Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je hazreti Omer, radijalllahu anhu, kao halifa muslimana, poslao pismo (oporuku) jednom od svojih namjesnika, Ebu Musi el-Eš'ariju, radijallahu anhu, u kojem su sublimirani najvažniji principi pravedne vlasti u islamu.
Naime, hazreti Omer je u svojoj oporuci Ebu Musi el-Eš'ariju, napisao: ”Znaj da ljudi osjećaju odbojnost prema vladaru, pa se utječem Allahu od toga da iz neznanja ili zlobe učinimo nekome nepravdu. Zato, provodi Šerijat i sudi pravedno!
I ako budeš pred izborom između dvije stvari: jednom koja je radi Allaha, i drugom koja je radi dunjalučkih interesa, izaberi onu koja je radi Allaha, jer dunjaluk je prolazan, a Ahiret je vječan.
Obiđi bolesne muslimane, prisustvuj njihovim dženazama, otvori svoja vrata podanicima (tj., budi uvijek na dispoziciji za njihove žalbe i potrebe), i lično se bavi njihovim poslovima. Jer, ti si samo jedan od njih, osim što je Allah učinio da nosiš veći teret od svih njih.
Obaviješten sam da ti i tvoja porodica uživate u raskoši, po pitanju odjeće, hrane i prevoza, kakvu ostali muslimani nemaju.
Pazi, o Allahov robe, da ne budeš poput životinje koja prođe kroz plodnu dolinu, i čija je jedina briga da što više jede i pije, pa na kraju i njena propast bude upravo u pretjeranoj fokusiranosti na jedenje i pijenje.
I znaj da, kada vođa skrene s puta, skrenut će i njegov narod. Zaista, najsretniji vladar je onaj čiji narod je sretan zbog njega, a najnesretniji vladar kod Allaha je onaj zbog kojeg je njegov narod nesretan. I pazi da ne činiš nešto zbog čega će narod patiti.” (Izvor: Ahmed ibn Mervan El-Dinveri, El-Mudžalesetu ve dževahiru-l-‘ilm)
Gdje su danas muslimanski vladari, kraljevi, predsjednici, ministri, ambasadori i drugi vlastodršci i odgovorni ljudi, koji razmišljaju o stajanju pred Uzvišenim Allahom i polaganju računa na Sudnjem danu kao što je to činio hazreti Omer i ostali ashabi?
Gdje su oni koji su svjesni da je dunjaluk samo ahiretska njiva i da će na budućem svijetu svako požnjeti samo ono što je ovdje posijao?
Gdje su oni muslimani koji su lijep primjer islama, i kojima su uvijek na umu riječi Uzvišenog Stvoritelja: ”A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!'” (Fussilet, 33.)
Na koncu, svi smo mi pastiri, i svi smo odgovorni za svoje ”stado”. Blago onome ko se bavi onim što mu je povjereno i ispunjava obaveze koje ima, a teško onome ko je zauzet tuđim životima i problemima, a zaboravi na sebe i emanet koji mu je povjeren, a za koji će biti pitan na Sudnjem danu.
