Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (El-Hudžurat, 12.)
Ovaj ajet nam poručuje da programiramo svoja srca da misle dobro jedna o drugima, i da posijemo sjeme ljubavi i zajedništva među nama. Koliko je srcâ dobro mislilo o drugim muslimanima, pa su se spojila u bratskoj ljubavi i iskrenom prijateljstvu, i postali su poput čvrste građevine čije cigle čuvaju i učvršćuju jedna drugu, a zatim su ostvarili izvanredne rezultate u mnogim projektima od opće koristi.
Međutim, lijepo mišljenje o braći muslimanima od nas zahtijeva trud i strpljivost, jer je to štit od šejtanskog došaptavanja i oružje kojim se suprotstavljamo duši koja je sklona zlu. Lijepim mišljenjem ne dopuštamo da se sumnja nastani u našim umovima, niti dozvoljavamo da ona pokvari čistoću naših duša, jer ljubav se gradi povjerenjem, a islamsko bratstvo se čuva lijepim mišljenjem o muslimanima.
Zapamti da je najmoćnije oružje neprijatelja islama da u srca vjernika unese sumnju i podozrenje kako bi se uništile naše bratske veze i razbile naše porodice.
Stoga, neka naš moto uvijek bude: Traži izgovor za svog brata, i ako mu se noga posklizne ne ostavljaj to kao kamen spoticanja u svom srcu, već pruži ruku da ga podigneš i ispuni svoje srce ubjeđenjem da je dobrota u vjernicima veća nego što mi mislimo.
Koncept islamske reforme i popravljanja međumuslimanskih odnosa
Naša islamska, racionalna i patriotska dužnost jeste da doprinosimo smanjenju razilaženja i međusobnih konflikata, da jačamo duh džemata, da, ako je to ikako moguće, izbjegavamo personaliziranja u govoru i pisanju na društvenim mrežama, osim ako se radi o onima koji svojim pogrešnim interpretacijama vjere i vjerskih propisa šire smutnju među muslimanima, kao i onima koji obnašaju javne funkcije, a koji su se ogriješili o zakon ili na bilo koji način učestvuju u razbijanju naših bratskih veza i slabljenju i rastakanju naše domovine Bosne i Hercegovine, i koji su skloni mitu i korupciji, a o čemu postoje jasni i nedvosmisleni dokazi. Nipošto ne smijemo, našim pisanjem i govorom, ostaviti dojam kao da radimo na podsticanju međusobnih sukoba, jer se na taj način šire štetne rasprave, usađuje mržnja i širi smutnja, a smutnja je gora od ubijanja.
Naša islamska dužnost je da se pridržavamo kur'anskog principa: ”A ljudima lijepe riječi govorite” (El-Bekara, 83.). Naša obaveza je da volimo i želimo ljudima uputu i da izbjegavamo klevetu i upiranje prstom u ljude samo zato što se ne slažemo s njima.
Mudar i bogobojazan musliman, a pogotovo islamski učenjak i daija, ne unosi lično u dijalog, u odgovore neistomišljenicima, već radije podsjeća na principe kojih se svaki musliman treba držati, slijedeći pri tome Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu poslaničku praksu.
Naime, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio upozoriti na određenu ružnu praksu i ponašanje pojedinih muslimana, govorio je: ”Šta je s ljudima koji rade to i to?!” Ili: ”Šta je s ljudima koji govore tako i tako?!”, a nije spominjao njihova imena iako je znao o kome se radi.
Mudri, iskreni i bogobojazni učenjaci i daije, izbjegavaju sporedne bitke i ne daju stvarima značaj koji ne zaslužuju, jer oni imaju uzvišene ciljeve koji ne mogu čekati i koji se ne smiju odgađati.
Stoga, bojmo se Allaha koliko god možemo i imajmo lijepo mišljenje o muslimanima, jer srca ispunjena povjerenjem i duše ispunjene čistoćom bliže su Allahu i snažnije u suočavanju sa izazovima i smutnjama.
