Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedan od najvećih izraza dobročinstva i odanosti je dobročinstvo živih u korist mrtvih. Jer, to je iskrena odanost i čisto dobročinstvo bez ikakvog interesa i koristoljublja.
Taj vid dobročinstva i odanosti ne čuje niko osim Allah, jer je to dobročinstvo prema onima koji su pod zemljom.
Mi njih ne vidimo i oni nas ne vide, a to su: naši roditelji, braća i sestre, amidže, dajdže, tetke, prijatelji i komšije. Oni su nas pretekli u prvom ahiretskom staništu, kaburu, i ostavili nas između nostalgije i tugovanja.
Među njima su oni koji su druge pretekli u dobru, i oni čija su dobra i loša djela podjednaka, ali i oni koji su mnogo grijeha počinili. Zato je znak odanosti i dobročinstva prema njima da ih se sjetimo makar u dovi u kojoj ćemo učiti: Milostivi Allahu, nagradi ih za njihova dobra djela boljom nagradom nego što su zaslužili, a njihova loša djela izbriši i oprosti im!
Milostivi Allahu, osvijetli njihove kaburove i učini ih džennetskim baščama, sačuvaj ih kaburskog azaba, proživi ih u odabranom društvu sa Svojim poslanicima, šehidima i dobrim ljudima, i obraduj njih i nas Svojim oprostom, Svojim zadovoljstvom i ponovnim susretom u Džennetu. Amin!
