoji nasljednici svakako uzeti sve što sakupiš, a ti ćeš sâm polagati račun na Sudnjem dan za taj novac.
Ne čekaj trenutak nemoći i padanja na bolesničku postelju pred kraj života, kada ti novac više nije potreban, pa da onda kažeš: ”Dajte tome toliko i toliko, tome toliko i toliko!”
Istina je da Allahu u svakom slučaju prima dobročinstvo, ali je ogromna razlika između onoga koji udjeljuje iako mu je taj novac potreban, i onoga koji je pri kraju života, pa se tek tada osvijesti i opameti.
