Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Živimo u stvarnosti punoj iskušenja i smutnji (fitni) koje po svom obimu i negativnim posljedicama po pojedinca i društvo u cjelini, podsjeća na zadnje vrijeme ili vrijeme pred Sudnji dan na koje nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio u mnogim svojim hadisima, poput hadisa koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kako ćete se ponašati u vremenu koje će uskoro doći, u kojem će nestati dobrih ljudi, a ostat će samo ološ, u kojem ljudi neće držati do ugovora i emaneta i među njima će vladati nesloga (razilaženje) i izgledat će ovako (pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, isprepleo svoje prste na rukama).” Rekli su: ”Allahov Poslaniče, kako da se ponašamo u tom vremenu?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Uzmite samo ono što pouzdano znate da je istina, a ostavite ono što ne znate, i brinite se za sebe (za svoju vjeru), a ostavite druge ljude.” (Ebu Davud)
Ako se vratimo na primarne izvore islama, Kur'an i Sunnet, i potražimo uzroke svekolike smutnje i nereda u društvu, moralnih kriza i devijacija, ako potražimo razloge pojave kriminala, korupcije i izdaje koja se proširila među muslimanima, u politici, u biznisu, u braku i drugim segmentima života, zatim krađe i pronevjere društvenog imetka, otuđenja muslimana jednih od drugih i hipokrizije u međuljudskim i bratskim odnosima, vidjet ćemo da je uzrok svemu tome pokvarenost jednog organa koji se zove srce, a za koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”U tijelu ima jedan organ koji ako je zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a ako je bolestan i pokvaren, bolesno je cijelo tijelo, to je srce.” (Muttefekun alejhi)
Zašto je to tako? Zato što Allah gleda u naša srca, a ne u naša tijela. Mjesto koje Allah gleda je srce, zato vjernik mora posvetiti pažnju čišćenju svoga srca i održavanju njegovog zdravlja, odnosno, mora maksimalno raditi na održavanju duhovne i moralne higijene.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na još jednu opasnu pojavu koja je posljedica bolesti srca, a to je tzv. vehn. Naime, kada vjerničko srce oboli u njega se useli vehn koji je ključni uzrok svih muslimanskih kriza i poraza, te dominacije njihovih neprijatelja nad njima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Bojim se da će doći vrijeme kada će se narodi sa svih strana okupiti protiv vas kao što se gladni ljudi okupljaju oko sofre.” Neko od prisutnih je upitao: ”Allahov Poslaniče, hoće li se to desiti zbog toga što će muslimani tada biti malobrojni?” Odgovorio je: ”Naprotiv, tada će muslimani biti mnogobrojni, ali će ličiti na mulj koji bujica nosi. Allah će iz srca njihovih neprijatelja odstraniti strah, a u srca muslimana će ubaciti vehn.” Na pitanje šta je to vehn, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Ljubav prema dunjaluku i preziranje smrti.” (Sunen Ebu Davud, 4297; Musned Ahmed ibn Hanbel, 21890)
Suprotno tome, kada su muslimanska srca zdrava i čista, kada su ispunjena iskrenim vjerovanjem i bratskom ljubavlju, onda se pred njima otvaraju sva vrata dobra i pobjede, na šta aludira i ajet iz sure El-Feth koji se odnosi na primirje između muslimana i idolopoklonika na Hudejbiji, a koje je bilo vijesnik velike pobjede i oslobođenja Mekke: ”Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.” (El-Feth, 18.)
Zato bi naša glavna briga trebala biti popravljanje stanja naših srca, jer od čistoće srca zavisi ispravnost naših postupaka, djela i ibadeta, te ispravnost kompletnog ponašanja.
Kontradiktornosti u našem životu i raskorak između riječi i djela dešavaju se upravo zbog toga što se naša vanjština ne podudara sa našom nutrinom.
Sufjan es-Sevri, govorio je: ”Ako su tvoja nutrina i vanjština podudarne, to je pravednost (adl), ako je tvoja nutrina bolja od vanjštine, to je izvrsnost (fadl), a ako je tvoja vanjština bolja od tvoje nutrine, to je nasilje (zulm).”
Pobožni ljudi su govorili: ”Ko čini dobra djela u ime Allaha danju, bit će sačuvan i noću (tj. bit će upućen na dobra djela i noću), a ko čini dobro noću, bit će sačuvan danju. Ko je iskren u ostavljanju strasti u ime Allaha, Allah će iskorijeniti tu strast iz njegovog srca.”
Vlasnik zdravog srca ima i zdrav i ispravan pogled na život; Allah mu podari da istinu vidi istinom i da je slijedi, i da zabludu vidi zabludom i da je odbaci. To je plemenita osoba čiji miris ljudi osjete i kada ne namiriše svoje tijelo i odjeću raznim parfemima, jer njegova duša najljepše miriše, a pokvarenjak bazdi i kada se namiriše najboljim parfemom, jer pokvarenost i ružan miris njegove duše ne mogu anulirati skupocjeni i brendirani parfemi.
Stoga su naši dobri prethodnici maskimalnu pažnju i brigu posvećivali srcu, a jedan od vidova brige o čistoći srca svakako je skrivanje svojih dobrih djela i ibadeta, pogotovo ako se radi o nafilama, o sadaki i noćnom namazu.
Za razliku od prvih generacija, mi danas želimo da svaka naša sadaka bude transparentna, da svi znaju da postimo bijele dane i da klanjamo noćni namaz, da svi znaju koliko smo dali za džamiju, česmu i koliko smo drugih dobrih djela uradili.
Koliko su prve generacije muslimana brinule o čistoći srca, svjedoči i ovaj događaj. Naime, kada je hazreti Ebu Bekr, radijallahu anhu, predložio hazreti Omera, radijallahu anhu, za svoga nasljednika, pitao je hazreti Osmana, radijallahu anhu, šta misli o Omeru, pa je hazreti Osman rekao: ”Ja znam da je njegova nutrina bolja od njegove vanjštine.”
A Ahmed ibn Hanbel je za Abdullaha ibn Mubareka, rekao: ”Allah ga nije uzdigao osim zbog tajnih dobrih djela. On je bio čovjek koji je skrivao svoja dobra djela, pa mu je Allah povećao vrijednost i uzdigao spomen na njega.”
Zašto? Zato što, kako su kazali islamski učenjaci i pobožnjaci, voljeni ne voli da se otkrivaju tajne između njega i njegovog voljenog.
Jedna od stvari koja efikasno pomaže u popravljanju i čišćenju srca jeste određivanje vremena za osamljivanje sa svojim Gospodarom radi ibadeta i samoobračuna. To je izvanredan način i metoda popravljanja srca ali i popravljanja odnosa sa svojom braćom, rodbinom i prijateljima, te popravljanja stanja u društvu.
